DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 25     <-- 25 -->        PDF

šta) gdje korijen prelazi u deblo. Zahvaljujući veznom tkivu oni su čvrsto povezani
sa panjem, žilištem ili deblom.


Adventivni pupovi stvaraju se samo u slučaju potrebe a razvijaju se na
svakom dijelu debla. Oni su endogenog karaktera a nastaju između xilema i
floema. Oni se razvijaju iz živih, većinom parenhimskih stanica koje se u slučaju
nužde počinju razmnožavati i dijeliti. Pored ovog načina mogu nastati iz
kalusa, koji formira kambijalni sloj na presjeku nakon sječe. Zbog toga ih
zovemo »nadošlim pupovima«. Najčešće dolaze na pridanku stabla, ali se za
razliku od proventivnih puopva stvaraju i na postranim žilama korijena, gdje
nema nikada proventivnih pupova.


Izbojci iz adventivnih pupova slabo su pričvršćeni uz matični dio stabla i
lako se odvaljuju (3).


Izbojcima iz panja nazivaju se prema uobičajenoj terminologiji, svi izbojci,
koji su izrasli na žilištu bez obzira da li su nastali iz proventivnih ili adventivnih
pupova.


Izdancima iz žila nazivamo takve koji su nastali iz adventivnih pupova na
korijenu.


Vrste drveća koje dolaze na Kršu možemo s obzirom na jačinu izbojne
snage poredati ovako: Quercus lanuginosa, Q. cerris, Q. conferta, Acer campestre,
Fraxinus ornus, Carpinus orientalis, Acer monspessulanum, Populus tremula,
Ostrya carpinifolia, Acer tataricum, Pirus amygdaliformis, Tilia platyphyüos,
Olea oleaster, Ceratonia siliqua, Laurus nobilis, Fagus silvatica (5, 19).


Nabrojit ćemo i neke vrste grmlja koje također posjeduju izbojnu snagu
a to je interesantno ne samo zbog zaštite tla već i za djelomičnu reprodukciju
stočne hrane. Po izbojnoj snazi one se redaju otprilike ovako: Paliurus aculeatus,
Colutea arborescens, Prunus mahaleb, Cytisus laburnum, Petteria ramentacea
itd.


Izbojna snaga opada sa starošću panja. Poznata je činjenica da stari panjevi
imaju sve slabiju izbojnu snagu dok je konačno ne izgube. Tako npr,
pokazuju veoma slabu izbojnu snagu šikare medunca iznad Karlobaga na
W-ekspoziciji iznad 500 m n/v na granici bijelog graba, na jako skeletnom tlu,
koje su još za vrijeme Vojne krajine bile stavljene na panj. One su tada potjerale,
ali su se stalno sušile i propadale Pred drugi svjetski rat one su bile jako
prorijeđene uslijed sušenja. Očito da su ti panjevi, bili prestari da bi mogli
osigurati obnovu.


Ne smije se ispustiti iz vida da je održanje izbojne snage ovisno i o stanju
tla. Što je tlo bolje to veća može biti starost panjeva pa da meliorativni zahvati
budu još uvijek uspješni. Nažalost do sada nisu vršena istraživanja u tom
pravcu, pa se operativa služi okularnom ocjenom ili, u najboljem slučaju, pokusnim
zahvatima u cilju da ustanovi reagiranje panjeva.


Općenito se može kazati da su izbojci, zbog rezervne hrane u korijenu, u
prvim godinama bujnog rasta. Izvršena mjerenja u području šikara crnog graba
s meduncem koja je regenerirana resurekcijskom sječom u branjevini Šator—
Veliki Vrh (5 )dala je ove podatke


starost g: 3 6 9 12 15 18 21 25


visina m: 1,7 2,5 3,7 4,3 6,1 7,4 9,6 10,3


Godišnji visinski prirast kreće se u pojedinim vremenskim intervalima
ovako: od 0—3 g. — 0,56 m, 3—6 g. — 0,26 m, 6—9 g. — 0,4 m, 9—12 g. — 0,20
m, 12—15 g. — 0,60 m, 15—18 g. — 0,43 m, 18—21 g. — 0,73 m, 21—25 g. —
0,21 m.