DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 69 <-- 69 --> PDF |
DOKUMENTI IZ 1646. i 1681. GODINE O PRVOJ KORPORACIJI KORISNIKA DRVETA U BLATU NA KORČULI Položaj Korčule u skupini južnodalmatinskih otoka, razvijenost njenih obala, šumovitost, trgovačke veze koje su od davnine postojale sa bližim i daljnjim područjima, naročito sa Grčkom, dali su ovom otoku posebno obilježje u historijskom razvoju. Nema sumnje, da Korčula poprima trgovački značaj u vremenskom periodu od osnivanja grčkih kolonija pa do početka naše ere, kada Rim osvaja Dalmaciju i kada Korčula postaje dio rimske provincije. Od Ilira, Grka i Rimljana, pa sve do Bečkog kongresa i I svjetskog rata, Korčula mijenja gospodare i prolazi faze povijesti koje su inače karakteristične za cijelu Dalmaciju. Nakon perioda bizantinske vladavine od VI stoljeća, Neretljani asimiliraju neslavenske elemente u ranom srednjem vijeku, ah već godine 1000. Venecija osvaja Korčulu kao i ostalu Dalmaciju. Od tada Korčulu vidimo u sklopu zahumske, odnosno srpske, hrvatsko-ugarske i mletačke države. Posebni pečat na političke i ekonomsko-soci jalne odnose ostavlja mletačka vladavina od 1420. do 1797., kad osigurava vlast nad dalmatinskim otocima i gradovima u jednom neprekidnom vremenskom periodu. Za navedeno razdoblje znatno je skučena autonomija Korčule, do tada prilično sačuvana s ozbirom na činjenicu da se nalazila na periferiji država koje su se do tada smjenjivale na vlasti. To se odrazilo na statut iz 1214., kao i u sputavanju djelovanja gradskog kneza, namjesnika državne vlasti, sa strane Velikog vijeća sastavljenog od građana, a u čijim rukama je bila stvarna vlast. Od 1420. na Korčulu se primjenjuju, kao uostalom i na drugim otocima i gradovima Dalmacije, zakoni mletačke republike, a naravno između ostalih i rješenja Senata, Savjeta desetorice (Consiglio dei Dieci), Uredbe i Naredbe venecijanskih magistrata, koji se odnose na šumarstvo. A. Beranger, koji je proučio šumarsko zakonodavstvo Venecije, od njegovog početka do vladavine Francuza, podijelio je taj period u 10 epoha, koje se međusobno razdvajaju tipom organizacije šumarske službe odnosno reformama: I. Stari režim u šumarstvu od 697. do 1379. godine. II. Administracija Magistrata sudaca staraca i providura za drvo, te razvitak narodnih šuma od 1380. do 1452. III. Ustanova Magistrata providura za drvo i šume, te prve reforme šumarskog režima od 1453. do 1500. IV. Direkcija za šume pri Vijeću desetorice i invertarizacija visokih šuma za potrebe mornarice od 1501. do 1550. V. Reorganizacija Magistrata za drvo i šume, sistem javnih služba (1551. do 1600). VI. Druga šumarska reforma. Tehnička direkcija uprave Arsenala. Uspostava javnih šuma i nazadovanje onih općinskih (XVII. vijek). VII. Usklađjvanie šumarske ekonomije, njeno stanje, javna čuvarska služba, organizacija šuma Istre (1792. do 1797). VIII. Generalna organizacija šumarske administracije od 1792. do 1797. IX. Provizorni šumarski režim za vladavine Austrije od 1798. do 1805. X. Provizorni šumarski režim za vladavine Francuza sve do objavljivanja talijanskog šumarskog dekreta 1811. |