DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 78 <-- 78 --> PDF |
cfaopćenja J. Parđe : INTENSITE DES ECLAIRCIES ET PRODUCTION LIGNEUSE, Revue Forestiere Francaise, no 12, decembre 1964. Intenzitet prorede i produkcija drvne mase, Francuski šumarski list, broj 12, prosinac 1964. U tom je članku J. Pavd e obradio aktuelnu temu o intenzitetu prorede i šumskoj produkciji. Na temelju dosadašnjih saznanja iz njemačkog i francuskog šumarstva J. P a rd e u je uspjelo na vrlo pristupačan i jednostavan način objasniti problematiku proreda s obzirom na šumsku produkciju. Najprije autor govori o tome kako se na početku ovog stoljeća vjerovalo da se različitim intenzitetima prorjeđivanja može povećati prirast drvne mase. No prod neko dvadesetak godina takvo je mišljenje opovrgnuto na temelju dugotrajnih mjerenja na pokusnim plohama Šumarskih Instituta u Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj. U tom pogledu J. Pa r de se prvenstveno poziva na radove R. Schobe r a, profesora uređivanja šuma u Hannover-Mündenu, koji je obradio reagiranje četiriju glavnih vrsta drveća (bukve, smreke, bijelog bora i hrasta) na različite intenzitete prorede te je ponovno potvrdio spoznaju da se različitim, intenzitetima prorjeđivanja ne može povećati šumska proizvodnja. Bukva. Što se tiče ove vrste drveća konstatirano je da je ona izrazito indiferentna na produkciju drvne mase, što će reći da se u bukovim šumama postizava ista produkcija drvne mase bilo da se primjenjuju slabe, jake ili vrlo jake prorede. To su dokazali Wiedemann (1931) i Schober (1960) u Njemačkoj, Vine y (1955) u Francuskoj te Badou x (1939) u Švicarskoj. Ovaj posljednji autor je ustvrdio ovo: »Obrast bukovih sastojina može varirati u vrlo širokim granicaam a da se prirast drvne mase ne smanjuje.«* Smreka. Ovu vrstu drveća su detaljno istraživali Nijemci (Wiedemann . Vanselo w i dr.). Došli su do sličnog rezultata kao i za bukvu. Analogne rezultate postignuo je i Šveđanin Carbonnier . Bijeli bor. Ni za ovu vrstu drveća nije uspjelo dokazati da bi se jakim proredama mogla povećati šumska proizvodnja. Što više, Badou x i Carbon nie r ističu da vrlo jake prorede prouzrokuju u borovim sastojinama smanjenje produkcije za razliku od prehodnih dviju vrsta drveća — bukve i smreke -koje imaju veliku sposobnost da povećavaju svoje krošnje i dobro reagiraju na svijetlo i onda kad su vrlo jako prorijeđene. Hrast. Za ovu vrstu drveća Nijemci nemaju mnogo podataka. Zato je J. Parđ e posegnuo za pokusnim plohama koje je prije tridesetak i više godina osnovao bivši direktor škole u Nancyju A. O u d i n u hrastovim šumama Francuske. Na tim pokusnim plohama primjenjivali su slabe i jake prorede. Postignute rezultate o produkciji drvne mase obradio je J. Pard e statistički i dokazao da nema signifikantne diferencije između produkcije drvne mase na pokusnim plohama, koje su bile podvrgnute jakim i slabim proredama. Prema tome i za hrast vrijedi ista spoznaja kao i za ostale vrste drveća. Na temelju toga je J. Pard e donio ovaj zaključak. U određenim granicama prorede ne * Temeljnica Badouxovi h pokusnih ploha u bukovim srednjodobnim sastojinama se kreće od 25 do 40 m2/ha. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 79 <-- 79 --> PDF |
utječu na šumsku produkciju; ako se čovjek zamisli u to, postaje mu jasno da je tome tako ali se ipak pita zašto onda prorjeđivati sastojine? Odgovor na to pitanje je jasan. Npr. proredama se poboljšava zdravstveno stanje sastojina. Pored toga prorede utječu povoljno na lakoću regeneracije itd. Puštajući po strani te argumente J. Pard e je bacio težište na ova tri argumenta: — proredama se povećava debljina stabala; — proradama se vrši selekcija stabala; — proredama se spašava drvna masa od propadanja. Proredama se povećava debljina stabala. Poznato je kako intenzitet prorede utječe na debljinu stabala. Jedna sastojina, jako prorjeđena, dat će u istoj starosti deblje drvo nego druga sastojina, podvrgnuta slaboj proredi, što se uvelike odrazuje na financijski efekt. To drugim riječima znači da jake prorede omogućuju bržu produkciju stabala određenih dimenzija. Prema tome, možemo reći da jake prorede dopuštaju skraćivanje ophodnje. Proredama se vrši selekcija stabala. Ako nije u našoj moći da proredama povećamo šumsku produkciju, mi možemo tu produkciju koncentrirati na relativno maleni broj izabranih elitnih stabala, koje će dati vredniji prirast. Jasno je, dakle, da šumar može povećati kvalitetni prirast putem proreda za koje J. Parde kaže da moraju biti selektivne, razumne i naučno izvedene. Koliko je kržljavih, granatih i loših stabala bilo proredama izvađeno, da se postignula danas vrijedna stogodišnja sastojina? Ne zaslužuje li ta činjenica pažnju uzgajivača, koji u težnji da smanji troškove, sadi biljke u sve većim i većim razmacima? Profesor uređivanja šuma u Hannover-Mündenu R. Schobe r izvršio je interesantan pokus s bijelim borom koga je posadio na dvije pokusne plohe. Na prvoj pokusnoj plohi posadio je više od 10.000 sadnica po hektaru a na drugoj mnogo manje, tako da je prvu nekoliko puta prorjeđivao dok u drugoj nije bilo proreda, jer je od početka zasađena rijetko. Neobavješteni posmatrač rekao bi danas da se ovdje radi o dvije rase bora. Eto, toliko su selektivne prorede povoljno utjecale na prvu plohu. Interesantni su rezultati Vanselow a (1956) koji je vršio pokuse na kulturama smreke, zasađenim u različitim razmacima. Pokazalo se, da se u rijetkim kulturama nije moglo selektivnim proredama ništa postići, jer je kultura 4X 4 ostala i ostat će onakva kakva je stvorena u početku. Prema tome rijetke sadnje dolaze u obzir u osnivanju kultura i plantaža onda kad raspolažemo sadnicima odlične kvalitete i rase. U tom slučaju su, dakako, selektivne prorede nepotrebne pa možemo startati odmah u početku s malenim brojem sadnica. To je slučaj kod osnivanja kultura i plantaža topola. No što se tiče ostalih kultura, to nije slučaj! Proredama se spašava drvna masa od propadanja. Istina je da intenzitet proređivanja ne utječe na veličinu produkcije drvne mase, ali, dakako, pod uvjetom da se ne dopusti propadanje (umiranje) pojedinih stabala. Tko ne bi nikad prorjeđivao sastojinu, dopustio bi da mnoga potisnuta stabla propadnu, no ona čine sastavni dio proizvodnje drvne mase. Ako ih pustimo da propadnu, ona će nam nedostajati u konačnom komparativnom obračunu. Ta drvna masa, koja se odnosi na »mortalitet stabala« nije neznatna pa je ne smijemo ispustiti iz računa. U grubom prosjeku može se uzeti da na »mortalitet stabala« otpada |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 80 <-- 80 --> PDF |
oko 20—25% od sveukupne produkcije. Radi ilustracije J. Pa r de spominje istraživanja Šveđanina Carbonnier a koji je promatrao 4 pokusne plohe smreke: — na I. plohi nije bilo prorede nego samo prirodna selekcija; — na II. plohi je primijenjena umjerena proreda; — na III. plohi je primijenjena jaka proreda; — na IV. plohi je primijenjena vrlo jaka proreda. Rezultati opažanja navedeni su u tabeli 1. Tabela 1. Pokusne plohe N/ha g m2 /ha d cm h m H m M m3 /ha D nrVha P m;Vha I °/o I bez prorede II 1396 64,9 24,3 26,8 29,0 917 305 1222 25 umjerene prorede 600 43,2 30,3 28,1 29,4 608 590 1198 49 III jake prorede IV 336 34,3 36,1 27,2 29,3 437 739 1176 63 vrlo jake prorede 200 28,9 42,9 28,5 30,2 367 766 1133 67 N/ha broj stabala po hektaru; g temeljnica u m2/ha; srednji sastojinski prsni promjer u cm; d srednja sastojinska visina u m; h dominantna visina u m; H drvna masa na panju u rh´/ha; D M suma proreda u m3/ha; P ukupna produkcija; I prorede u % od ukupne produkcije. Iz tabele 1 se vidi da je na I. plohi izgubljeno 25% od ukupne proizvodnje zbog »mortaliteta stabala«, jer nije bilo prorede. Na četvrtoj plohi produkcija je smanjena za 7%, što znači, da je temeljnica pala ispod »kritične temeljnice« (A s s m a n n, 1961). Evo praktične koristi iz toga. Za šumara je važno da znade za svaku vrstu drveća i za svaki tip maksimalno moguću temeljnicu kao i »kritičnu temeljnicu«, tj. onu ispod koje se proredama ne smije ići, jer će u protivnom slučaju šumska produkcija naglo pasti. Prof. dr Dušan Klepac |