DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 3 <-- 3 --> PDF |
SU MARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 89 OŽUJAK—TRAVANJ GODINA 1965. UTJECAJ NEKIH DEFOLIJATORA NA DEBLJINSKI PRIRAST HRASTA LUŽNJAKA* Dr DUŠAN KLEPAC — Dr IVAN SPAlC U Šumarskom listu god. 1959. na str. 280—290. opisana je metoda za izračunavanje gubitka na prirastu u sastojinama koje je napao gubar (Lymantria dispar). Na jednom pokusnom objektu (odsjek 150a gospodarske jedinice »Josip Kozarac«, šumarija Lipovljani) utvrđeno je da je godišnji volumni prirast hrasta lužnjaka u 1956. god. pao za oko 30% poslije napadaja gubara (Klepac , 1959). Godinu dana kasnije, tj. 1957. god., volumni prirast hrasta lužnjaka još je više pao. To možemo rastumačiti činjenicom da su za stvaranje prirasta jedne godine u velikoj mjeri odlučne rezervne supstancije koje je stablo stvorilo prethodne godine. Ali u ovom slučaju ne treba zaboraviti ni to, da je godine 1957. gubar nastavio brstiti krošnje hrastovih stabala u istraživanoj sastojim, jer je suzbijanje izvedeno nešto prekasno. Pored gubara primijećen je iste godine kukavičji suznik i četnjak. Od prvog pokusa prošlo je 6 godina pa se pitamo kako je reagirao hrast lužnjak slijedećih godina, tj. od 1957—1963. godine. To je pitanje na koje želimo odgovoriti u ovom radu. Da bismo na to odgovorili, uzeli smo ovog proljeća pomoću prirasnog svrdla 100 izvrtaka sa stotinu hrastovih stabala različitih položaja i različitih debljina u odsjeku 150a gospodarske jedinice »Josip Kozarac«, dakle u onoj istoj sastojim gdje smo izveli prvi pokus pred 6 godina. Svaki smo izvrtak analizirali tako da smo mjerili širinu godova u ovim godinama: 1958, 1959, 1960, 1961, 1962 i 1963. Nakon sortiranja izmjerenih podataka izračunali smo aritmetičku sredinu širine goda (g) u pojedinim godinama i njezinu standardnu devijaciju (c). Ti su podaci sabrani u tabeli 1. Napominjemo da smo podatke za godinu 1955, 1956 i 1957. izmjerili ranije, tj. prilikom prvog pokusa. Tabela 1 Prosječna širina goda (g) hrasta lužnjaka u odsjeku 150a gospodarske jedinice »Josip Kozarac« za pojedine godine godine 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 g u mm 2,52 1,63 1,43 2,07 1,92 1,41 1,79 1,66 1,49 a u mm ±1,03 ±0,75 ±0,75 ^0,94 ±0,85 ±0,67 ±0,96 ±1,00 ±0,84 * Ovo je istraživanje financirao Republički fond za naučni rad SR Hrvatske, a radnja je dovršena uz materijalnu pomoć Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija SR Hrvatske. 93 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 4 <-- 4 --> PDF |
~ Što nam pokazuju izmjereni podaci o prosječnoj širini goda u istraživanoj sastojini? Udara u oči smanjen god u 1956, 1957, 1960 i 1963. godini. Smanjenje debljinskog prirasta u godinama 1956. i 1957. prouzrokovao je gubar, koji je 1956. godine obrstio istraživanu sastojinu do gola a 1957. samo djelomično. Poslije tog vremena nije se gubar pojavljivao u većoj mjeri do ove godine. Sastojina se oporavila, što se očituje u debljinskom prirastu 1958. i 1959. godine. No 1960. godine opet vidimo nagli pad debljinskog prirasta. Dok je 1958. i 1959. godine prosječna širina goda iznosila oko 2 mm, dotle u 1960. godini ona pada na iznos od 1,41 mm, što će reći za oko 30% manje. To znači da je volumni prirast pao te godine također za oko 3G!()/0. Slijedeće dvije godine debljinski se prirast nešto povećao ali je u 1963. godini opet pao iako ne toliko osjetljivo kao u 1960. godini. Čemu pripisati smanjenje prirasta u 1960. i 1963. godini? Da bismo dobili jasniji i bolji uvid o tome kako je oscilirao debljinski prirast hrasta lužnjaka u vremenu od 1958—1963. u drugim sastojinama, mjerili smo širinu godova i ovim odjelima gospodarske jedinice »Josip Kozarac«: 111, 112, 113, 114, 169, 170, 171, 172, 173 i 174. To su mješovite sastojine hrasta lužnjaka i poljskog jasena od 80—120 godina starosti, vrlo rano i intenzivno prorjeđivane. Analognom analizom izvrtaka dobili smo podatke o prosječnoj širini goda (g) i njezinoj standardnoj devijaciji (o) za hrast lužnjak u pojedinim godinama kako je to prikazano u tabeli 2. Tabela 2 Prosječna širina goda (g) hrasta lužnjaka u odjelima 111, 112, 113, 114, 169, 170, 171, 172, 173 i 174 gospodarske jedinice »Josip Kozarac« godine 1958 1959 1960 1961 1962 1963 g u mm 1,50 1,59 1,22 1,53 1,35 1,28 o u mm ±0,91 ±0,86 ±0,65 ±0,81 ±0,79 ±0,70 Podaci u tabeli 2 potvrđuju istu pojavu: do osjetljivog smanjenja debljinskog prirasta došlo je u 1960. a do manjeg .smanjenja u 1963. godini i u ostalim sastojinama gospodarske jedinice »Josip Kozarac«. S obzirom na to da se gospodarska jedinica »Josip Kozarac« sastoji uglavnom od mješovitih sastojina hrasta lužnjaka i poljskog jasena, odlučili smo istražiti kako je oscilirao debljinski prirast poljskog jasena u isto vrijeme. Na temelju analize nekoliko stotina izvrtaka obračunali smo podatke o prosječnoj širini goda poljskog jasena posebno u odsjeku 150a a posebno u nekim drugim odjelima iste gospodarske jedinice. Podaci o tome nalaze se u tabelama 3 i 4. Tabela 3 Prosječna širina goda (g) poljskog jasena u odsjeku 150a gospodarske jedinice »Josip Kozarac« za pojedine godine godine 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 g u mm 0,97 0,99 0,88 0,91 0,82 0,86 0,82 0,94 0,94 o u mm ±0,34 ±0,46 ±0,38 ±0,58 ±0,48 ±0,47 ±0,57 ±0,67 ±0,72 94 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Tabela 4 Prosječna širina goda (g) poljskog jasena u odjelima 111, 112, 113, 114, 169, 170, 171, 172, 173 i 174 gospodarske jedinice »Josip Kozarac« za pojedine godine godine g u mm 1958 0,71 1959 0,71 1960 0,70 1961 0,62 1962 0,69 1963 0,61 a u mm ±0,45 ±0,33 ±0,32 ±0,27 ±0,33 ±0,27 Evidentno je da u 1960. godini poljski jasen nije pokazivao manji prirastkako se to vidi iz si. 1 na kojoj smo prikazali oscilaciju širine goda hrasta lužnjaka i poljskog jasena. ODSJEK 150/j QUEF7CUS ROBUR.L FRAXINUS ANGUSTIFOLIA.Wahl /mm 3,0 1955 56 57 50 59 60 61 62 1963 GOO 1955 56 57 59 59 60 61 62 1963 600 ODJELI: 111,112,113,114,169, 170,171,172,173 i 174 1958 59 60 61 62 1963 G00 1959 59 60 61 62 1963 GOO To nas upućuje na to da klimatski faktori vjerojatno; nisu uzrok kojem bismo mogli pripisati smanjenje prirasta hrasta lužnjaka u 1960. i 1963. godini. Da je tome uistinu tako, svjedoče nam podaci o oborinama i temperaturama koji tih i prethodnih godina (tj. 1959, 1960, 1962 i 1963) nisu bili nepovoljniji od ostalih. To se vidi iz tabela 5 i 6 kao i iz Martonneovog faktora aridnosti (/) koji se u posljednjim godinama kretao ovako: godina 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 f 47,9 49,6 32,5 40,7 47,2 48,4 38,4 51,8 45,5 Osim toga u godinama 1959, 1960, 1962 i 1963. nisu zabilježene neke posebne vremenske nepogode; tih godina nije bilo ni obilnih uroda žira. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Čemu onda pripisati smanjenje prirasta hrasta lužnjaka u tim godinama a naročito u godini 1960? S obzirom na činjenicu da u ovim šumama gubara nije bilo od 1957. god. (kada je aviokemijskim tretiranjem uništen), izgleda da su neki drugi štetnici prouzrokovali smanjenje prirasta na hrastu lužnjaku. Opažanja to doista i potvrđuju. Nakon prestanka gradacije gubara 1958. god., u hrastovim nizinskim šumama Slavonije zapažena je pojačana pojava gusjenica i pagusjenica raznih vrsta leptira i osa listarica, koje većim dijelom ranije nisu bile poznate kao opasniji šumski štetnici. Ova je pojava zapažena i u lipovljanskim šumama s tim što se ovdje odlikovala i nekim specifičnostima. U jednom ranijem radu, u kom je opisano suzbijanje gubara 1957. god. u lipovljanskim šumama (S p a i ć, 1959) navedeno je da je taj posao obavljen dosta kasno. Gusjenice gubara bile su, doduše, povećanom dozom insekticida potpuno uništene, ali zajedno s njima nažalost i čitava populacija parazita. Među mnogobrojnim vrstama parazita u lipovljanskim su šumama 1957. god. naročito brojne bile ove: Apanteles liparidis Bouche i A. solitarius Ratz. (Braconidae, Hymenoptera), Hyposoter disparis Vier. (Ichneumonidae, Hymenoptera), Compsilura concinata Mg. i jedna Pales vrsta (Larvivoridae, Diptera). S druge strane zbog dosta kasnog izvršenja avioakcije neki drugi štetnici, kojih je osim gubara također bilo u lipovljanskim šumama, djelomično su izmakli tretiranju. Bili su to u prvom redu oni štetnici, čije se gusjenice ranije pojavljuju ali i ranije kukulje od gubarevih kao hr. savijač (Tortrix viridana L.) i mrazovci Operophthera brumata L., Hibernia defoliaria Cl. Hrastova osa listarica Apethymus abdominalis Lep. dijapauzira u zemlji u relativno visokom postotku (kako je to utvrđeno upravo u ovim šumama, S p a i ć 1960) pa je tako dobrim dijelom preživjela tretiranje. Hrastov četnjak (Cnetocampa processioneaL.), kojega je u ovim šumama bilo mnogo, veoma je otporan čak i na nešto povećane doze insekticida, koje su ovdje primijenjene pa je i on (Euproctis chrysorrhoea L.), kojega je naročito mnogo bilo na rubovima šuma. Svi navedeni paraziti su polifagi, a naročito C. concinata. Budući da su oni insekticidom bili uništeni, preživjeli štetnici razvijali su se idućih godina u za njih povoljnijim uslovima pa su se ponovno počeli prenamnožavati. Osim navedenih vrsta štetnika 1959. god. zapažena je obilna pojava ose listarice Periclista albida KL, zatim zlatokraja Euproctis similis Fuessl. te nekih nedeterminiranih vrsta iz porodica Geometridae i Noctuidae. Gradacija većine ovih štetnika, a naročito hr. ose listarice A. abdominalis, četnjaka C. processionea i hr. savijača T. viridana kulminirala je u 1960. godini. Tada su i nastale najveće štete na hrastu lužnjaku, kako se to razabire iz priloženih tabela i grafikona. Pokazalo se da zajedničko djelovanje raznih štetnika, koje inače smatramo manje važnima ili čak nevažnima, može imati za posljedicu podjednake štete kao i bršlenje gubarevih gusjenica. U lipovljanskim šumama Spai ć je posebno pratio biologiju hr. ose listarice A. abdominalis i utvrdio da je ona 1960. god. bila u kulminaciji prenamnoženja. Istina, detaljna istraživanja ovog do nedavno praktički nepoznatog štetnika obavljena su u odjelima 20, 21 i 28, a ne i u onim odjelima, u kojima su vršena istraživanja prirasta. Intenzitet zaraze ne mora, dakle, biti jednak na oba mjesta. Međutim budući da se radi o istom šumskom kompleksu i maloj |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 8 <-- 8 --> PDF |
udaljenosti (8—10 km), faze gradacije sigurno su se podudarale. U tab. 7 navedeni su podaci o broju eonimfi ove ose za razdoblje 1960—1963. Podaci su utvrđeni pregledom tla svake godine u IX mj. (ustvari zaraza za 1960. utvrđena je ujesen 1959, za 1961. ujesen 1960. itd.). U svakom od navedenih odjela (20, 21 i 28) odabrano je po jedno jače stablo, pod kojim je vršen pregled tla. Na sve četiri strane svijeta bile su iskopane pruge široke i duboke 0,2 m a dugačke 4 m počam od samog debla. Prema tome pod svakim stablom pregledana je ukupna površina od 3,2 m2. Tab. 7 — Podaci o broju eonimfi A. abdominalis u pojedinim godinama 1960 1961 1962 1963 Odjel 20 1093 1555 240 142 Odjel 21 636 194 173 154 Odjel 28 529 79 236 181 Svega 2258 1828 649 477 Podaci o broju eonimfi pokazuju da je zaraza hr. ose listarice bila veoma jaka i da je kulminirala 1960. god. Prema tome smanjenje prirasta u ovoj godini može se sigurno dobrim dijelom pripisati ovom štetniku. Slijedeće (1961) godine nije više bilo zaraze nekih štetnika. Tako npr. nije više primijećen hr. savijač, zlatokraj, a i zaraza četnjaka i hr. ose listarice bila je slabija. Vjerojatno su se paraziti četiri godine nakon kemijskog tretiranja ovih šuma toliko razmnožili da su likvidirali barem neke od prenamnoženih štetnika. Međutim od 1962. god. u pojačanoj se mjeri zapažaju druge vrste, naročito Operophthera brumata, Hibernia defoliaria, Bistort vrste, Himera pennaria i dr. Svima njima ponovno se pridružio gubar. Ovog štetnika jedva se moglo zapaziti 1962. i 1963. god. Međutim njegov potencijal razmnožavanja je veoma velik. Sudeći po broju odloženih legala u jesen 1964., gubar se ponovno nalazi u fazi kulminacije. Ako se u proljeće 1965. god. ne sprovede suzbijanje gusjenica, u lipovljanskim šumama opet će nastati ogromne štete. LITERATURE Androi ć M.: Ekonomske i biocenotske posljedice kasnog tretiranja sastojina protiv gubara. (Economic and biocoenotic consequences of late spraying of stands against Lymantria dispar). Sum. List, 12, 1959, pp. 437—447. Jol y R.: Influence des defoliateurs forestiers sur l´accroissement. Rev. for. franc, No 11, 1959, pp. 775—784. K lepa c D.: Izračunavanje gubitka na prirastu u sastojinama koje je napao gubar (Lymantria dispar L.). (La determination de la perte de l´accroissement dans les forets attaquees par le bombyx dissemblable (Lymantria dispar L.). Šum. List. 7/8, I960, pp. 203—215. Klepa c D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina. (Growth and increment of forest tree species and stands). Zagreb 1963, 300 pp. Spai ć I.: Suzbijanje gubara u slavonskim šumama 1957 .godine. (Control of Lymantria dispar in Slavonian forests in 1957 by aerial sprays). Zaštita Bilja, 1959, 109—119. Spai ć I. : Hrastova osa listarica Apethymus abdominalis Lep. Biološka studija. Disertacija. (The Oak Sawfly Apethymus abdominalis Lep. A biological study. Thesis). Zagreb 1960, 140 pp. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 9 <-- 9 --> PDF |
EFFECT OF SOME LEPIDOPTEROUS DEFOLIATORS ON THE DIAMETER INCREMENT OF PEDUNCULATE OAK By Dr. Dušan Klepac and Dr. Ivan Spaić In Šumarski List (»Forestry Review«) 1949, pp. 280—290 there was described a method for determining the loss of increment brought about in stands attacked by the Gipsy Moth (Lymantria dispar L.). In one experimental area (sub-compartment No. 150a, management unit »Josip Kozarac«, forest district Lipovljani) it was established that the annual volume increment of Pedunculate Oak in 1956 dropped by ca. 30´Vo after an attack of the Gipsy Moth (Klepa c 1959). One year later, i.e. in 1957, the volume increment of Pedunculate Oak dropped by even more. This can be explained by the fact that for the building up of increment in one year the reserve substances which were formed in the preceding year are decisive. But as regards the above-mentioned case one should not forget that in 1957 Gipsy Moth caterpillars continued defoliating Oak tree crowns in the investigated stand because the control operation was performed a little too late Besides the Gipsy Moth there were noticed in the same year also the Lackey Moth (Malacosoma neustria) and the Oak Processionary Moth (Thaumetopoea processionea). There have passed 6 years from the first experiment ,and we would like to know how Pedunculate Oak reacted in the years folowing, i. e. from 1957 to 1963. In this paper we would like to give an answer to this question. For the mentioned purpose we extracted in spring 1964 by means of an increment borer 100 cores from 100 Oak trees from different sites and of different diameters b. h. These trees were chosen in the sub-compartment No. 150a, menagemen! unit »Josip Kozarac«, i. e. in the same stand where the first experiment was carried out 6 years ago. Each increment core was analysed, so that we measured the growth- ring width in the following years: 1958, 1959, 1960, 1961, 1962, and 1963. On sorting out the measured data we computed the arithmetic mean of the growth-ring width (g) in individual years and its standard deviation (a). These data are presented in Tab 1. It should be stated that we had measured the data for 1955, 1956, and 1957 at an earlier date, i. e. during the first experiment. Tab. 1 Mean width of growth ring (g) of Pedunculate Oak from sub-compartment No. 150a, management unit »Josip Kozarac«, for individual years Year 1955 1956 1957 1958 1959 1960 1961 1962 1963 g in m. m. 2.52 1.63 1.43 2.07 1.92 1.41 1.79 1.66 1.49 a in m. m. ±1.03 ±0.75 ±0.75 ±0.94 ±0.85 ±0.67 ±0.96 ±1.00 ±0.84 What do the measured data concerning the mean growth-ring width in the investigated stand show us? Conspicuous is the drop in the ring width in 1956, 1957, 1960, and 1963. The drop in the diameter increment in 1956 and 1957 was caused by the Gipsy Moth, which in 1956 defoliated completely the investegated stands, while in 1957 it did not appear in any greater numbers until 1964. The stand recovered, which manifested itself in the diameter increment in 1958 and 1959. But in 1960 we again noticed a drcip in the diameter increment. Whereas in 1958 the average growth-ring width was ca. 2 m. m., it dropped in 1960 to 1.41 m. m., i. e. by 30!:Vo. Which would mean that the volume increment in that year also decreased by ca. 3Ö´/o. In the following two years the diameter increment increased only slightly, and in 1963 it dropped again, although not so appreciably as in 1960. What would account for the drop in the increment in 1960 and 1963? This refers us to the climatic factors, which were probably not the cause of the drop in the increment of Pedunculate Oak in 1960 and 1963. That this is actually so, is borne out by data on the precipitation and temperatures, which in these and the preceding years (i.e.: 1959, 1960, 1962, and 1963) were not less unfavourable than in other years. Besides, in 1950, 1960, 1962, and 1963 were recorded no special weather inclemencies; in those years there occurred no full Oak masts. 9!) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 10 <-- 10 --> PDF |
What would then account for the drop in the increment of Pedunculate Oak in those years, and especially in 1960? Taking into consideration the fact that in these forests there has not occurred a Gipsy Moth outbreak since 1957 (when it was destroyed by warm aircraft mist- spraying), it seems that some other pests would have caused the drop in the increment of Pedunculate Oak. As a matter of fact this is borne out by our observations. After the end of the Gipsy Moth outbreak in 1958 in the lowland Oak stands of Slavonia, an abundancy of caterpillars and pseudocaterpillars of various other species of Lepidoptera and Sawflies was noticed, which for the most part had not been known earlier as especially harmful forest pests. This phenomenon was noticed also in the Lipovljani forests, and it distinguished itself also by some special features. In one earlier paper in which the control of Gipsy Moth in 1957 in the Lipovljani forests (S p a i ć 1959) was described, it was reported that this operation was carried out rather late. Gipsy Moth caterpillars, owing to an increased dosage of insecticide, were completely destroyed, true, but together with them unfortunately also the whole population of parasites died. Among the numerous species of parasites in the Lipovljani forests there occurred in 1957 in great numbers especially the following: Apanteles liparidis Bouche and A. solitarius Ratz. (Hymenoptera, Braconidae), Hyposoter disparis Vier. (Hymenoptera, Ichneumonidae), Compsilura concinata Mg., and a species of Pales (Diptera, Larvivoridae). And then because of the rather late application of aerial mist-sprays some other harmful insects — which besides the Gipsy Moth also occurred in the Lipovljani forests — escaped from the control treatment. These were in the first place insects whose caterpillars emerge earlier and also pupat earlier than those of the Gipsy Moth, as for instance the Green Oak Leafroller (Tortrix viridana L.), and winter moths Operophtera brumata L. and Hibernia defoliaria CI. The Oak Sawfly (Apethymus abdominalis Lep.) is diapausing in the soil in a relatively high percentage (as was established in these forest — Spaić 1959) so that it survived the control treatment in large numbers. The Oak Processionary Moth (Cnethocampa processionea L.) which occurred abundantly in these forests is very resistant even to somewhat increased insecticidal doses which were applied here, so that it too survived the control treatment to a great extent. A similar resistance to DDT is known also in the Brown- Tail Moth (Euproctis chrysorrhoea L.), which was especially numerous along forest borders. All the mentioned parasites are polyphagous, especially Compsilura concinata. As they were destroyed by insecticide, the survived insect pests developed in the years following in more favourable conditions for them, so that they began to over- populate. Besides the mentioned species of harmful insects, in 1959 the sawfly Periclista albida KL, furthermore Euproctis similis Füssl., and some other species from Geometridae and Noctuidae families were noticed in large numbers. The autbreak of the majority of these insect pests, especially of the Oak Sawfly (Apethymus abdominalis), the Oak Processionary Moth (Cnethocampa processionea), and Green Oak Leafroller (Tortrix viridana) culminated in 1960. Then there occurred also the greatest damages to Pedunculate Oak as can be seen from the enclosed tables and graphs. It was shown that the concurrent action of various pests — otherwise considered as less important or even unimportant — can cause equal damage as defoliation by the Gipsy Moth. In the Lipovljani forests Spai ć followed up especially the biology of the Oak Sawfly (Apethymus abdominalis); he established that in 1960 it was in the culmination of its overpopulation. In Tab. 2 are given data about the numbers of eonymphs of this sawfly for the 1960—1963 period. The data were established by inspection of the soil each year in September (in fact, the infestation for 1960 was assessed in the autoumn of 1959, for 1961 in the autumn of 1960, etc.). Tab. 2 Numbers of eonymphs in individual years Compartment No. 1960 1961 Year 1962 1963 20 1093 1555 240 142 21 636 194 173 154 28 529 79 236 181 Total 2258 1828 649 477 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 11 <-- 11 --> PDF |
These data abouth the eonymph numbers show that the infestation by the Oak Sawfly was very severe and that it culminated in 1960. Therefore the drop in increment in this year can surely be attributed to this insect pest to a large degree. In the year following (1961) there was no infestation by insect pests. So for instance no more Oak Leafroller or Brown-Tail Moth was noticed, while the infestation by the Oak Processionary Moth and Oak Sawfly was small. It is probable that — 4 years after the chemical insecticidal treatment of these forests — the parasites propagated to such an extent that they liquidated at least some of the overpcpulated insect pests. However, since 1962 other insects species have been noticed in higher numbers, especially Operophtera brumata, Hibernia dcfoliaria, Biston ssp., Himcra pennaria and others. All the above-mentioned were joined by the Gipsy Moth again. In 1962 and 1963 it was hardly possible to notice this insect pest. Its potentiality of propagation, however, is very high. Judging by the numbers of deposited egg clusters in the autumn 1964, the Gipsy Moth is again in a phase of large population built-up preceding the mass autbreak. If in the spring 1S65 one does not undertake a control of caterpillars, enormous damages in the Lipovljani forests will occur again. |