DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 3 <-- 3 --> PDF |
SU MARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 89 SIJEČANJ—VELJAČA GODINA 1965. PROBLEM SUŠENJA JELE I NAČIN GOSPODARENJA NA MACELJ GORI Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Zagreb J. ŠAFAR Problem održavanja i podmlađivanja jele star je oko sto godina; akutniji je nakon I svjetskog rata, još više nakon II svjetskog rata. O tomu obilno govori stručna literatura srednje Evrope, a bila je riječ i u našoj stručnoj štampi u toku prošlog i sadašnjeg decenija (vidi pregled literature). Prema tomu, problem sušenja jele na Macelj gori nije izoliran i svojstven za tu goru; ali je vrlo karakterističan, jer je sušenje započelo naglo i zahvatilo razmjerno veliku drvnu masu jelovih sastojina. Iako je pojava sušenja jele u Hrvatskoj i u susjednoj Sloveniji zahvatila istodobno različita staništa areala jele, ti bi se uzroci mogli tražiti u nekom makroekološkom faktoru, kao što je oscilacija makroklime (prvenstveno, suše ili topliji — suši karakter klime), ipak — poznavajući naše šume — mora se pretpostaviti da na sušenje jele utječe više faktora, od kojih je jedan dominantan u jednom području a neki drugi faktor je značajniji na drugom području. Zato je bilo potrebno da se u vezi sa sušenjem jele na Macelj gori izvrše prva istraživanja orijentacijskog karaktera. Ta bi istraživanja trebalo prema danim razvojnim situacijama, proširiti i produbiti. Ovi radovi izvršeni su ujesen 1964. na zahtjev i uz materijalnu i stručnu pomoć Šumskog gospodarstva Zagreb (odnosno, Šumarije Krapina); trajali su na terenu pet dana. 1. OSNOVNE BIOLOŠKO-EKOLOSKE KARAKTERISTIKE JELE Da bi se mogli upoznati uzroci sušenja jele i utvrditi smjernice gospodarenja u njenim sastojinama, potrebno je da se poznaju osnovne životne značajke te četinjače, i to s gledišta areala jele na Macelj gori. Od svih glavnih vrsta drveća u Evropi, jela ima najmanji areal. Prema tomu, najmanju prilagodljivost raznim biotskim i ekološkim situacijama. To naročito vrijedi za sastojine jele na onim staništima koja su na rubovima njena areala. Na rubovima areala gospodarenje mora biti obzirnije nego u središtima areala. Na takvim graničnim položajima mogu i manje promjene u kompleksu ekoloških ili biotskih faktora uzrokovati veće poremetnje, pogotovo kad se istodobno nakupi više negativnih utjecaja koji djeluju istosmjerno i paralelno. Jela zahtijeva umjerenu kontinentalnu klimu, teško podnosi veće ekstreme temperature i vlage. Prosječno manje podnosi vrućine i suše nego bukva i, pogotovo, nego hrast kitnjak. Ne podnosi toplo-suhu makroklimu i mikroklimu. |