DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 20 <-- 20 --> PDF |
krškom području SR Hrvatske zauzimaju oko 13,7´% sveukupne površine Krša SR Hrvatske (2,578.900 ha). Uzmemo li u obzir da je u proteklih gotovo 100 godina na području Krša Hrvatske pošumljeno 36.402 ha tj. 1,4% sveukupne površine (18) vidimo da je za obnovu biljnog pokrivača relativno malo učinjeno uprkos velikim zalaganjima i materijalnim sredstvima jer je u tu svrhu utrošeno 3.076,778.000 d. Velika uložena sredstva i trud sa šumsko-gospodarskog stanovišta očito nisu u razmjeru s koristima koje su polučene podizanjem tih redovito raspršenih kultura. Sa šumsko-gospodarskog stanovišta te kulture ne daju neke očitije koristi, izuzev smole i celuloznog drva. U ovom prikazu ispuštaju se iz vida indirektne koristi koje kulture donose. Očito je da bi se utrošenim sredstvima bio postigao mnogo bolji efekat da su utrošena za melioraciju šikara. Posebno je pitanje da li je to bilo moguće s obzirom na tadašnje ekonomsko stanje i mogućnost očuvanja poduzetih mjera. Starija literatura ima relativno malo stručnih rasprava o tom problemu. Time ne želimo kazati da se on nije uočavao, već da se je više iznosio u vezi s polunomadskim pašarenjem kao osnovnom zaprekom melioraciji šikara, nego kao melioracijsko-uzgojni problem. Zbog toga se starije generacije nisu upuštale u rješavanje tog pitanja, jer se u tadašnjim društveno-ekonomskim prilikama nije moglo uspješno očuvati ostvarene meliorativne zahvate. Spomenut ćemo neke od ranijih problema kojima su se morali baviti stručnjaci. To je u prvom redu pitanje paše, naročito brsta i sječe. Zbog toga je gotovo svaka melioracija bila unaprijed osuđena na propast. Tek poslije oslobođenja stanje se poboljšalo po donošenju Zakona o zabrani držanja koza za SRH od 30. XII 1954. (N. N. broj 60). Danas je vidno poboljšanje u regeneraciji šikara. Daljnji razlog neuspjeha bio je u permanentnoj sječi zakržljale drvne vegetacije, koju je vršilo žiteljstvo zbog ogrjeva, sitne građe i lisnika. Preorijentacijom načina života razvojem industrijalizacije, tačnije odilaskom seoske radne snage u tvornice, gradilišta i drugdje, ta je opasnost smanjena u znatnoj mjeri. Ne smije se zaboraviti, da su i šumski požari — izazvani dijelom nepa žnjom, a djelomice radi povremenog dobivanja ispaše i obradivog tla — uništavali ostatke šumske vegetacije tako da je svaka melioracija bila vrlo otežana ili onemogućena. Pošto je danas stanovništvo Krša pretežnim dijelom preorijentiralo način života, možemo kazati da su sazrele prilike da se pristupi melioraciji šikara, te da se one privredu u bolji gospodarski oblik. Postavlja se pitanje ekonomičnosti takvog rada na Kršu. Krš je promatran sa gospodarskog gledišta privredno zaostalo područje, gdje se tek traži rješenje njegovog razvoja, izuzevši turizma i nekih drugih djelatnosti kao aluminijske industrije, brodogradnje, elektroindustrije koje su uglavnom vezane za obalno područje. Za široka prostranstva u zaleđini još nisu nađena rješenja. S tog gledišta melioracija površina pod drvenastim pokrovom je bez sumnje mjera, koja će olakšati rješenje problema. Ekonomski gledano moramo unaprijed istaknuti da se uložena sredstva u melioraciju neće brzo vraćati, dapače možemo kazati, da ne znamo u kojoj mjeri i kojom amortizacijom. Prema tome logički se postavlja pitanje kakve će koristi donijeti takav pothvat. Sa šumarskog stanovišta svaki uzgojni i meliorativni zahvat je pozitivan. Međutim, u pogledu melioracija krških šikara koristi od uloženih sredstava ne mogu se |