DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 65     <-- 65 -->        PDF

cfaopćenja


INTENZIFIKACIJA PROIZVODNJE DRVETA ČETINJAČA


(Uvodna riječ sekretara Savjeta za šumarstvo, drvnu industriju i promet Privredne
komore SRH na diskusiji o tehnologiji ubrzane proizvodnje drveta četinjača
održanoj 29. III 1965. sa stručnim predstavnicima šumskih gospodarstava)


Drvo četinjača je vrlo traženo i cijenjeno, a u našim šumama ga nema
dovoljno. U ukupnom fondu očuvanih društvenih šuma (1,051.000 ha) u ukupnoj
drvnoj masi, koja prema statističkim podacima iznosi 173 miliona m;!, ima
blizu 34 miliona m:i četinjača, odnosno oko 20´",». Ovo stvarno učešće je malo i
poželjno bi bilo da ono bude barem u odnosu 40 : 60.


Šume četinjača leže najvećim dijelom u području prebornih šuma (95%)
i u njima se prema tome proizvodnja vrši na najekstenzivniji način.


Na osnovu sadanjeg načina gospodarenja republičkim planom proizvodnje
šumarstva na području SRH za 1965. godinu se predviđa sječa četinjača u visini
od 550.000 m:> bruto maše, tj za 17% više nego što je u ranije dvije godine
realizirano.


Potrebe na drvu četinjača i pored nastojanja da se ono zamijeni drvom
mekih listača i pločama proizvedenim iz otpadaka i prostornog drva, ipak su
velike i u stalnom su porastu. Samo do sada izgrađeni kapaciteti industrije
celuloze na području SRH trebaju 215.000 m:i celuloznog drva četinjača (Zagrebačka
tvornica papira i tvornica sulfatne celuloze i papira Plaški), a tvornice
ploča iverica se također pojavljuju u potrošnji prostornog drva četinjača,
iako se u njima predviđala prerada bukovog drva. Drvolit ploče se također
proizvode iz drva četinjača.


Pilanska prerada stalna vrši pritisak da zadrži svojih oko 350.000 m:i oblovine
za pilenje i poduprta lokalnim faktorima ne želi reducirati kapacitete i
pristupiti racionalnijoj i ekonomičnijoj preradi.


Daljnje aktiviranje prostornog drva bukve u industriji celuloze je za područje
naše republike u razmatranju i pitanje je samo kraćeg vremena da se
pristupi izgradnji jednog većeg kapaciteta.


Uspješna akcija osnivanju plantaža topola treba također da bude okrunjena
izgradnjom tvornice celuloze i papira.
Oba ova nova kapaciteta u finalizaciji celuloze trebaju još uvijek oko 1/3
dugovlaknate celuloze izrađene iz drveta četinjača.


Sadanja situacija u industriji celuloze i papira zemlje pokazuje manjak celuloze
četinjača (bijeljene i nebijeljcvie) i prošlih godina se vršio uvoz celuloze,
a za ovu godinu je predviđen uvoz 150.000 tona celuloznog drva iz razloga što
kapaciteti najjačih tvornica Prijedor i Videm Krško, nisu snabdjeveni celuloznim
drvom ,iako je drvo za celulozu u oblom za 5.000 d skuplje od pilanskih
trupaca III klase. S razvojem industrije celuloze i papira povezan je cjelokupni
razvoj naše zemlje. Sve vam ovo iznosim, da bi predočio potrebu hitne i ozbiljne
orijentacije na intenzivnu i ubrzanu proizvodnju drva svih vrsta četinjača.


I u republičkom materijalu Zavoda za plan za izradu društvenog plana
razvoja SRH u periodu od 1964—1970. god. je iz tih razloga ocijenjeno da defi




ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 66     <-- 66 -->        PDF

citnost četinjastog drveta treba rješavati podizanjem plantaža intenzivnih kultura
četinjača, na površini oko 33.000 ha.


Osim toga sam mišljenja da je i u redovnom pošumljavanju sječina potrebno
raditi u najvećem dijelu četinjačama, imajući stalno pred očima nedovoljno
njihovo učešće u našem šumskom fondu.


Rekonstrukcije degradiranih i niskih te grabovih šuma treba također vršiti
unošenjem odgovarajućih vrsta četinjača. Takvim radom će se dosadanji prirast
od 2—3 m:J zamijeniti 4—5 puta većim prirastom.


Smatram, da bi takovom orijentacijom trebalo na području naše republike
godišnje prosječno proširivati proizvodnju drva četinjača na 7—10 000 ha.


A sada da vidimo kako se to izvršava?


Osnovano je četinjačama:
1963. g. 1964. g. 1965. g. (plan)
šumskih kultura 1926 1497 1538
intenzivnih kultura 215 391 1264
plantaža 367 261 275
Svega :
sa ukupno mil. din.
po 1 ha din.
porast troškova
2508
318,3
126.900
100%
2149
371,0
172.700
136%
3077
729,1
237.000
187%


Radi kurioziteta navodimo minimalne i maksimalne troškove po 1 ha za
1964. i 1965. godinu. U 1964. godini su sa najmanje troškova po ha radila šumska
gospodarstva: Varaždin 90.000 ,a najveći 600.000 dinara Koprivnica. U
planu za 1965. godinu (najmanje predviđa Kutina 78.000, do 415.000 din. Sisak).


Moram naglasiti, da su u početku naglašavanja orijentacije na ovu ubrzanu
vrstu proizvodnje (1960. i 1961. g.) osnovani pokusni nasadi, koji su pokazali
vrlo dobre početne rezultate, iako nisu bili osnovani najboljim i najkvalitetnijim
sadnicama. Ovi nasadi pokazuju da kod nas postoje prirodni uslovi za
razvitak nasada četinjača. Raspoložive su nam i pristupačne velike površine u
blizini komunikacija na kojima možemo koncentrirati ovu proizvodnju. Područja
šumskih gospodarstava: Gospić, Ogulin, Karlovac i Sisak mogu s lakoćom
u vršenju arondacije zemljišta općenarodne imovine, uz otkup neophodno potrebnih
površina od privatnika bez poteškoća osigurati površine za izvršenje
gornjeg programa.


Sada bih postavio pitanje, koja tehnologija osigurava najbolji uspjeh
akcije?


Na terenu postoje u tom smjeru dileme unesene djelovanjem jednog dijela
stručnih kadrova, koji zastupa mišljenje, da treba dati prvenstvo radovima
u prirodnim šumama, odnosno prostoj reprodukciji, zapostavljajući proširenu
reprodukciju na boljim zemljištima i bliže komunikacija. Isto tako postoje
razna mišljenja u pogledu broja sadnica, intenziteta u pripremi zemljišta i ostalim
vrstama rada.


Pozivam Vas drugovi da u diskusiji iznesete sve nerasčišćene stavove i mišljenje
o načinu rada, kojim mislite osigurati optimalne efekte u ubrzanoj proizvodnji
drveta četinjača. Međutim smatram, da je potrebno još o tome nešto
više iznijeti. Dosadanji način rada na malim površinama, nedovoljno ispitanim
kad je i planiranje, lokaciranje i izvršenje bilo prepušteno polustručnom oso




ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 67     <-- 67 -->        PDF

biju (lugarima i radnicima), treba zamijeniti novim načinom koji se očituje u
studioznom i stručnom pristupu:


— odabiranju kompleksa zemljišta, uz primjenu principa koncentracije radova
i nakon toga,


— ispitivanja zemljišta u pravcu agrotehničkih i agromeliorativnih zahvata
potrebnih za postizavanje optimalnih uspjeha,
— određivanje mjera za postizavanje većih startnih prirasta — ublaženje
djelovanja šoka kod presadnje — određivanje startnih doza gnojenja i svih
ostalih,


— stručnoj pripremi radova koja se očituje u
— izboru odgovarajuće vrsti drva s veličinom i starosti sadnica,
— razmacima udaljenosti sadnica u redovima i između redova,
— mjerama priprema zemljišta, zatim mjere i zaštite i
— svih ostalih potrebnih.
Sve to treba da pripremi razvojna služba gospodarstva, u skladu s razvojnom
koncepcijom.
One se mogu poslužiti u svome radu specijaliziranim kadrovima Instituta
za četinjače, koji se razvio do mogućnosti zadovoljavanja potreba prakse.
Naprijed sam spomenuo tri vrste nasada, koji se međusobno razlikuju po
broju sadnica, odnosno razmacima i po intenzitetu pripreme i njege, te fertilizacije.
Za plantaže četinjača s poljoprivrednim međuusjevima s većim razmacima
iznad 3X 3 m, još za sada nemamo razjašnjene sve biološke, tehničke i
ekonomske elemente:


— nije još pronađena vrsta četinjača, koja bi kao soliter priraščivala brzo
i u visinu i u debljinu, iskorišćavajući agrotehničke i agromelioracione mjere
za povećanje prirasta kao što to imamo kod euroameričkih topola,
— nije definiran još pogodan tip sadnice s biološkog i ekonomskog gledišta
za sadnju plantaže,
— nije još potpuno na čistu tehnika podizanja i izbor poljoprivrednih međuusjeva,
— njega i đubrenje također još nisu potpuno razjašnjeni,


— nije proučeno reagiranje vrsta na orezivanje grana, obzirom da se četinjače
sklone stvaranju grana, što nije poželjno s ekonomskog i tehničkog stanovišta,
— nije riješena kompleksna mehanizacija radova itd.
Zbog toga treba da naučno-istraživačke institucije specijalizirane na ovaj
sektor postavljanjem serije pokusa, s potrebnim brojem repeticija na raznim
zemljištima i uslovima istraže ova i još druga preostala pitanja, ali mi ne možemo
čekati ova rješenja, već treba da osnivamo tzv. intenzivne kulture četinjačo,;
prema tehnologiji koja najbolje odgovara odnosnom zemljištu i uslovima,
koji treba da osiguraju maksimalne efekte.
Za realizaciju programa potrebne su osim zemljišta i novčanih sredstava i
kvalitetne sadnice. Do sada je pomanjkanje kvalitetnih sadnica bilo uzrokom
i izgovorom da se nije mogla akcija osnivanja kultura četinjača jače razviti,
iako se već preko 5 godina naglašava potreba kontinuirane proizvodnje sadnica
— četinjača. Prema tome, kadrovi zaduženi za proizvodnju sadnica nisu
svojim radom zadovoljili u cijelosti, niti su ovladali tehnologijom proizvodnje
sadnica — četinjača. Posebno manjkaju odrasle i kvalitetne sadnice vrsta s
najvećim prirastom (borovac, duglazija i ariš), kako se to očitovalo prigodom




ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 68     <-- 68 -->        PDF

početka realizacije gospićkog projekta prošle jeseni za osnivanje 2.000 ha kultura
četinjača. Držim da je nužno analizirati ovaj problem i sadanje kadrove popuniti
takovima, koji će biti u stanju proizvoditi dovoljno kvalitetnih sadnica —
četinjača (možda iskusniji vrtljari).


Zajedničkom akcijom (učešćem i troškovima) moramo organizirati plansko
sakupljanje, trušenje i čuvanje sjemena iz odabranih sjemenskih baza, odnosno
iz uvoza nabavljati sjeme duglazije i ariša, za koje nemamo dovoljno sjemenskih
baza, a niti redovan urod. Ovo nam neće nitko učiniti, ako se mi zajednički
ne organiziramo. Sjemenska poduzeća imaju svoj interes pa od njih ne možemo
očekivati da nam ona sve to na zadovoljavajući način sama rješavaju.


Vidjeli smo iz izvještaja u toku akcije, da se tu ulažu znatna sredstva.
Uspjeh međutim neće biti potpun, odnosno žrtve kolektiva u izvršavanju ove
nadasve korisne orijentacije će biti uzaludne, ako se ovi nasadi ne zaštite posebno
od visoke divljači, čija pojava na posađenom terenu nije uopće poželjna,
možemo reći čak i štetna. Razna sredstva za zaštitu od divljači koja se danas
propagiraju nisu se pokazala efikasna i na njih se ne možemo osloniti, pa se
redukcija divljači na ovim površinama pokazuje neophodnom.


Na kraju moram još naglasiti da su nam potrebni specijalizirani kadrovi
za uvođenje akcije i zaštite protiv štetnika, kojih ovi nasadi imaju vrlo mnogo.


Smatrao sam potrebnim da uvodno naglasim neke od problema, a Vas drugovi
molim da učešćem u diskusiji izložite svoje probleme i iskustva, kako bi
time doprinijeli što kvalitetnijim zaključcima i pravilnoj orijentaciji u izvođenju
zadatka u povećanju proizvodnje — četinjača.


Ing. Bernard Hruška