DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 13     <-- 13 -->        PDF

mladih ljudi, koji su nastavili njegov rad. Pančić je izgradio osnove domaće
naučne prirodoslovne terminologije.


U prirodoslovnom radu preteča Pančića u Srbiji bio je Gligorije L a z i ć.
On je objavio 1836., dakle 10 godina prije dolaska Pančića u Srbiju, knjigu
»Prosta naravna istorija ili opisanije najvažnij naravnij telesa«. Pančić je prirodoslovna
istraživanja produbio i proširio. On je digao Srbiju u tome pogledu
na visinu naprednih zemalja. Zahvaljujući Pančiću »flora Srbije može se uporediti
s florom Belgije i Švicarske, koje se smatraju za najbolje i najpotpunije«,
rekao je Prof. A. Kanit z na svečanom skupu Mađarske akademije nauka
u Budimpešti održanom u čast Pančića 1893. Proučavajući srpsku floru Pančić
je otkrio 102 nove vrste, te time pronio slavu Srbije širom svijeta. Od drvenastih
vrsta otkrio je Pančić: Acer intermedium Panč., A. macropterum Vis.,
Euphorbia fragifera Panč., Picea omorica Panč., Rosa belgradensis Panč., R.
slancensis Panč., R. ornifolia Panč., R. vrncensis Panč. i dr.


Pri izradi stručne terminologije koristio je Pančić radove Vuka Marin k
o v i ć a, i Bogoslava Š u 1 e k a, a pridržavao se i Vukova Rječnika. U
stvaranju terminologije uspješno je savladao taj pionirski posao i postigao^ velike
rezultate. Dao je čvrste osnove današnjoj botaničkoj terminologiji. Pri
tome mu je pomoglo odlično poznavanje narodnog jezika.


Pančić je osnovao prirodoslovni kabinet i u njemu uredio opsežne zbirke.
Stvorio je veliki herbar srpske i evropske flore, koji se danas nalazi u Botaničkom
zavodu Univerziteta u Beogradu. Herbar je za Pančićeva života narastao
na preko 30.000 primjeraka, u 282 svežnja, a nalazio se u 9 velikih dvokrilnih
ormara. Herbar predstavlja ogromnu naučnu vrednotu. On je izvršio
i svoju odgojnu ulogu. Pančić je u više navrata izdvajao herbarske kolekcije i
stavljao ih na raspolaganje srednjim školama.


Pančić je osnovao i uredio botanički vrt, koji je odigrao važnu ulogu ne
samo kao demonstracioni nego i kao edukativni objekt. Uzgajao je u njemu
domaće, kao i razno egzotično bilje koje je od interesa za naše prilike. Botanički
vrt odigrao je znatan utjecaj na podizanje vrtlarskog kadra, kao i na
podizanje parkova i proširenje ukrasnog bilja.


Povodom 70-godišnjice života Pančića na banketu priređenom u njegovu
čast 1884. rektor Velike škole predao mu je album, u kom je Pančić oslovijen
kao: doktor medicine, profesor botanike, osnivač prirodoslovnog kabineta, osnivač
i upravitelj botaničkog vrta, državni savjetnik, predsejdnik Srpskog učenog
društva, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Mađarske
akademije nauka i Botaničkog društva u Brandenburgs posjednik ordena Takovskog
krsta i sv. Save, pisac prve srpske botanike, zoologije, mineralogije i
geologije, te pisac prve srpske dendrologije, poznati savjetnik o čuvanju šuma,
najbolji terminolog, narodni poslanik, potpredsjednik Narodne skupštine, te
uzor-klasik. Oslovljen je kao heroj prirodnih nauka na slavenskom jugu. Najveći
uspon postigao je zauzimanjem mjesta prvog predsjednika Srpske akademije
nauka (1887).


Prilikom otkrića spomenika Pančiću rektor Velike škole J. 2 u j e v i ć
naglasio je da je Pančić bio dika Škole, gdje se uspeo do orlovskih visina, da
je u dužnostima bio besprijekoran, u radu neumoran, u ustrajnosti nenadmašen,
a u ophođenju s drugima korektan i mekotan. Marljivost, čestitost, savjesnost
i solidnost bile su glavne odlike Pančića.