DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Senat u ovom slučaju nije mogao efikasno intervenirati i naknadni razni propisi nisu mogli da imaju željeni efekt. Općine se nisu pridržavale tih propisa koji su ograničavali pravo slobode vlasništva. Među ovim propisima bilo je npr. predviđeno, da privatni vlasnici moraju posjedovati dozvolu Magistrata za drvo za sječu šikara (dekret Senata od 20. VI 1675). Vijeće desetorice tada oduzima upravu šuma od Magistrata za drvo, te je predaje općinama. Međutim, nakon 20 godina kad se ustanovilo da su mnoge šume, posebno one hrastove, devastirane, Senat na traženje Uprave Arsenala ovlašćuje 1694. Magistrat za drvo da ih ponovno preuzme na upravljanje od općina. Magistrat je preuzeo ove šume na upravljanje, ali ih daje i u zakup i to ne samo one javne, već i one koje su bile vlasništvo općina nekoliko stoljeća. Ovaj postupak naravno da nije mogao koristiti poboljšanju šumskog fonda. Šumske površine na Korčuli igrale su značanju ulogu u davanju građe i ogrjeva, a posebno sortimenata za brodogradilišta. Sastojine alepskog bora i česmine, a i one crnog bora koje su u to vrijeme sigurno pokrivale veće površine, bile su dragocjeni i stalni izvor materijala ne samo za lokalne potrebe, već i za Veneciju. Da bi se spriječile velike šumske štete koje su registrirane na Korčuli, a posebno u Blatu, Generalni providur L. Boscolo svojom naredbom od 16. VIII 1646. zasniva u tom mjestu spomenutu korporaciju (Scuola dei boscheri), u koju se moraju upisati svi oni koji se bave sječom drveta. Pojam »škola« (scuola), naravno ne odgovara sadašnjem, značenju te riječi. Još od 1300., »škola« ustvari odgovara starom nazivu »arte« tj. zanat ili obrt, korporacija koja je okupljala sve one koji obavljaju istu profesiju ili zanat. Tek kasnije, u Veneciji »škola« dobija i značenje bratstva. Dokumenat iz 1681. u slobodnom prevodu glasi: Naredba Velike zloupotrebe koje su nastajale prigodom sječe drveta u Blatu na Korčuli, bilo za korištenje u brodogradilištu ili za prodaju.privatnicima, kao i znatna opterćenja koja su morala snositi najsiromašniji stanovnici u slučaju javnih radova, dale su povoda Njegovoj Ekscelenciji L. Boscolu, generalnom providuru ovih provincija da naredbom od 11. augusta 1646. osnuje u navedenom mjestu korporaciju korisnika drveta. U ovu korporaciju su morali biti upisani svi oni koji su se posvetili toj aktivnosti, kako nitko ne bi sjekao ogrjev ili građu za prodaju bez dozvole Upravitelja i kako bi svi bili obavezni da slušaju upravitelja, posebno ako im se narede radovi u javnom interesu. Primjena ove razborite i nužne odluke bila je povjerena trojici gradskih poglavara, pošto je sa strane kneza G. Zorzia utvrđena potreba da se uspostave odgovarajuće norme u svrhu dobrog odvijanja radova i službe. Izdata je i jedna naredba 9. jula 1648. koja je poslije potvrđena još jednom sa strane Nj. Eks. N. Grimani-a 31. augusta 1677. u kojoj je u više pasusa propisan oblik i količina doprinosa pojedinaca, kako za javne radove i dobar napredak »škole«, tako i radi zadovoljstva siromašnijih, koji su snosili tegobe i najveći napor. Ipak, kako kod mnogih preteže želja da zadrže posebna prava umjesto da se odazovu dužnostima, sada se dešava, da su stanovnici Blata razdvojeni u dva reda; na vlastelu i pučane, koji se ipak podjednako bave poljoprivredom i sječom drveta za svoje potrebe i za prodaju pojedincima bez obzira na njihov red. Među ovima su iskrsla brojna neslaganja uslijed traženja vlastite da ne surađuju u radovima javnog značaja kad su za to bili pozvani od Upravitelja |