DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 30 <-- 30 --> PDF |
smeta razvoju biljaka. Uopće odstranjivanje šikara ne smije biti radikalno već prema prilikama i sukcesivno. Indirektna, gospodarska konverzija ili rekonstrukcija smatra se takva melioracija kod koje zadržavamo sve ili pretežni dio autohtonih drvnih elemenata, a samo negdje unosimo druge vrste, prvenstveno četinjače. Introdukcija stranih vrsta ovisna je o stanju šikare. Ukoliko je tlo dobro, panjevi zdravi s usčuvanom izbojnom snagom, a izbojci snažni, tada pristupamo rekonstrukciji time, da stavimo na čep dio drvenaste vegetacije. U tom slučaju vršimo djelomičnu resurekcijsku sječu kod koje ostavljamo najljepša stabalca, te unosimo na čistine druge vrste. Najbolje je biljke unositi u grupama jer će tako nastati grupimična smjesa. Tamo gdje to nije moguće unosimo vrste pojedinačno uz pravovremeno uklanjanje zaštite. Naravno, u tom slučaju se ostavlja ono što može pružiti zaštitu mladim biljkama. Najbolji je postupak da se unutar grmlja unose sadnice koje će se nakon jedne do pet godina osloboditi tj. kad se vidi uspjeh unošenja. Izbor vrsta je od neobične važnosti za uspjeh rekonstrukcije. Tu treba da putokaz daju prethodna fitocenološka istraživanja. Važnost fitocenologije u šumarstvu i njenu primjenu, mogu prema riječima pok. prof, dr I. Horvata dati samo šumarski stručnjaci pravilnim izvlačenjem zaključaka iz analize konkretnih snimaka. Dok fitocenologija daje odgovor kako se formira i živi postojeća zajednica, dotle ne daje izravan odgovor koje bismo vrste drveća mogli unositi. To je pitanje na koje bi trebao odgovoriti šumarski stručnjak na temelju poznavanja bioloških svojstava vrsta drveća. Danas je to mnogo lakše nego ranije jer je u toku jednog stoljeća uneseno na Krš mnogo vrsta, pa se možemo poslužiti stečenim iskustvima pri donošenju odluke. Prema izloženom za konverziju i rekonstrukciju šikara u tom području daje se prednost ovim vrstama: U najtoplijoj zoni: Pinus halepensis Mili., Pinus brutia Ten., Pinus corsicana Sehn., Pinus nigra var. Pallassiana Asch., Pinus dalmatica visiani, Cupressus sempervirens L., Cupressus arisonica Greene, Abies cephalonica Loud., Abies pinsapo Boiss, Cedrus atlantica Man., a na svježim tlima Libocedrus decurrens Toor., i Cedrus deodara Laws. Na skeletnim (lošim) tlima: Abies cephalonica Loud., Abies pinsapo Boiss., Abies sicilica Carr., Abies concolor Lindl., Cedrus atlantica Man., a na boljim terenima Cedrus deodara Laws., Pinus nigra Arn., Pinus nigra var. Villetta Barea. Na lošim staništima izloženim buri pa i na kiselim tlima: Cupressus arizonica Greene. Na svježim dubokim tlima: Libocedrus decurrens Torr., Cedrus deodara Laws, Ulmus campestria L. Na svježim dubokim tlima i sunčanim stranama: Juglans nigra L., Juglans regia L., Quercus cerris L., Robinia pseudoaceacia L., Populus nigra L., Populus canadensis Moench., Acer pseudoplatanus L., Platanus orientalis L., Platanus oceidentalis L., Fraxinus oxycarpa W. (na silikatima), Quercus borealis Michx., (silikatna kisela tla), Castanea sativa Mili. (na crvenicama i silikatnim tlima). Na višim položajima, na svježim staništima gdje je tlo duboko, velika zračna vlaga i gdje je zaklonjeno od bure dolazi: Pseudotsuga taxifolia Britt., Pseudotsuga taxifolia var. glauca Asch., Pseudotsuga douglasii Carr. Na položajima iznad 600 m n/v unosimo: Larix europea, Picea excelsa i Abies alba. |