DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Najpovoljnija visina panja na koju treba sjeći nije u krškom području
istraživana već se provodi prema praktičkim iskustvima što ostaje neodređeno
jer se zbog kamenitosti terena siječe što bliže tlu. Sječu šikara provodimo s
obzirom na najbrojniju vrstu drveća i prema njoj određujemo visinu panjeva.
Međutim, skeletnost terena otežava da sječu vršimo na određenoj visini već
nastojimo sjeći što bliže tlu, kako bi izazvali tjeranje izbojaka iz preventivnih
pupova na žilištu.


Različito se ocjenjuje koje izbojke treba posjeći. Najčešće se posijeku svi
izbojci. To može biti dobro u razbijenim šikarama, gdje prevladavaju oblici
»čungara«, grmova piramidalnog oblika, gdje grmovi zbog samoodržanja poprimaju
takav oblik a u samoobrani postaju oštri i bodljikavi. To su većinom
»degradirane i otvorene šikare«.


Nasprot tome drugi se postupak primjenjuje u sačuvanoj šikari. Ovdje se
postupa tako da se najprije obilježe izbojci koji po svojem kvalitetu (razvijenim
debalcima i krošnjicama) pokazuju da se mogu dalje razvijati. U takvim šikarama
nastojimo da ti izbojci prethodno obilježeni ostanu jednoliko raspoređeni
po površini. Potom se svi neobilježeni izbojci posijeku. Tim postupkom postizavamo
da na površini ostaju stabalca koja će rađati sjemenom i kasnije omogućiti
eventualno prirodno naplođenje, a u budućnosti pretvorbu niske šume u
viši gospodarski oblik.


Resurekcijska sječa provodi se u šikarama crnog i bijelog graba u vrijeme
vegetacijskog mirovanja. To zbog toga, jer je rezervna hrana po opadanju lišća
koncentrirana u korijenu. Kada vegetacija počinje raditi organizam iskorišćuje
nagomilanu hranu za stvaranje posječenih nadzemnih dijelova. Najnepovoljnije
vrijeme za sječu su mjeseci maj i juni za bijeli grab te juni, juli i august za crni
grab i medunac (19). Panjevi tjeraju i u ovo vrijeme i neće uginuti, ipak unutar
vremena kada se može sjeći postoji optimalni interval tj. u vrijeme vegetacijskog
mirovanja neposredno prije pupanja.


Novi izbojci najjače tjeraju prvih godina jer imaju sistem korijenja sa nagomialnom
rezervnom hranom. Pošto nadzemni dijelovi nisu u korelaciji sa
korijenjem koje je bilo formirano s obzirom na ravnotežu sa bivšim nadzemnim
dijelovima grmlja, to podzemni dijelovi nastoje da se sječom stvorena poremećenja
uravnoteže. To se kod biljke zbiva na dva načina: tjeranjem velikog broja
izbojaka sa velikim lišćem prvih godina i postepnim odumiranjem korijena te
stvaranjem novog korijenja. Novo korijenje formira se vremenom prema nastalo]
krošnji zbog čega dolazi do zastoja u visinskom prirastu. Stagnacija traje
dok se ponovno ne uspostavi ravnoteža između krošnje i korijena.


Po resurekcijskoj sječi rasipava se snaga bujnim rastom izbojaka, pa je
nužno da se ona koncentrira na one izbojke, koje želimo zadržati i uzgojiti.
Tamo gdje je resurekcijska sječa izvršena a ostavljeni su najljepši izbojci, čišćenje
se naknadno vrši ostranjivanjem suvišnih izbojaka. Nasuprot tamo gdje
je izvršena potpuna sječa svih grmova, kasnija čišćenja poprimaju vid stručnog
zahvata koji treba vršiti sa mnogo opreza. U tom slučaju se na panjevima odabiru
3—4 izbojka prostorno raspoređena, koji su uspravni, neozlijeđeni, s dobro
razvijenom krošnjicom, normalnog rasta, ravni i izbijaju iz panja što bliže tlu.
Takve izbojke ostavljamo za buduću nisku šumu, a svi ostali se uklanjaju.


Prirodno je da pri tome moramo voditi brigu o stanju tla. Ukoliko bi odstranjenjem
izbojaka tlo bilo izvrgnuto insolaciji i opasnosti od erozije mora
se ostaviti i loše izbojke, dok se stabalca ne sklope. U slijedećim zahvatima