DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Razmatranjem tih podataka konstatiramo da mjerenja od 0—3 g. ne daju tačnu sliku. Bolju sliku dao bi tekući godišnji prirast, jer je poznato da su izbojci prvih godina najjači. Ipak nam gornje brojke daju uvid u dinamiku visinskog prirasta do starosti od 25 g. Opaža se stagnacija prirasta od 9. do 12. godine vjerojatno je to vrijeme kada je organizam podzemnim i nadzemnim dijelovima došao u ravnotežu. Iza toga imamo kulminaciju u 21. godini kada je niska šuma vjerojatno postigla fiziološku zrelost, ukoliko ne postoji još jedna kulminacija visinskog prirasta za koji ne znamo jer nemamo opažanja. Ukoliko je sastojina s ozbirom na prirast doživjela svoju zrelost pa se koristi u toj dobi, postavlja se pitanje kako dugo se mogu s obzirom na vitalnost panjeva i korijena provoditi takve sječe. U tom pogledu nemamo podataka sa krškog područja. Općenito možemo kazati da neprekidna sječa dovodi do iscrpljivanja korijenja i van Krša gdje je dobro tlo. U krškim krajevima zbog skeletoidnosti tla dolazi do sušenja panjeva što ima za posljedicu potpuno obesumljavanje površine gdje se nema više šta sjeći već se u bivše šikare odlazi krampom umjesto sjekirom da bi se iskopali mrtvi panjevi i korijenje (slučaj u području okoline Šibenika). Degeneracija izbojne snage tumačena je kao posljedica iscrpljenja hrane u rizosferi. Poznato je da korijen razvija sisalice na mjestu gdje je tlo hranjivo premda je rast korijena ograničen. Danas se slabljenje prodiranja korijena tumači kao biološka pojava smanjenja njegove regeneracijske sposobnosti. Npr. bagrem posječen u 20. godini starosti ima u drugoj generaciji kao izdaničke šume panj star 40 godina. Taj panj treba da vrši jednako virulentno funkcije kao i nadzemni dio stabla koji je polovinu mlađi. Budući da se korijen ne može kao ni ostali organi neprestano obnavljati dolazi do zaostajanja funkcije podzemnih a potom i nadzemnih dijelova. Posljedica je da korijen crpi hranu na mjestu gdje ju je već iscrpio jer nije više u stanju da osvaja nove prostore. Poznato je da krške šikare postoje stoljećima i da su tokom cijelog tog vremena bile izvrgnute oštećivanju i devastiranju. Logički se nameće pitanje da li su takve šikare sposobne za regeneraciju. Pri tome su važna dva momenta. To su prvenstveno ekološke prilike. U krškim krajevima su temperature i insolacija znatno jačeg intenziteta nego na kontinentu što znatno utječe na virulentnost panjeva. S druge strane ne smijemo isnustiti iz vida da su uništavanjem nekadašnje šume neotporni elementi istrebljeni, da su ostale najrezistentnije vrste odnosno one koje imaju jaku izbojnu snagu koja danas omogućuje regeneraciju. To su potvrdila istraživanja na Kozjaku kod Splita (12). Zatim je važno stanje tla. Na mjestima gdje je tlo dobro i ostali uvjeti povoljni, siguran je opstanak regenerirane šikare. Dok se ne izvrše istraživanja o uzajamnom utjecaju meliorativnih zahvata i starosti šikare, treba oprezno pristupiti meliorativnim zahvatima. Neprilika je što ni u jednoj šikari nije ustanovljena starost panjeva, a u najvećem dijelu šikara ni starost nadzemnih dijelova. Veoma malo podataka postoji o drvnoj masi šikara. U posljednje vriieme objavljeni su neki taksacijski podaci za šikare u gospodarskoi jedinici Nin— Kozino, šumarije Zadar (7) u području Carpinetum orientalis H-ić, i to: — šikara u odjelu I 10 b označena je kao niska šuma sastava: medunac 0.7 visine 2 m; cer 0,2 visine 3 m; jasen 0,1 visine 1,5 m: starost 6 g. obrast 0,7; sklop 0,8 s ukupnom drvnom masom 7,44 m3/ha; poprečni prirast je utvrđen sa 1,24 m3/ha; |