DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 34 <-- 34 --> PDF |
JEDAN OSVRT NA ZAŠTITU ŽELJEZNIČKIH PRUGA OD BUJICA Ing. HALID SARAJLIC Osim željezničkih pruga bujice razaraju i druge transportne putove, od šumskih do magistrala. Zatrpavanjem raznih kanala, propusta i riječnih korita nastaju izljevi i poplave, od čega najčešće dolazi do uništavanja plodnih zemljišta, spomenutih razaranja komunikacija, uništavanja naselja i slično. Ovako se važna problematika na nekim mjestima rješava prilično neorganizovano. Cesto neki i danas pitaju da li je bujičarstvo šumarska ili hidrotehnička disciplina. U njenoj povijesti često je prelazila iz područja šumarstva u građevinarstvo i obratno. Neki izvori daju podatke da, u Francuskoj i Austriji, u ovoj disciplini vode šumari, u Njemačkoj da se šumari potiskuju, a u Švicarskoj da i šumari i hidrotehničari rade paralelno. Kod nas je ovo pitanje također kolebljivo. Za razliku od prilika u SR Srbiji i Makedoniji u našoj republici ovaj problem nije toliko težak. Međutim ima godina kad i kod nas zna doći do pravih katastrofa. SI. 1. Bujično korito na mjestu prelaza jačeg u slabiji pad S obzirom na ugrožavanje sigurnosti željezničkog saobraćaja i prekida pruga na duže ili kraće vrijeme, naša teža bujična mjesta nalaze se u području Papuka, Krndije, Psunja i Samarice, a lakša u području Kapele, Bilogore i Dilja. Sto se tiče Krša, možemo reći da zbog njegovih orografskih osobina, na njemu nema tako strašnih bujica kao što su bujice Alpa u Francuskoj, Austriji, Švicarskoj i Italiji. Razlog leži najviše u geološkoj građi ovih oblasti. Dok je 90% našeg Krša izgrađeno od vapnenaca, dotle su spomenute alpske oblasti izgrađene najviše od gnajsa tj. škriljavih materijala. Krške bujice ipak čine prilične štete, počevši od uništavanja oskudnog poljoprivrednog zemljišta do razaranja komunikacija. Vapnenac ovog Krša sastoji |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 35 <-- 35 --> PDF |
se od starijih trijasnih i mlađih krednih formacija. Onaj iz formacije krede je postojan i slabo se raspada, dok je onaj stariji iz trijasa izlomljen i u pukotinama skuplja zemlju. On se drobi i stvara po obroncima velike količine krupnog i sitnog kamena koji bujice pokreću. Na željezničkim prugama Like i Dalmacije dolazi, ali ne tako često, do bujičnih provala. Nezgoda je u tome, što se bujice najviše pojavljuju ljeti kad je sezona i domaćih i međunarodnih vlakova. Osnovni uzroci pojave bujica jesu devastacija, a i degradacija šuma. »Vratimo šumu na njeno mjesto« kažu bujičari i bujice će nestati. Kod degradiranih šuma one se obnavljaju izmjenom kultura. Međutim ako su korita bujičnih potoka već aktivirana, onda ne pomaže ni šuma dok se korita ne reguliraju. Cilj je ovog članka, da se iznese jedan vid uređenja bujičnih korita, koji služi za zaštitu željezničkih pruga, a može se primijeniti i na druge transportne putove. Ovdje se radi o velikom broju željezničkih propusta koji presvođuju bujična korita na mjestu prelaza iz jačeg u slabiji pad. Uslijed ovog dolazi do odlaganja bujičnih nanosa i zatrpavanja propusta. Ovo su pojave koje se događaju i kod takvih bujičnih voda koje dolaze svake godine. Nanosi koji dolaze nakon zatrpanih propusta potpuno zamuljuju prugu i to obično na dužini od 200—300 metara. Ovakva pruga se na mrazu diže i izvija, radi čega se svake jeseni mora mijenjati njen zastorni materijal. Prilikom čišćenja i otvaranja zatrpanih propusta nanosni materijal se redovno odbacuje na obale bujičnih korita, a nova bujica ga opet vrati na prugu. Ovo često zatrpavanje propusta je priličan problem i stvara velike troškove, kao i druge smetnje u održavanju željezničkih pruga. SI. 2. Odlaganje nanosa na obalama bujičnog korita |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 36 <-- 36 --> PDF |
U potrazi za tehničkim i ekonomskim rješenjem ovog problema izgradili smo jedan tip regulacije bujičnog korita koji je dao zadovoljavajuće rezultate. Ova regulacija je izvedena na sjeverozapadnoj padini Papuka između željezničkih stanica Bastaji i Miokovićevo. Ovo područje je vrlo ugroženo od bujica, što je posljedica intenzivnih sječa od prvih godina nakon oslobođenja. U zadnjih 10—15 godina u ovom području bilo je nekoliko takvih provala, gdje je kolosijek bio istrgan i nošen i do 100 metara dalje od pruge. Naš primjer regulacije bujinčog korita se odnosi na bujične vode koje se pojavljuju svake godine. Od katastrofalnih voda željeznica sama nema mogućnosti osiguranja, osim ako bi se radilo u kooperaciji sa drugim zainteresiranim stranama. SI. 3. Uređenje kinete i preljevne stepenice u bujičnom koritu Ovo područje u pogledu biljnih zadruga spada u tip hrvatskih bukovih šuma brdskog tipa, koje su se radi sjeverne ekspozicije spustile dosta nisko. Njihova je karakteristika jaka biološka dinamičnost, pa je uslijed intenzivnog rasta nakon završenih sječa i rctencijska sposobnost ovih šuma postala znatno veća. Radi ovog su zadnjih godina velikim dijelom izostale katastrofalne po |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 37 <-- 37 --> PDF |
plave. Međutim radi aktiviranih bujičnih korita propusti su se i dalje zatrpavali svake godine. AB =ec CD = DE SI. 4. Konstrukcija preljevne stepenice Spomenuti tip regulacije bujičnog korita izgradili smo na propustu koji je bio redovno zatrpavan. Ova regulacija je izvedena prije pet godina i od tada ovaj propust nije bio ni jedanput zatrpan. Ekonomska strana ovog zahvata je lp SI. 5. Pregradni prag za stabilizaciju bujičnih nanosa |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 38 <-- 38 --> PDF |
u tome, što cijela regulacija košta jednako koliko i jednogodišnja izmjena zastornih materijala zamuljene pruge sa čišćenjem propusta i kanala. Navedeni tip regulacije bujičnog korita sastoji se od izgradnje kinete neposredno uz propust, preljevne stepenice i pragova, eventualno pregrada za deponiju i stabilizaciju bujičnih nanosa. U slici 1. prikazan je profil bujičnog korita koji vrlo često dolazi na mjestima željezničkih pruga i putova. Skok pada od 35% na 17% je razlog da su ovi propusti bili redovno zatrpavani. Ovi skokovi su vrlo česti, jer se trasa pruga i putova postavlja na ovakvim mjestima radi lakše i jeftinije izvedbe. Kinetu treba izgraditi na cijeloj dužini umanjenog pada, odnosno bar 20 metara niže od propusta. Pri izradi kinete treba naročitu pažnju obratiti na veličinu hidrauličnog radiusa, jer je potrebno da se postigne što brži transport nanosa kroz propust. U ovim slučajevima mogu se dozvoliti i prekoračene brzine bez štete po konstrukciju kinete, jer bujice kratko traju. U našem slučaju na mjestu prelaza pada korita od 35% na 17% postavljena je preljevna stepenica. Ova stepenica se može raditi i na visinskoj razlici od jednog metra pa dalje. Njena je uloga da pospješi pronos nanosa kroz kinetu i propust. Bujičar A e b i je konstruirao povijenu pregradu za što lakši i brži pronos nanosa. Konstrukciju povijene strane ove pregrade primijenili smo za našu preljevnu stepenicu i dobili, kako smo naveli, dobre rezultate. Osim toga njena konstrukcija je jednostavna i lako izvodiva. Na izlazu bujica iz bregova u doline nailazimo obično na šljunkovito pjeskovite aluvijalne nanose. Ovi nanosi su nevezani i lako se pokreću, a.u bujičnim koritima podrivanjem i zarušavanjem stvaraju glavno vrelo nanosnih materijala. Radi ovog ove nanose stabiliziramo deponijskim pregradama ili pragovima. U cilju zaštite pruga i putova najčešće se ova stabilizacija izvodi pomoću pragova. Ako se pregradni pragovi postave na odabrana mjesta, onda ih za naš slučaj zaštite nije potrebno više od 1—3 komada po jednom bujičnom koritu. S obzirom na situaciju da se godišnje sječe u šumama svih kategorija vlasništva kreću već dugi niz godina u granicama prirasta, potrebno je uvesti i obzirno gospodarenje u bujičnim područjima. Ovo bi mnogo pomoglo saniranju od prije aktiviranih bujičnih korita i zaštiti željezničkih pruga i drugih transportnih putova. LITERATURA Afanasije v D.: Pregrade i vodeni jastuci u bujicama — Šum. list, Zagreb, 1944. Haueis e L.: O bujicama na kršu — Šumarski list, Zagreb, 1928. Maleti ć Lj.: Uređenje bujica i učvršćivanje terena, Beograd, 1932. Mari ć L.: Sistematska petrografija — Zagreb, 1951. Rosić S.: Kanali na slap i kinete — Šumarski list, Zagreb, 1936. |