DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 29 <-- 29 --> PDF |
odstranjuju se nepoželjni izbojci. Pri ovim radovima važi pravilo da zahvate treba vršiti češće i umjereno. Budući da u šikarama često nalazimo i mnogo grmlja to treba rješavati i brojnost njihove zastupljenosti. Brojnost grmlja je redovno posljedica devastacije sastojine. Prema jačem stepenu devastacije redovno se pojačava prisutnost grmlja. Pridolazak grmlja je prirodan proces udruživanja vrsta. Redovna je pojava, da je to obiljnije učešće grmlja što više svijetla ulazi u fitocenozu. Međutim, grmlje štiti tlo zbog toga kod zahvata u taj sloj moramo paziti da ne ogolimo teren. Ukoliko je tlo dobro zaštićeno vrstama drveća a grmlje smeta razvoju drveća, grmlje će se u potrebnoj mjeri odstraniti. Prema konkretnim prilikama ocjenjuje zahvat stručnjak koji treba lično rukovoditi izvođenjem tih radova. Poslije prvog čišćenja, redovno nakon 4—5 godina, potrebno je vratiti se na iste površine i odstraniti nepotrebno da bi se stvorili uvjeti za razvoj mlade sastojine. Resurekcijsku sječu vršimo sjekirom, kosirom i resurekcijskim škarama. Upotreba tih alata je poznata. Spomenut ćemo da alat treba biti dobro naoštren kako bi odsijecanje ostavljalo gladak prerez. Presjek treba da je skošen na jednu ili dvije vode, da se oborine što brže slijevaju s glatkog presjeka panja i tako spriječi njegovo zakisavanje i truljenje. U krškim predjelima se zbog skeletnosti tla alat brzo tupi. Zato je kod primjene sjekire pogrešno panjeve razbijati ušicom umjesto da se glatko oštricom presijeku. Razbijanje panjeva je i štetno. Kod starih i trulih panjeva posao se tim načinom brže odvija no ne dobiva se glatki prerez pa je truljenju dalje otvoren put. Zato je potrebno da se trulost odstrani bez razbijanja pri čemu čuvamo zdravi dio panja koji oštro presiječemo a rez zagladimo. Gladak rez nema svrhe tjeranje adventivnih pupova, jer treba izbojke dobiti iz proventivnih pupova. Zbog toga glatki rez nema u pravilu druge svrhe nego da spriječi truljenje panja. Resurekcijsku sječu ne vršimo na većim kompleksima odjednom na cijeloj površini a nije niti svejedno gdje počinjemo sjeći. Zbog djelovanja bure na izbojke oni rastu koso i polegnuto. Ona ih oštećuje međusobnim bičevanjem, lomljenjem i udarcima kamenja koje odnosi s tla, pa se sječa mora vršiti tako da omogućimo koliko-toliko nesmetani razvoj izbojaka. To postizavamo time što sječom počinjemo u pravcu suprotnom od djelovanja vladajućeg vjetra i da je obavljamo u prugama širine 5—8 m. Među prugama ostavljamo kulise od stare šikare koja štiti mlade izbojke na posječenim prugama. Kulise siječemo nakon 2—5 godina kada su izbojci na posječenim prugama dobro odrvenili. Za rekurekcijsku sječu odabiremo u prvom redu sjeverne i sjeveroistočne ekspozicije jer vladaju povoljnije ekološke prilike. Pod direktnom konverzijom razumijevamo način melioracije gdje odstranjujemo svu postojeću vegetaciju i na njezino mjesto unosimo nove vrste, najčešće četinjače a rjeđe listače. Tu metodu primjenjujemo na terenima gdje je tlo jače erodirano i izvrgnuto jačoj insolaciji. Panjevi su zastarjeli i deformirani neurednom sječom, izbojci zakržljali, a počinju prevladavati grmolike vrste a šikara je razbijena. Pošto u takvoj šikari ne možemo očekivati da bi resurekcijska sječa dala uspješne rezultate pristupamo njenoj likvidaciji. U krškim predjelima zbog ekoloških faktora ne pristupamo sječi odjednom već se najprije izvrši pošumljavanje sa 4000—6000 sadnica po ha metodom, koja najbolje osigurava uspjeh. Nakon 2—3 godine, kada je pošumljivanje uspješno završeno pristupamo likvidaciji šikare tako da se izbojci prevrše u maju ili junu. Naravno, nećemo posjeći grmlje koje služi kao prizemna etaža ukoliko ne |