DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 79 <-- 79 --> PDF |
utječu na šumsku produkciju; ako se čovjek zamisli u to, postaje mu jasno da je tome tako ali se ipak pita zašto onda prorjeđivati sastojine? Odgovor na to pitanje je jasan. Npr. proredama se poboljšava zdravstveno stanje sastojina. Pored toga prorede utječu povoljno na lakoću regeneracije itd. Puštajući po strani te argumente J. Pard e je bacio težište na ova tri argumenta: — proredama se povećava debljina stabala; — proradama se vrši selekcija stabala; — proredama se spašava drvna masa od propadanja. Proredama se povećava debljina stabala. Poznato je kako intenzitet prorede utječe na debljinu stabala. Jedna sastojina, jako prorjeđena, dat će u istoj starosti deblje drvo nego druga sastojina, podvrgnuta slaboj proredi, što se uvelike odrazuje na financijski efekt. To drugim riječima znači da jake prorede omogućuju bržu produkciju stabala određenih dimenzija. Prema tome, možemo reći da jake prorede dopuštaju skraćivanje ophodnje. Proredama se vrši selekcija stabala. Ako nije u našoj moći da proredama povećamo šumsku produkciju, mi možemo tu produkciju koncentrirati na relativno maleni broj izabranih elitnih stabala, koje će dati vredniji prirast. Jasno je, dakle, da šumar može povećati kvalitetni prirast putem proreda za koje J. Parde kaže da moraju biti selektivne, razumne i naučno izvedene. Koliko je kržljavih, granatih i loših stabala bilo proredama izvađeno, da se postignula danas vrijedna stogodišnja sastojina? Ne zaslužuje li ta činjenica pažnju uzgajivača, koji u težnji da smanji troškove, sadi biljke u sve većim i većim razmacima? Profesor uređivanja šuma u Hannover-Mündenu R. Schobe r izvršio je interesantan pokus s bijelim borom koga je posadio na dvije pokusne plohe. Na prvoj pokusnoj plohi posadio je više od 10.000 sadnica po hektaru a na drugoj mnogo manje, tako da je prvu nekoliko puta prorjeđivao dok u drugoj nije bilo proreda, jer je od početka zasađena rijetko. Neobavješteni posmatrač rekao bi danas da se ovdje radi o dvije rase bora. Eto, toliko su selektivne prorede povoljno utjecale na prvu plohu. Interesantni su rezultati Vanselow a (1956) koji je vršio pokuse na kulturama smreke, zasađenim u različitim razmacima. Pokazalo se, da se u rijetkim kulturama nije moglo selektivnim proredama ništa postići, jer je kultura 4X 4 ostala i ostat će onakva kakva je stvorena u početku. Prema tome rijetke sadnje dolaze u obzir u osnivanju kultura i plantaža onda kad raspolažemo sadnicima odlične kvalitete i rase. U tom slučaju su, dakako, selektivne prorede nepotrebne pa možemo startati odmah u početku s malenim brojem sadnica. To je slučaj kod osnivanja kultura i plantaža topola. No što se tiče ostalih kultura, to nije slučaj! Proredama se spašava drvna masa od propadanja. Istina je da intenzitet proređivanja ne utječe na veličinu produkcije drvne mase, ali, dakako, pod uvjetom da se ne dopusti propadanje (umiranje) pojedinih stabala. Tko ne bi nikad prorjeđivao sastojinu, dopustio bi da mnoga potisnuta stabla propadnu, no ona čine sastavni dio proizvodnje drvne mase. Ako ih pustimo da propadnu, ona će nam nedostajati u konačnom komparativnom obračunu. Ta drvna masa, koja se odnosi na »mortalitet stabala« nije neznatna pa je ne smijemo ispustiti iz računa. U grubom prosjeku može se uzeti da na »mortalitet stabala« otpada |