DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 14 <-- 14 --> PDF |
U arhivu Srpske akademije nauka sačuvana su Pančićeva pisma Vuku , S. Novakoviću, Đ. Daničiću, D. Kozaru, te mnogim stranim učenjacima na njemačkom i francuskom jeziku. Ostalo je nepoznato zašto Pančić nije podržavao veze sa tadanjim uglednim naučenjacima u Hrvatskoj, kao što su bili J. Š loser (1809—1882), Lj. V u k o t i n o v i ć (1813—1893) i B. S u1 ek (1816—1895). S Daničiće m je surađivao i dok je bio u Beogradu i dok je bio tajnik Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Kao pedagog Pančić je imao velike uspjehe. Bio je odličan uzgajač omladine. U učenicima znao je probuditi volju i interes za prirodne nauke. U svakoj zgodi bio je svojim učenicima najbolji savjetnik. Poznata je bila njegova parola: »U radu je život, a u vršenju poslova dužnost«. Predavanja su mu bila uvijek dobro pripremljena, demonstrirana objektima, te protkama sitnim humorom, ugodna i zanimljiva. Isticao se vazda vedrim raspoloženjem, preciznošću izlaganja i čistoćom govora. Na ispitima bio je dobroćudan i strpljiv. Učenici su ga voljeli i poštivali. Povodom 70-godišnjice života oni su priredili svom uvaženom profesoru bakljadu sa preko 100 bakalja, koje su podsjećale na broj biljaka koje je Pančić za svog života otkrio i obradio. Tom prilikom Pančić je u amanet omladini ostavio: floru srpskih zemalja, botanički kabinet i botanički vrt Velike škole. Značajna je njegova posljednja poruka omladini, po kojoj će tek dubokim poznavanjem i proučavanjem prirode pokazati koliko voli i poštuje svoju otadžbinu. U Srbiji se Pančić osjećao kao kod svoje kuće. Narod ga je smatrao domaćim čovjekom. Za 6-godišnjeg boravka u Kragujevcu narod ga je zavolio, jer je bio dobar liječnik i mnogo se trudio na suzbijanju bolesti u narodu. Prema bolesnicima, kao i inače prema ljudima, bio je vrlo dobar i prijatan, a prema pretpostavljenim učtiv i blag. Sirotinju je liječio besplatno. Često je liječio ljude na dug. »Tefteri« mu bijahu puni »veresije«, kako je jednom zgodom pisao. U svom opsežnom i raznovrsnom društvenom radu vodila ga je živa želja za dizanjem i napretkom naroda. U Srbiji imao je Pančić punu slobodu u radu, veliku podršku i pomoć. Naišao je na povoljne financijske prilike za svoj naučni i nastavni rad, povoljnije nego što bi ih tada imao u Hrvatskoj. Stekao je široko povjerenje i priznanje. Na svečanom skupu Srpske akademije nauka i umjetnosti povodom 50-godišnjice Pančićeve smrti predsjednik Akademije A. Beli ć naglasio je da su za Pančića bili Hrvati ono isto što i Srbi i obrnuto, te da mu je to bila isto tako sveta istina kao i istina u nauci kojoj je vazda služio. Danas, povodom 150-godišnjice rođenja J. Pančića jasno se ističe njegov orijaški lik. On je najbolje ocrtan riječima predsjednika Tita : »Za naše narode Pančić je značajna ličnost, ne samo po svom stvaralaštvu, enciklopedijskom umu i velikom doprinosu prirodnim naukama, već i po tome što je predstavljao sponu između kulture Hrvatske i Srbije i bio vjesnik bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda«. |