DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 13 <-- 13 --> PDF |
mladih ljudi, koji su nastavili njegov rad. Pančić je izgradio osnove domaće naučne prirodoslovne terminologije. U prirodoslovnom radu preteča Pančića u Srbiji bio je Gligorije L a z i ć. On je objavio 1836., dakle 10 godina prije dolaska Pančića u Srbiju, knjigu »Prosta naravna istorija ili opisanije najvažnij naravnij telesa«. Pančić je prirodoslovna istraživanja produbio i proširio. On je digao Srbiju u tome pogledu na visinu naprednih zemalja. Zahvaljujući Pančiću »flora Srbije može se uporediti s florom Belgije i Švicarske, koje se smatraju za najbolje i najpotpunije«, rekao je Prof. A. Kanit z na svečanom skupu Mađarske akademije nauka u Budimpešti održanom u čast Pančića 1893. Proučavajući srpsku floru Pančić je otkrio 102 nove vrste, te time pronio slavu Srbije širom svijeta. Od drvenastih vrsta otkrio je Pančić: Acer intermedium Panč., A. macropterum Vis., Euphorbia fragifera Panč., Picea omorica Panč., Rosa belgradensis Panč., R. slancensis Panč., R. ornifolia Panč., R. vrncensis Panč. i dr. Pri izradi stručne terminologije koristio je Pančić radove Vuka Marin k o v i ć a, i Bogoslava Š u 1 e k a, a pridržavao se i Vukova Rječnika. U stvaranju terminologije uspješno je savladao taj pionirski posao i postigao^ velike rezultate. Dao je čvrste osnove današnjoj botaničkoj terminologiji. Pri tome mu je pomoglo odlično poznavanje narodnog jezika. Pančić je osnovao prirodoslovni kabinet i u njemu uredio opsežne zbirke. Stvorio je veliki herbar srpske i evropske flore, koji se danas nalazi u Botaničkom zavodu Univerziteta u Beogradu. Herbar je za Pančićeva života narastao na preko 30.000 primjeraka, u 282 svežnja, a nalazio se u 9 velikih dvokrilnih ormara. Herbar predstavlja ogromnu naučnu vrednotu. On je izvršio i svoju odgojnu ulogu. Pančić je u više navrata izdvajao herbarske kolekcije i stavljao ih na raspolaganje srednjim školama. Pančić je osnovao i uredio botanički vrt, koji je odigrao važnu ulogu ne samo kao demonstracioni nego i kao edukativni objekt. Uzgajao je u njemu domaće, kao i razno egzotično bilje koje je od interesa za naše prilike. Botanički vrt odigrao je znatan utjecaj na podizanje vrtlarskog kadra, kao i na podizanje parkova i proširenje ukrasnog bilja. Povodom 70-godišnjice života Pančića na banketu priređenom u njegovu čast 1884. rektor Velike škole predao mu je album, u kom je Pančić oslovijen kao: doktor medicine, profesor botanike, osnivač prirodoslovnog kabineta, osnivač i upravitelj botaničkog vrta, državni savjetnik, predsejdnik Srpskog učenog društva, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Mađarske akademije nauka i Botaničkog društva u Brandenburgs posjednik ordena Takovskog krsta i sv. Save, pisac prve srpske botanike, zoologije, mineralogije i geologije, te pisac prve srpske dendrologije, poznati savjetnik o čuvanju šuma, najbolji terminolog, narodni poslanik, potpredsjednik Narodne skupštine, te uzor-klasik. Oslovljen je kao heroj prirodnih nauka na slavenskom jugu. Najveći uspon postigao je zauzimanjem mjesta prvog predsjednika Srpske akademije nauka (1887). Prilikom otkrića spomenika Pančiću rektor Velike škole J. 2 u j e v i ć naglasio je da je Pančić bio dika Škole, gdje se uspeo do orlovskih visina, da je u dužnostima bio besprijekoran, u radu neumoran, u ustrajnosti nenadmašen, a u ophođenju s drugima korektan i mekotan. Marljivost, čestitost, savjesnost i solidnost bile su glavne odlike Pančića. |