DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 57     <-- 57 -->        PDF

ćajnica i lokalitet još predstavlja zaravan ili blago nagnutu stranu, onda treba
dati prioritet metodu masovnog unošenja, jer je biološki najprikladniji, s jedne
strane, i s druge — autohtona formacija se može najekonomičnije iskoristiti.


Ako se radi o konfiguraciji terena sa čestom promenom pada (kaskade) sa
nazmeničnom pojavom strmine i zaravni, najpogodniji metod unošenje je unošenje
na krpe. Veličina krpa zavisi od površine zaravni i od planirane brzine
toka konverzije.


Na lokalitetima sa jače izraženim padom, najpogodniji metod unošenja je
unošenje na paralelne pruge, upravno ili paralelno na izohipse, zavisno od rasporeda
osnovnih saobraćajnica a delimično i od ekspozicije. Rastojanje između
pruga može biti različito, zavisno od planirane brzine toka konverzije, o čemu
će biti reci u sledećem poglavlju.


h) Brzina toka konverzije


Brzinu toka konverzije, bolje reći ritam uklapanja unešenih vrsta, treba
napred planirati, jer od toga u mnogome zavisi da li će se autohtona formacija
u lancu toka konverzije najekonomičnije iskoristiti.


Ako se radi o lokalitetu na kome se može ostvariti tzv. prirast svetlosti u
proizvodnji vrednijih sortimenata, ili treba obezbediti ravnomernost u snabdevanju
određenog područja u drvetu, ili se radi o mladim sastojinama, konvezijski
tok treba biti sporiji, i u obrnutim uslovima, brži. Da bismo jasnije izložili
suštinu ovog pitanja, iznosimo primere razmatranja problema brzine toka
konverzije po sva tri metoda unošenja.


METOD MASOVNOG UNOŠENJA ČETINARA


Pripremna seča mora da ima za cilj stvaranje uslova za unošenje i duži ili
kraći normalan razvoj unesene vrste. Kakav će biti zahvat pripremne seče zavisi
od vrste koja se unosi, a zatim od planirane brzine toka konverzije. Za
primer uzimamo zelenu duglaziju, kao najnepovoljniju vrstu za ovaj metod
unošenja, a radi se o konkretnom primeru (ogled na Ravnom Bučju).


Unapred smo postavili da se unesena vrsta uklopi u glavnu sastojinu, odnosno
oslobodi zastora, u roku od 5—6 godina. Pripremna seča je izvršena u
leto 1960. godine a zahvaćeno je nešto preko 40% od ukupnog broja stabala
(tabela br. 3). Zahvat je bio u svim debljinskim stepenima ali procentualno najveći
u najjačim debljinskim stepenima. Pri pripremnoj seči posebno se vodilo
računa o prostornom rasporedu stabala i o tome, da posle pripremne seče ostane
što veći broj kvalitetno boljih stabala hrasta kitnjaka, jer se radi o prelaznom
staništu hrasta kitnjaka i nizinske bukve.


Ovako provedenom pripremnom sečom stvorili smo uslove za unošenje zelene
duglazije (1600 kom. po ha) s jedne strane, i s druge — stvorili uslove za
značno jačanje u debljinu stablima koja su ostala posle pripremne seče.


Iz tabel br. 3 se može zaključiti da pripremna seča ima karakter preborne
prorede jer se sečom zahvata prvenstveno u najjače debljinske stepene koja su
već koristila povoljan priliv svetlosti, te da se omogućava ubrzano jačanje u
debljinu tanjim stablima (grafikon br. 1).


Prosečan tekući debljinski prirast na kraju 1962. godine (za period 1960—
1962. god.) iznosio je kod bukve 10,6 mm, a 7,1 mm kod hrasta. Ujesen 1962.
godine i 1963. godine izvršena je takođe preborna proreda ,kojom se takođe