DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 69 <-- 69 --> PDF |
DOKUMENTI IZ 1646. i 1681. GODINE O PRVOJ KORPORACIJI KORISNIKA DRVETA U BLATU NA KORČULI Položaj Korčule u skupini južnodalmatinskih otoka, razvijenost njenih obala, šumovitost, trgovačke veze koje su od davnine postojale sa bližim i daljnjim područjima, naročito sa Grčkom, dali su ovom otoku posebno obilježje u historijskom razvoju. Nema sumnje, da Korčula poprima trgovački značaj u vremenskom periodu od osnivanja grčkih kolonija pa do početka naše ere, kada Rim osvaja Dalmaciju i kada Korčula postaje dio rimske provincije. Od Ilira, Grka i Rimljana, pa sve do Bečkog kongresa i I svjetskog rata, Korčula mijenja gospodare i prolazi faze povijesti koje su inače karakteristične za cijelu Dalmaciju. Nakon perioda bizantinske vladavine od VI stoljeća, Neretljani asimiliraju neslavenske elemente u ranom srednjem vijeku, ah već godine 1000. Venecija osvaja Korčulu kao i ostalu Dalmaciju. Od tada Korčulu vidimo u sklopu zahumske, odnosno srpske, hrvatsko-ugarske i mletačke države. Posebni pečat na političke i ekonomsko-soci jalne odnose ostavlja mletačka vladavina od 1420. do 1797., kad osigurava vlast nad dalmatinskim otocima i gradovima u jednom neprekidnom vremenskom periodu. Za navedeno razdoblje znatno je skučena autonomija Korčule, do tada prilično sačuvana s ozbirom na činjenicu da se nalazila na periferiji država koje su se do tada smjenjivale na vlasti. To se odrazilo na statut iz 1214., kao i u sputavanju djelovanja gradskog kneza, namjesnika državne vlasti, sa strane Velikog vijeća sastavljenog od građana, a u čijim rukama je bila stvarna vlast. Od 1420. na Korčulu se primjenjuju, kao uostalom i na drugim otocima i gradovima Dalmacije, zakoni mletačke republike, a naravno između ostalih i rješenja Senata, Savjeta desetorice (Consiglio dei Dieci), Uredbe i Naredbe venecijanskih magistrata, koji se odnose na šumarstvo. A. Beranger, koji je proučio šumarsko zakonodavstvo Venecije, od njegovog početka do vladavine Francuza, podijelio je taj period u 10 epoha, koje se međusobno razdvajaju tipom organizacije šumarske službe odnosno reformama: I. Stari režim u šumarstvu od 697. do 1379. godine. II. Administracija Magistrata sudaca staraca i providura za drvo, te razvitak narodnih šuma od 1380. do 1452. III. Ustanova Magistrata providura za drvo i šume, te prve reforme šumarskog režima od 1453. do 1500. IV. Direkcija za šume pri Vijeću desetorice i invertarizacija visokih šuma za potrebe mornarice od 1501. do 1550. V. Reorganizacija Magistrata za drvo i šume, sistem javnih služba (1551. do 1600). VI. Druga šumarska reforma. Tehnička direkcija uprave Arsenala. Uspostava javnih šuma i nazadovanje onih općinskih (XVII. vijek). VII. Usklađjvanie šumarske ekonomije, njeno stanje, javna čuvarska služba, organizacija šuma Istre (1792. do 1797). VIII. Generalna organizacija šumarske administracije od 1792. do 1797. IX. Provizorni šumarski režim za vladavine Austrije od 1798. do 1805. X. Provizorni šumarski režim za vladavine Francuza sve do objavljivanja talijanskog šumarskog dekreta 1811. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Prema ovoj klasifikaciji, za ovdašnje krajeve od posebne su važnosti epohe II—VII, tj. od početka XV do kraja XVIII vijeka. Arhivska građa koja se iz navedenog perioda sačuvala do današnjeg dana u Veneciji i po raznim našim gradovima, posebno u Zadru, Dubrovniku, Korčuli itd. pruža obilje materijala za proučavanje šumarskog zakonodavstva, posebno šumskog pokrova, ispaše, iskorišćavanja šuma, brodogradnje itd. Rad koji je u tom pravcu započeo ing. Ante Dobrić iz Zadra, prikupljajući dokumente iz tamošnjeg arhiva zaslužuje naročitu pažnju. Među mnogobrojnim dokumentima u zadarskom arhivu koji se odnose na šumarstvo izdvojili smo dva, jedan od 11. VIII 1646. i drugi od 22. XI 1681., a koji govore o korporaciji korisnika drveta odnosno u originalu »Scuola dei boscheri%<. U doba izdavanja ovih dokumenata šumski je fond na teritoriji Venecije bio već znatno oštećen. Trebalo je osigurati velike količine prikladnog drveta za gradnju novih i održavanje starih brodova, a trebalo je podmiriti i ostale potrebe na građi i ogrjevu. Sve ovo je prinudilo Veneciju da sa svoje strane poduzme razne administrativne i tehničke mjere kako bi sačuvala šumski fond i osigurala dovoljnu količinu potrebnih sortimenata. Dovoljno je napomenuti, da su nadproviduri Magistrata za drvo imali između ostalog zaduženje da za sam grad Veneciju osiguraju godišnje 15.000 m´! drveta za maloprodaju. Godine 1569. zasniva se Uprava Providura za drvo Istre, Dalmacije i Kvarnera, koja se zvala i Kolegij za drvo (Magistrato dei Provveditori sopra le legne dell´Istria, Dalmazia e Quarnero detto anche Collegio delle legne). Nakon 1600., Vijeće desetorice (Consiglio dei Dieci) preuzima upravu nad šumama, kako bi administriranje predalo Upravi Arsenala (Reggimento dell´ Arsenale). Ova Uprava je već dva stoljeća iskorišćavala hrastove šume koje su baš radi toga bile sačuvane. Uredbom od 1601. povećava se personal u šumarskoj službi na čelu sa Providurom za šume (Provveditore ai boschi), koji je bio dužan da pregledava visoke šume, da određuje tip gospodarenja, posebno za one hrastove, da otklanja uzurpacije, da postavlja granične znakove, da primjenjuje propise šumarskih zakona na temelju kojih je izdavao posebne propise radi suzbijanja nedozvoljene paše i sječe. Isto tako je Providur za šume bio ovlašten da u sporazumu sa Arsenalom postavlja čuvare šuma. Istovremeno (9. I 1602.), Senat pristupa izboru plemića — Providura za reviziju općinskih dobara (revisione dei beni comunali), pošto je ustanovio da postoje brojne uzurpacije i krčevine. Uredba od 1601. nije se u cijelosti mogla sprovesti pošto općine nisu mogle o svom trošku da održavaju čuvarsku službu. Osim toga, gradski i seoski poglavari slabo su se brinuli za očuvanje šuma, tako da u drugoj polovini XVII vijeka započinje sudbonosno doba kad šumski fond ne samo da nije unapređen, već doživljava nepopravljive štete. Kandijski rat dovodi Veneciju u težak financijski položaj, te je radi toga Vrhovno Vijeće bilo prisiljeno da dozvoli prodaju javnih dobara koja nisu neophodno potrebna općinama (dekret od 26. I 1646. i 4. VI 1649). Posljedica je ove odluke bila bezobzirna prodaja šuma radi namicanja sredstava. Općine su iskoristile priliku i šume su se kao nepotrebna javna dobra prodavale uz neznatne svote. Kupac bi naime odmah iskrčio šumu i površina je tako figurirala kao golet nepotrebna općini. 160 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Senat u ovom slučaju nije mogao efikasno intervenirati i naknadni razni propisi nisu mogli da imaju željeni efekt. Općine se nisu pridržavale tih propisa koji su ograničavali pravo slobode vlasništva. Među ovim propisima bilo je npr. predviđeno, da privatni vlasnici moraju posjedovati dozvolu Magistrata za drvo za sječu šikara (dekret Senata od 20. VI 1675). Vijeće desetorice tada oduzima upravu šuma od Magistrata za drvo, te je predaje općinama. Međutim, nakon 20 godina kad se ustanovilo da su mnoge šume, posebno one hrastove, devastirane, Senat na traženje Uprave Arsenala ovlašćuje 1694. Magistrat za drvo da ih ponovno preuzme na upravljanje od općina. Magistrat je preuzeo ove šume na upravljanje, ali ih daje i u zakup i to ne samo one javne, već i one koje su bile vlasništvo općina nekoliko stoljeća. Ovaj postupak naravno da nije mogao koristiti poboljšanju šumskog fonda. Šumske površine na Korčuli igrale su značanju ulogu u davanju građe i ogrjeva, a posebno sortimenata za brodogradilišta. Sastojine alepskog bora i česmine, a i one crnog bora koje su u to vrijeme sigurno pokrivale veće površine, bile su dragocjeni i stalni izvor materijala ne samo za lokalne potrebe, već i za Veneciju. Da bi se spriječile velike šumske štete koje su registrirane na Korčuli, a posebno u Blatu, Generalni providur L. Boscolo svojom naredbom od 16. VIII 1646. zasniva u tom mjestu spomenutu korporaciju (Scuola dei boscheri), u koju se moraju upisati svi oni koji se bave sječom drveta. Pojam »škola« (scuola), naravno ne odgovara sadašnjem, značenju te riječi. Još od 1300., »škola« ustvari odgovara starom nazivu »arte« tj. zanat ili obrt, korporacija koja je okupljala sve one koji obavljaju istu profesiju ili zanat. Tek kasnije, u Veneciji »škola« dobija i značenje bratstva. Dokumenat iz 1681. u slobodnom prevodu glasi: Naredba Velike zloupotrebe koje su nastajale prigodom sječe drveta u Blatu na Korčuli, bilo za korištenje u brodogradilištu ili za prodaju.privatnicima, kao i znatna opterćenja koja su morala snositi najsiromašniji stanovnici u slučaju javnih radova, dale su povoda Njegovoj Ekscelenciji L. Boscolu, generalnom providuru ovih provincija da naredbom od 11. augusta 1646. osnuje u navedenom mjestu korporaciju korisnika drveta. U ovu korporaciju su morali biti upisani svi oni koji su se posvetili toj aktivnosti, kako nitko ne bi sjekao ogrjev ili građu za prodaju bez dozvole Upravitelja i kako bi svi bili obavezni da slušaju upravitelja, posebno ako im se narede radovi u javnom interesu. Primjena ove razborite i nužne odluke bila je povjerena trojici gradskih poglavara, pošto je sa strane kneza G. Zorzia utvrđena potreba da se uspostave odgovarajuće norme u svrhu dobrog odvijanja radova i službe. Izdata je i jedna naredba 9. jula 1648. koja je poslije potvrđena još jednom sa strane Nj. Eks. N. Grimani-a 31. augusta 1677. u kojoj je u više pasusa propisan oblik i količina doprinosa pojedinaca, kako za javne radove i dobar napredak »škole«, tako i radi zadovoljstva siromašnijih, koji su snosili tegobe i najveći napor. Ipak, kako kod mnogih preteže želja da zadrže posebna prava umjesto da se odazovu dužnostima, sada se dešava, da su stanovnici Blata razdvojeni u dva reda; na vlastelu i pučane, koji se ipak podjednako bave poljoprivredom i sječom drveta za svoje potrebe i za prodaju pojedincima bez obzira na njihov red. Među ovima su iskrsla brojna neslaganja uslijed traženja vlastite da ne surađuju u radovima javnog značaja kad su za to bili pozvani od Upravitelja |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 72 <-- 72 --> PDF |
pJWf"""´ ´,,,""" f *. Ä .... 4^ ;^#^ |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 73 <-- 73 --> PDF |
»škole«, kao i radi toga što ne priznaju svoju podređenost jednom licu, koje nije iz njihove društvene klase. Plemenitaši su uvijek nastojali da ne izvode ove radove, iako su drugi smatrali da su to obavezni pošto nisu bili izričito oslobođeni Naredbom. Da bi se izbjegao svaki nered koji bi u budućnosti mogao izbiti, imajući u vidu interese obiju strana, uzevši u obzir postojanje znatnog broja vlastete . (koja radi i živi u polju), njihovu situaciju, njihov doprinos u drugim radovima, imajući u vidu dobrobit koju oni uživaju sječom šume za svoje potrebe i za prodaju, te konačno razmatrajući javne interese i potrebu određivanja podjednakih dužnosti pojedinaca u sječi šume, Naređujemo, autoritetom koji proizlazi iz našeg položaja i dodatno već spomenutim naredbama Foscola, Zorzi-a i Grimani-a, koje moraju da ostanu na snazi, da se apsolutno ispunjava niže navedeno, pod prijetnjom najstrožih kazna. Svi slojevi naroda koji žive u Blatu moraju se bez iznimke nagoditi i moraju sarađivati kod sječe drva u slučaju javne potrebe, na isti način kako to obavljaju i privatna lica, a s jednom samom razlikom; jedni obavljaju tu obavezu kao vlastela, a drugi kao pučani. Prema tome, bez iznimke, svi oni koji namjeravaju da nastave sječom drva moraju odmah da se upišu u već osnovanu »školu«, a u ovoj treba da bude izabran još jedan Upravitelj koji će poslužiti vlasteli. Ovaj Upravitelj, i samo on će izdavati naređenja vlastiteli kao i potrebne dozvole za sječu, a u saglasnosti sa spomenutom Naredbom Zorzi, bez ingerencije u red pučana. Njihov Upravitelj se neće uplitati u pitanja vlastele osim u slučaju kad bi se morali sazvati svi članovi u svrhu raspodjele dužnosti ili radi neke druge hitne potrebe. I tako, postojanjem dvaju Upravitelja u »školi«, svaki od njih će morati da utvrdi svoj autoritet nad članovima njegovog reda i bit će smjenjivani prema već postojećim normama. Ostaje i za buduće na snazi apsolutna zabrana sječe za sve one koji nisu ´jpisani u navedenu »školu« i za sve one koji nisu od upravitelja dobili dozvolu za sječu, kako bi se izbjegle kazne predviđene u Naredbi, a koje isto tako moraju da ostanu na snazi. Da bi se izbjegli sporovi oko raspodjele dužnosti na sječi drva za javne radove, te da bi vlastela i pučani bili ravnomjerno opterećeni, Vlast će obratiti pažnju da podjednake dužnosti raspodjeli prema broju osoba koje obrazuju jedan ili drugi red upisan u »školu« i kako bi svi mogli tačno izvršavati svoje obaveze, pođ prijetnjom globe od 50 dukata u korist javnih radova ovoga mjesta. Ova Naredba neka bude dostavljena korčulanskom knezu da je objavi u gradu i u Blatu, da je registrira u knjigu Naredaba i tamo gdje je to potrebno. Split, 28. novembra 1681. Ovdje je priložena i jotokopija dokumenta iz 1646. u kojem stoji: Glavar Blata na Korčuli Kuzma Mirošević obavjestio nas je o znatnim štetama koje polovina stanovništva Blata vrši sječom drveta za potrebe gradilišta ili za prodaju rezanih komada. Međutim, kad ovaj rad treba obaviti u javne svrhe, čitavu težinu posla snosi najsiromašniji dio stanovništva. Pošto ove štete moraju prestati, autoritetom koji proizlazi iz našeg položaja, određujemo, da se u navednom mjestu osnuje korporacija korisnika drveta |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 74 <-- 74 --> PDF |
(scuola dei boscheri), između onih koji tamo sijeku drvo i građu za prodaju izabrat će se Upravitelj. Ovaj izbor obavit će se svake godine. Bez dozvole Upravitelja nitko neće moći sjeći drvo i građu za prodaju. Svaki pojedini drvosječa morat će da sluša Upravitelja, posebno kad mu naredi sudjelovanje u javnim radovima, kako bi svi oni koji imaju koristi od svoje djelatnosit bili opterećeni prema potrebi. Knezovi korčulanski će voditi brigu da se ova naša odredba poštuje, pravedno kažnjavajući prestupnike. Zadar, 11. augusta 1646. LITERATURA Bogne r P.: Abhandlung über Marine Schiffbauholz, Triest 1861. Fiskovi ć C.: Korčulanska katedrala, Zagreb 1939. Fo r et i ć V.: Otok Korčula u srednjem vijeku do 1420, Zagreb 1940. Ka ud er s A.: Prilog istoriji šumarstva Istre i Krka. Pola stoljeća šumarstva, Za greb 1926. * Prov. Gen. Girolamo Corner 1680—1682, Vol. I Carta 585 (Zadarski arhiv). SCUOLA DEI BOSCHERI FONDATA NEL 1646 A BLATO Dl KORČULA RIASSUNTO L´autore tratta la storia dell´ organizzazione del servizio forestale della Repubblica Veneta nel XVII secolo con riferimento alia Dalmazia, in special modo all´ isola di Korčula, allora fornitrice di considerevole quantitä dii legname sia per construzioni navali che per altri usi (pino d´Aleppo, pino nero, leccio). Essendo stati fatti su detta isola grandi danni col taglio degli alberi, il Provveditore Generale L. Boscolo con decreto emmesso a Zadar 1´ 11 VII 1646 faceva fondare a Blato di Korčula la »Scuola dei boscheri« nella quale debbono essere inscritti tutti colore che si dedicano al taglio dei legnami, sia per vendita oppure per adoperarli nel cantiere navale. La scuola aveva due Gastaldi, uno rappresentava i popolani e l´altro i nobili rurali. Senza il permesso del Gastaldo non era concesso alcun tagl´io d´alberi. I Gastaldi inoltre avevano il potere d´ordinare la partecipazione sia dei popolani che dei nobili ai lavori di pubblico interesse. Ing. Dušan Jedlowski Institut za jadranske kulture i melioraciju Krša Split |