DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Prema ovoj klasifikaciji, za ovdašnje krajeve od posebne su važnosti epohe II—VII, tj. od početka XV do kraja XVIII vijeka. Arhivska građa koja se iz navedenog perioda sačuvala do današnjeg dana u Veneciji i po raznim našim gradovima, posebno u Zadru, Dubrovniku, Korčuli itd. pruža obilje materijala za proučavanje šumarskog zakonodavstva, posebno šumskog pokrova, ispaše, iskorišćavanja šuma, brodogradnje itd. Rad koji je u tom pravcu započeo ing. Ante Dobrić iz Zadra, prikupljajući dokumente iz tamošnjeg arhiva zaslužuje naročitu pažnju. Među mnogobrojnim dokumentima u zadarskom arhivu koji se odnose na šumarstvo izdvojili smo dva, jedan od 11. VIII 1646. i drugi od 22. XI 1681., a koji govore o korporaciji korisnika drveta odnosno u originalu »Scuola dei boscheri%<. U doba izdavanja ovih dokumenata šumski je fond na teritoriji Venecije bio već znatno oštećen. Trebalo je osigurati velike količine prikladnog drveta za gradnju novih i održavanje starih brodova, a trebalo je podmiriti i ostale potrebe na građi i ogrjevu. Sve ovo je prinudilo Veneciju da sa svoje strane poduzme razne administrativne i tehničke mjere kako bi sačuvala šumski fond i osigurala dovoljnu količinu potrebnih sortimenata. Dovoljno je napomenuti, da su nadproviduri Magistrata za drvo imali između ostalog zaduženje da za sam grad Veneciju osiguraju godišnje 15.000 m´! drveta za maloprodaju. Godine 1569. zasniva se Uprava Providura za drvo Istre, Dalmacije i Kvarnera, koja se zvala i Kolegij za drvo (Magistrato dei Provveditori sopra le legne dell´Istria, Dalmazia e Quarnero detto anche Collegio delle legne). Nakon 1600., Vijeće desetorice (Consiglio dei Dieci) preuzima upravu nad šumama, kako bi administriranje predalo Upravi Arsenala (Reggimento dell´ Arsenale). Ova Uprava je već dva stoljeća iskorišćavala hrastove šume koje su baš radi toga bile sačuvane. Uredbom od 1601. povećava se personal u šumarskoj službi na čelu sa Providurom za šume (Provveditore ai boschi), koji je bio dužan da pregledava visoke šume, da određuje tip gospodarenja, posebno za one hrastove, da otklanja uzurpacije, da postavlja granične znakove, da primjenjuje propise šumarskih zakona na temelju kojih je izdavao posebne propise radi suzbijanja nedozvoljene paše i sječe. Isto tako je Providur za šume bio ovlašten da u sporazumu sa Arsenalom postavlja čuvare šuma. Istovremeno (9. I 1602.), Senat pristupa izboru plemića — Providura za reviziju općinskih dobara (revisione dei beni comunali), pošto je ustanovio da postoje brojne uzurpacije i krčevine. Uredba od 1601. nije se u cijelosti mogla sprovesti pošto općine nisu mogle o svom trošku da održavaju čuvarsku službu. Osim toga, gradski i seoski poglavari slabo su se brinuli za očuvanje šuma, tako da u drugoj polovini XVII vijeka započinje sudbonosno doba kad šumski fond ne samo da nije unapređen, već doživljava nepopravljive štete. Kandijski rat dovodi Veneciju u težak financijski položaj, te je radi toga Vrhovno Vijeće bilo prisiljeno da dozvoli prodaju javnih dobara koja nisu neophodno potrebna općinama (dekret od 26. I 1646. i 4. VI 1649). Posljedica je ove odluke bila bezobzirna prodaja šuma radi namicanja sredstava. Općine su iskoristile priliku i šume su se kao nepotrebna javna dobra prodavale uz neznatne svote. Kupac bi naime odmah iskrčio šumu i površina je tako figurirala kao golet nepotrebna općini. 160 |