DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Najpovoljnija visina panja na koju treba sjeći nije u krškom području istraživana već se provodi prema praktičkim iskustvima što ostaje neodređeno jer se zbog kamenitosti terena siječe što bliže tlu. Sječu šikara provodimo s obzirom na najbrojniju vrstu drveća i prema njoj određujemo visinu panjeva. Međutim, skeletnost terena otežava da sječu vršimo na određenoj visini već nastojimo sjeći što bliže tlu, kako bi izazvali tjeranje izbojaka iz preventivnih pupova na žilištu. Različito se ocjenjuje koje izbojke treba posjeći. Najčešće se posijeku svi izbojci. To može biti dobro u razbijenim šikarama, gdje prevladavaju oblici »čungara«, grmova piramidalnog oblika, gdje grmovi zbog samoodržanja poprimaju takav oblik a u samoobrani postaju oštri i bodljikavi. To su većinom »degradirane i otvorene šikare«. Nasprot tome drugi se postupak primjenjuje u sačuvanoj šikari. Ovdje se postupa tako da se najprije obilježe izbojci koji po svojem kvalitetu (razvijenim debalcima i krošnjicama) pokazuju da se mogu dalje razvijati. U takvim šikarama nastojimo da ti izbojci prethodno obilježeni ostanu jednoliko raspoređeni po površini. Potom se svi neobilježeni izbojci posijeku. Tim postupkom postizavamo da na površini ostaju stabalca koja će rađati sjemenom i kasnije omogućiti eventualno prirodno naplođenje, a u budućnosti pretvorbu niske šume u viši gospodarski oblik. Resurekcijska sječa provodi se u šikarama crnog i bijelog graba u vrijeme vegetacijskog mirovanja. To zbog toga, jer je rezervna hrana po opadanju lišća koncentrirana u korijenu. Kada vegetacija počinje raditi organizam iskorišćuje nagomilanu hranu za stvaranje posječenih nadzemnih dijelova. Najnepovoljnije vrijeme za sječu su mjeseci maj i juni za bijeli grab te juni, juli i august za crni grab i medunac (19). Panjevi tjeraju i u ovo vrijeme i neće uginuti, ipak unutar vremena kada se može sjeći postoji optimalni interval tj. u vrijeme vegetacijskog mirovanja neposredno prije pupanja. Novi izbojci najjače tjeraju prvih godina jer imaju sistem korijenja sa nagomialnom rezervnom hranom. Pošto nadzemni dijelovi nisu u korelaciji sa korijenjem koje je bilo formirano s obzirom na ravnotežu sa bivšim nadzemnim dijelovima grmlja, to podzemni dijelovi nastoje da se sječom stvorena poremećenja uravnoteže. To se kod biljke zbiva na dva načina: tjeranjem velikog broja izbojaka sa velikim lišćem prvih godina i postepnim odumiranjem korijena te stvaranjem novog korijenja. Novo korijenje formira se vremenom prema nastalo] krošnji zbog čega dolazi do zastoja u visinskom prirastu. Stagnacija traje dok se ponovno ne uspostavi ravnoteža između krošnje i korijena. Po resurekcijskoj sječi rasipava se snaga bujnim rastom izbojaka, pa je nužno da se ona koncentrira na one izbojke, koje želimo zadržati i uzgojiti. Tamo gdje je resurekcijska sječa izvršena a ostavljeni su najljepši izbojci, čišćenje se naknadno vrši ostranjivanjem suvišnih izbojaka. Nasuprot tamo gdje je izvršena potpuna sječa svih grmova, kasnija čišćenja poprimaju vid stručnog zahvata koji treba vršiti sa mnogo opreza. U tom slučaju se na panjevima odabiru 3—4 izbojka prostorno raspoređena, koji su uspravni, neozlijeđeni, s dobro razvijenom krošnjicom, normalnog rasta, ravni i izbijaju iz panja što bliže tlu. Takve izbojke ostavljamo za buduću nisku šumu, a svi ostali se uklanjaju. Prirodno je da pri tome moramo voditi brigu o stanju tla. Ukoliko bi odstranjenjem izbojaka tlo bilo izvrgnuto insolaciji i opasnosti od erozije mora se ostaviti i loše izbojke, dok se stabalca ne sklope. U slijedećim zahvatima |