DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 70 <-- 70 --> PDF |
zbog velikog broja tzv. sušaca, najlakše dolazi do visokog požara, što znači potpunu propast cijele sastojine. Prije nego se osvrnemo na još nekoliko činilaca abiotskog porijekla, čija pojava u raznom stepenu intenziteta, može u većoj ili manjoj mjeri ugroziti šumu od požara, a na koje čovjek za sad malo može utjecati, želimo istaći, da ovih nekoliko pomenutih faktora, pretežno šumsko-uzgojnog karaktera, spadaju u grupu subjektivnih činilaca vezanih za šumarsku struku i privredu. Te, kao što smo vidjeli, značajne činioce, koji se stalno javljaju, kao posredni uzročnik velikog broja šumskih požara, moraju riješiti sami šumarski stručnjaci, u okviru svoje stručne i privredne djelatnosti. Daleko bi nas odvelo, da analiziramo sve objektivne i subjektivne činioce, koji djelimično i opravdavaju dosadanje slabosti, ali mislim, da bi se mogli složiti, da u sadanjoj fazi razvoja i uspona naše cjelokupne privrede, tim subjektivnim slabostima u šumskoj privredi više nije mjesto. 5. ABIOTSKI FAKTORI (toplina, vjetar, vlaga i kritična godišnja doba) Ovih nekoliko značajnih abiotskih faktora, o čijem intenzitetu neposredno ovisi veća ili manja ugroženost šume od požara, osnovni su elementi klime određenog užeg ili šireg područja. Prema tome i šume na raznim geografskim dužinama i širinama, posmatrane sa aspekta njihove ugroženosti od požara ne možemo jednako tretirati. To nam potvrđuju i slijedeći podaci: Prema podacima literature, u Srednjoj Evropi šume su najviše ugrožene od požara u proljetnom periodu (mjeseci: april i maj). Kao posljedica relativno suhog i vjetrovitog proljetnog perioda, dolazi na tim područjima do isušivanja zimske vlage, pa je i sav prošlogodišnji zeljasti biljni pokrivač relativno suh i lako zapaljiv. Zbog toga su višegodišnja opažanja, npr. u Njemačkoj, pokazala da preko 60% svih šumskih požara pada u proljetni period. Taj period zbog toga je u Njemačkoj i nazvan »glavni period šumskih požara«. Krajem maja i u toku juna nastupa period obiljnijih kiša. Vegetacija, a naročito šumski korov počinje bujno da se razvija, pokrije sasušenu prošlogodišnju zeljastu vegetaciju i opasnost od požara znatno opada. Svakako da ona i dalje postoji, jer nastupa ljetni sušni period, ali se na tim područjima ni izdaleka ne ispoljava u tako oštroj formi kao npr. na područjima, kao što je južniji dio Balkanskog poluostrva, koji u znatnoj mjeri stoji pod utjecajem mediteranske klime. Zbog toga na području naše kao i susjednih zemalja, možemo ljetni period nazvati »glavni period šumskih požara« što potvrđuju i podaci prof. 2 i v o j in o v i ć a (4) za Jugoslaviju i prof. Stefanova za Bugarsku (2). Na sličnu zakonitost pokazuju i naši podaci za SRM, prema kojima od 142 požara, koji su se na području ove republike pojavili u 1961. god. otpada 90 ili 63,24% na ljetne mjesece. Tu zakonitost za područje Makedonije pokazuje i grafički prikaz broja požara po mjesecima, iz kojega vidimo da u odnosu na pojavu šumskih požara, zimski period predstavlja period mirovanja, proljetni period relativno malog broja šumskih požara, ljetni period kulminacije i jesenji period opadanja broja požara. Do pomicanja glavnog perioda šumskih požara u našim šumama dolazi zbog toga što su naša ljeta suha i sa malim oborinama. No to ne znači da je kod nas u proljeće i jesen opasnost od požara otklonjena. Kao što je poznato, opasnost od požara ovisi najviše od stupnja vlažnosti šumskog zemljišta, zemljišnog po |