DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Pane., A. macropterum Vis. i Genista subcapitata Pane. U djelu još nema omorike, jer je ona otkrita 1875. Od stranih vrsta navedeni su: divlji kesten, pajasen, bagrem, višnja, dudovi, orah, žalosna vrba, razne topole, molika, ariš, kiselo drvo, šimšir i vučac. Opisano je 9 vrsta javora. Spominju se kao autohtone: lovorvišnja, mušmula i dunja. Muniku na Murtenici, Ozrenu idr. Fukare k je kasnije nazvao »Pinus Heldreichii var. Pančić« (Šumarstvo, 1962, s. 181): 18. »Flora Kneževine Srbije«, Beograd, 1874. Obrađene su vaskularne biljke koje od prirode rastu u Srbiji. Opisan je Acer macropterum, kojeg je Pančić našao 1856 na Jastrepcu, a determinirao ga je Visiani 1860. Taj javor vrlo je bliz s Acer Heldreichii Boiss. Pančić je ovim djelom pokazao da je flora Srbije vrlo bogata, iako nema ondje mediteranskog i alpskog bilja. Floru Srbije podijelio je na floru Šumadije, floru istočnih Alpa i floru južnih Karpata. Na djelu Pančić je radio 28 godina. Opisao je 19 novih vrsta, od kojih je on sam determinirao 16, 2 s Visianijem, a jednu Visiani; 19. »Elenchus plantarum vascularum quas aestate a. 1873 in Crna Gora legit Dr J. Pančić«, Beograd, 1875, u 500 primjeraka. Opisano je 1298 vrsta, među kojima 9 novih; 20. »Eine neue Conifere in den oestlichen Alpen«, Beograd, 1876, u 100 primjeraka. Prikaz omorike s opisom na latinskom jeziku, ali pod nazivom >*Pinus omorica Panč.«. Tada su bila poznata nalazišta u Zaovinama, na Janjcu više Štule, te u Bosni na brdu Semetešu, nedaleko Višegrada; 21. »Jestastvenica u osnovnoj školi«, Beograd, 1876; 22. »Dr Roberto Visiani«, Glasnik Srpskog učenog društva, 1879. Nekrolog R. Visiani-u koji je umro 1878 u Padovi, gdje je sačuvan njegov herbar; 23. »Soko-banja — prvi meteorit u Srbiji«. Objavilo Srpsko učeno društvo, 1879; 24. »Botanička bašta u Beogradu«, Prosvetni glasnik, Beograd, 1881, i posebna knjižica. Prikaz razvoja botaničkog vrta od 1875—1880, sa skicom vrta; 25. »O ortopterama Srbije«, Beograd, 1883. Opisano 137 vrsta životinja; 26. »Građa za floru Kneževine Bugarske«, Glasnik Srpskog učenog društva, 1883, i posebna knjižica; 27. »Dodatak flori Kneževine Srbije«, Beograd, 1833; 28. »Čovek u prethistorijske doba«, »Starinar«, Beograd, 1885; 29. »Ribarstvo u Srbiji«, Srpske novine, Beograd, 8. III 1885. Problem nestajanja riba kao posljedica uništavanja šuma (brži vodotoci i poplave); 30. »Omorika— nova fela četinara u Srbiji«, »Težak«, 1887, br. 1, s jednom fotografijom i dvije table slika, i posebna knjižica; 31. »Der Kirschlorbeer in Süd-Osten von Serbien«, Beograd, 1887. NAUČNI, PEDAGOŠKI I DRUŠTVENI LIK JOSIPA PANCICA Pančić je bio velik naučenjak prirodoslovac, u prvom redu florista i sistematičar bilja, odličan pedagog i pravi narodni prijatelj. U stručnom radu Pančić je stekao tri osnovne zasluge, koje su mu ovjekovječile spomen i ime. Pančić je prvi počeo samostalno i temeljito proučavati srpske zemlje s obzirom na prirodoslovna istraživanja. On je stvorio školu 194 |