DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 69 <-- 69 --> PDF |
3. NAČIN UZGOJA Naše ekonomski značajne šume pretežno su prirodno uzgojene i danas ih iskorišćujemo primjenjujući određene načine sječe, koje u isto vrijeme garantiraju njihovu prirodnu obnovu. Kao posljedica raznih načina sječe javljaju se i razni tipovi mladih sastojina, koje u odnosu na šumski požar nisu sve jednako ugrožene. Sastojine obnovljene čistom i oplodnom sječom u pravilu su jednodobne, njihov sklop je relativno gust, na zemljište prodire mala količina sunčeve svjetlosti, pa u takvim sastojinama redovno nema ni onog lako zapaljivog materijala, u vidu suhe prizemne vegetacije. U isto vrijeme i krune tih stabala zbog slabijeg pristupa svjetla, redovno su kraće, a debla čista od grana. Naravno, da stvari stoje tako samo u jednodobnim sastojinama u kojima se redovno provodi sve mjere njege i uzgoja, koje imaju za cilj da u posve mladim kulturama na vrijeme suzbijaju pojavu korova, a u starijoj dobi, putem proreda izvrše umjetnu selekciju elitnih stabala buduće sastojine. Inače, ovakve sastojine, prepuštene same sebi obiluju suhim, prirodno odumrlim stablima, živa stabla pokrivena su odumrlim granama, pa tako zapuštene najlakše stradaju od tzv. visokog šumskog požara ili požara krošanja koji se, kao što nam je poznato, ne samo teško lokalizira već redovno uzrokuje i najveću štetu. Kako zbog reljefa, tako i zbog učešća pojedinih vrsta drveća u našim šumama (bukva, jela, smreka) prirodna obnova tih šuma provodi se pretežno tzv. prebornom sječom. To znači, da na cijeloj površini šume imamo stalno zastupljene sve dobne razrede stabala, pa su i njihove krune stepenasto raspoređene. Takav vertikalni raspored kruna, svakako dozvoljava da do zemlje prodre veća količina svijetla, pa je i prizemna vegetacija bujna i raznovrsna. Uzmemo li, dakle, u obzir kako vrste drveća zastupljene u našim šumama, tako i načine njihova iskorištavanja, dolazimo do zaključka da oba ta faktora, kao objektivni činioci, u znatnoj mjeri povećavaju ugroženost naših šuma od požara. Ta nas konstatacija upućuje, da samo pravilnom njegom, pravilnim i pravovremenim mjerama uzgoja, možemo u određenoj mjeri umanjiti tu postojeću opasnost čije dalekosežne posljedice rijetko možemo do kraja i sagledati. 4. STAROST SASTOJINE U svim dobama starosti šuma nije jednako ugrožena od požara. U tom pogledu najviše je ugrožena u periodu podmlađivanja. To naročito važi za šume, koje se obnavljaju oplodnom i čistom, sječom, a da i ne govorimo o mladim, tek podignutim vještačkim kulturama. Baš te kulture koje podižemo uz velike napore najviše su ugrožene i najviše stradaju od požara. Tu ugroženost karakterizira pretežno subjektivni faktor, koji proistječe od naslijeđenih shvaćanja, da jednom podignutoj šumskoj kulturi nisu potrebna nikakve agrotehničke, ni neke druge mjere njege. Takva shvaćanja, ne samo da dovode do propadanja, pretežno od požara, stotine hektara mladih šumskih kultura, nego dovode i do velikog sniženja pa i stagnacije njihova godišnjeg prirasta. Slično stoji stvar i u već odraslim, pa i sređnjodobnim sastojinama, naročito u sastojinama, koje uzgajamo na I i II bonitetu. Zbog intenzivnog prirašćivanja, međusobna borba stabala za prostor i svijetlo je zaoštrena, pa je i prirodno odabiranje intenzivno. Kao što smo već naglasiil u takvim sastojinama, |