DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Ne računajući na apsolutnu tačnost gornjih podataka, kao i na punu ispravnost primijenjene metodike, smatramo da ipak možemo donijeti zaključak: »Što je čovjek bliže šumi, što je šuma čovjeku pristupačnija, to je i njena ugroženost od požara veća«, ili drugim riječima, najveći broj šumskih požara uzrokuje čovjek. Ako se složimo da je onaj objektivni faktor, normalno podmetanje požara u prošlosti, u Socijalističkoj Jugoslaviji izgubio svaki ozbiljniji značaj, onda u sadanjim uslovima ostaje onaj drugi — subjektivni — tj. navike, nemaran odnos prema šumi i si. Po našem mišljenju njega može suzbiti samo promjena navika, shvatanja i odnosa prema šumi našeg čovjeka putem aktivne agitacije. 2. VRST DRVETA Kao materija koja gori svaka vrsta drveta nije jednako intenzivno podložna ovome procesu. Poznato je da u tom pogledu postoji velika razlika između četinara i lišćara. Naročito četinari, koji obiluju smolom kao P. nigra, P. silvestris, P. halepensis i dr. ne samo da su zbog relativno velike zapaljivosti, gotovo postojano ugroženi od požara, nego je u tim šumama, zbog intenzivnog sagorjevanja njihovog drveta, požar vrlo teško, a često puta i posve nemoguće lokalizirati. Na stepen ugroženosti šume od požara, u odnosu na vrstu drveta, ukazuju i podaci tabele o normalnom broju požara na 1000 ha. Poznato je da četinari nisu podjednako zastupljeni u svim našim republikama, pa manji broj požara u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori dolazi svakako djelomično i od činjenice da su u šumama dotičnih republika manje zastupljene četinarske vrste. Ovo ne bi mogli prihvatiti jedino za Bosansko-Hercegovačke šume u kojima prevladavaju četinari, a u kojima je kao što pokazuje tabela požar daleko ispod tako izračunate normale. Koji su razlozi doveli do ovoga, donekle povoljnog broja požara u SRBiH nije moguće bez detaljne analize određeno odgovoriti. Vjerojatno, da je na to stanje utjecao čitav niz raznih činilaca, a nije isključeno da je ono rezultat slučajnosti. U čistim četinarskim jelovim i čistim lišćarskim bukovim šumama u normalnim uslovima imamo gust sklop, krune tih stabala međusobno su tijesno povezane i zbog toga u takvim šumama gotovo i nema razne zeljaste i drvenaste flore, koja je u suhom stanju (jesen, proljeće, izuzetno sušno ljeto) onaj značajni faktor koji u odnosu na pojavu požara u šumi, vrši istu funkciju koju vrši i kapisla u odnosu na barut. Sasma suprotno stoji stvar u šumama, koje su sastavljene od heliofilnih vrsta. U takvim šumama — naravno — ako se radi o istoj starost) sastojine, Imamo znatno manji broj stabala po jedinici površine, pa su i krune tih stabala, međusobno mnogo više razmaknute. Takav njihov raspored svakako dozvoljava da do zemljišta prodre znatno veća količina svijetla, pa se u takvim šumama bujno razvija razni šumski korov kao prizemna dendroflora. U uslovima povoljnim za pojavu požara, dovoljna je samo jedna neugašena šibica, pa da se za kratko vrijeme razbukti požar takvih razmjera, koga ne može suzbiti ni brigada od nekoliko stotina ljudi. ÜÖ |