DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 17     <-- 17 -->        PDF

čito debljih odnosno starijih, imelom, promjene karaktera makroklime (zatopljivanje),
promjene mikroklime uslijed jakog i naglog otvaranja sklopa krošanja
(suša i toplija sastojinska klima); zatim, potkornjaci koji kao sekundarni
faktor dokrajče život fiziološki oslabljenih jela.


Najznačajnija i veoma simptomatična jest činjenica da se najviše suše
deblje, tj. prosječno starije jele — ne samo pod utjecajem jake obraslosti imelom
nego, možda još više, zbog slabije fiziološke otpornosti prema lošim utjecajima
mjestimičnih kompleksa ekoloških faktora. Prisutnost imele samo> pojačava
loše djelovanje niza raznih ekoloških faktora na održavanje i opstanak
starijih i starih jela. Možda još važnija je činjenica da sušenje jele veoma mnogo
ovisi c vlažnosti i hladnoći staništa: što je stanište svježije, sušenje je manje
rasprostranjeno.


Ova orijentacijska istraživanja treba produbiti i upotpuniti. Potrebna bi
bila i komparativna genetska istraživanja.


PRIJEDLOZI OPERATIVI


Osnovno je: sniziti tzv. promjer stabala sječive zrelosti, i to ovako:


— na relativno suhim staništima (u području areala hrasta kitnjaka) do
oko 30 (40) cm pr. pr.
— na manje svježim staništima (viši i veoma strmi položaji u zoni bukve,
s plićim tlima) do oko 40 cm pr. pr.
— na svježim staništima (u zoni bukve, iznad uvala) do oko 40—50 cm
pr. pr.
— na vlažnim i hladnim staništima (u zatvorenim donjim dijelovima uvala)
do oko 60 cm pr. pr.
Neuredni preborni oblici rjeđih sastojina omogućuju proširivanje heliofitne
imele i potpunjie obrašćivanje gornjih dijelova stabala imelom; utječu i na
povećavanje aktivnosti potkornjaka. Zato se, na temelju orijentacijskih istraživanja,
može pretpostaviti da takvi, neuredni, preborni oblici na valjaju. Ako
se ne može voditi uredno probno gospodarenje, treba uvesti skupinasto gospodarenje
koje, osnivanjem i unapređivanjem većih podmladnih skupina jele,
utječe đa se stvaraju gušće raznodobne sastojine. Na taj će se način smanjiti
rasprostranjenost imele i ujedno povećati kakvoća stabala (punodrvnost, čistoća
debla od grana, smanjenje okruži jivosti, jednoličnija struktura godova). Na
staništima koja su za jelu nedovoljno svježa treba smanjiti omjer te četinjače
a povećati omjer hrasta kitnjaka ili unijeti crni bor.


LITERATURA


B r i n a r, M.: Življenska kriza jelke na slovenskem ozemlju v zvezi s klimatičnimi
fluktuacijami. Gozd. vestnik, 1964.
Brossier . J. et P 1 a g n a t, F.: Nouvelle sylviculture des sapinieres a gui Revue


for. franc, 1960.
Jurhar , F.: Vnašanje jelke v naše gozdove. Gozd. vestnik, 1964.
Klepac , D.: Utjecaj imele na prirast jelovih šuma. Šum. list, 1955.
Kor d i š, F.: Omela ogroža jelove gozdove. Gozd. vestnik, 1964.
M 1 i ii š e k, D.: Sušenje jelke v Sloveniji, prvi izsledki. Gozd. vest., 1964.
S a i a r, J.: Ugibanje i obnavljanje jele u prebcrnim šumama Gorskog kotara, Šum.


list, 1951. — Problem nadiranja i širenja bukve u arealu jele. Anali Instituta za
eksper. šumarstvo Jugosl. akademije, Zagreb, 1955. — Rasprostranjenost i prošivanje
četinjača u arealu bukovih šuma Hrvatske. Šum list, 1961.


15