DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 5 <-- 5 --> PDF |
arealu jele na Macelj gori postoje vrlo različiti prelazni oblici sastojina od raznodobnih i skupinastih do prebornih i preborno-skupinastih. Izgleda da se, unatoč pojedinim eksploatacijskim sječama, nastojalo jelu što više konzervirati i proširiti na raznovrsna staništa, na kojima ona možda od prirode nije nikad bila ili je njen omjer bio malen; jer inače se ne može protumačiti činjenica da u ponekim predjelima jela čini razmjerno gust obrast i da na istom tom staništu (valjda na graničnoj liniji vlasnika) najednom imamo čiste odnosno gotovo čiste bukove sastojine. Na temelju saznanja i izviđa mogli bismo utvrditi ovo: 1. održavanje, podmlađivanje, proširivanje i povećavanje omjera smjese jele provodilo se sistematski pod utjecajem njemačke nauke o najvećoj zemljišnoj odnosno šumskoj renti (unošena je i alohtona smreka na staništa na kojima je mogla dobro uspijevati ili se prirodno proširiti autohtona jela!); 2. pod utjecajem ili ekstenzivnog konzervativnog ili prebornog gospodarenja, mnogo jelovih stabala bilo je zastarčeno tako da danas ta stabla imaju razmjerno velike starosti, pa su prema tomu manje otporna lošim utjecajima ekoloških i biotskih faktora; 3. iz nepoznatih razloga (ekonomskih, estetskih, subjektivno-sentimentalnih ili dr.) velik broj stabala ima debljine preko 50—60 cm, pa i do 90 cm; ta su stabla vjerojatno vrlo stara, dakle (kako je navedeno već u tač. 2) nedovoljno vitalna i slabije otporna, na primjer, sušama, suhim vjetrovima, toplijem karakteru klime i parazitima. 4. ŽIVOTNA KRIZA I SUŠENJE JELE U SLOVENIJI Prije nego prijeđemo na iznošenje podataka naših istraživanja, smatramo potrebnim da barem ukratko iznesemo rezultate o ispitivanju sušenja jele u Sloveniji, jer Macelj gora u dolini Sutle graniči s gorama Slovenije. Prema Brinarovi m zaključcima: ne može se potvrditi općenito rašireno mišljenje da je neodgovarajuće gospodarenje ili nevaljali oblik sastojina primarni uzrok odumiranju jele. Pojava sušenja ima fiziološki značaj i ovisi o lošim sekularnim odstupanjima klime k pojačanoj kontinentalnosti. Demantirana je hipoteza da je regresija jele zahvatila prvenstveno rubove jelinog areala; naprotiv na rubovima areala jela se dobro održala, a vrlo su česti primjeri regresije jele baš na boljim staništima. Brinar smatra da treba proučiti problem paleontološke migracije jele, njene ekotipove u vezi s prijašnjim i sadašnjim karakterom klime te preporuča da se u umjetnom unošenju te četinjače moraju birati biotipovi koji su kserofitniji i mogu podnijeti izrazitu kontinentalnost klime. Prema Mlišekovi m izlaganjima, jela se u Sloveniji suši na oko 10% površine njenog areala, tj. na oko 30.000 ha; od toga je oko 50% tih sastojina jako i srednje oslabljenih. Najveće je sušenje u alpskim rubnim predjelima. Težište sušenja je na 400—750 m n. v. U neoptimalnim jelovim staništima jela se suši jače. U čistim jelovim sastojinama sušenje je površinski najviše rašireno. Jako je sušenje u sastojinama koje su zadnjih godina mnogo sjećene. Ne preporuča se proširivanje jele izvan njenog prirodnog areala. Ne stvarati čiste jelove sastojine. Ne smiju se vršiti jaki zahvati, jer se inače smanjuje vitalnost i ujedno povećava aktivnost možda još posve nepoznatih štetnika. Kordi š preporuča da, prema raznovrsnosti staništa, treba primjenjivati različite gospodarske oblike i zahvate od postepenog skupinastog preko skupi 3 |