DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 16     <-- 16 -->        PDF

odjel 26
godina 1963. 148 stabala sa 349 m3
godina 1964. 661 stablo sa 2.008 m´!


Svega: 809 stabala sa 2.357 m´!


Dakle, u ta tri odjela posječeno je defektnih jelovih stabala:


godine 1963. 804 stabla sa 2.387 m:i


godine 1964. 1.362 stabla sa 4.317 m:i


Ukupno: 2.166 stabala sa 6.704 m:i


Broj defektnih jela i drvna masa posušenih stabala je u godini 1964.
mnogo veća nego u godini 1963. Može se pretpostaviti, da će — zbog jako otvorenog
sklopa stvorenog sječama, odnosno zbog toplije i suše mikroklime, sušenje
jele u navedenim odjelima biti u idućoj godini vjerovatno još veće.


Površine tih odjela su ove:


odjel 24 ima površinu 60,16 ha


odjel 25 ima površinu 70,40 ha


odjel 26 ima površinu 68,00 ha


Svega površina 198,56 ha
Znači, u godinama 1963. i 1964. prosječno je defektnih jela po ha oko 33 m3.
Prosječni volumen posječenog stabla je 3,1 m:), a njegov prsni promjer iznosi
približno oko 50 cm.


Dakle, to nije mala drvna masa po ha površine. Mnogo je značajnije, barem
za naša istraživanja, da su se posušile ili su bile u stadiju sušenja debele jele.
Zaključak bi bio, kako to izlazi i iz naših prijašnjih razmatranja (vidi poglavlja
broj 8 i broj 9), da se u navedenim odjelima ne bi smjela održavati jelova stabla
deblja od oko 35—50 (60) cm pr. pr., ovisno o njihovim mikrostaništima,
obraslosti imelom i vitalnosti.


U tim razmatranjima ne smije se ispustiti iz vida i činjenica da se suše i
jele koje nisu mnogo napadnute imelom (stabla mnogo napadnuta imelom, kako
je općenito poznato, smanjuju prirast, što se očituje u gustoći godova). Vidjeli
smo u poglavlju broj 6 da od broja posječenih defektnih jela ima i navedenim
odjelima oko 26 do 47% stabala koja nisu imala tri zone godova, tj.
njihova vitalnost bila je naglo smanjena pod utjecajem nekog drugog negativnog
faktora; najvjerovatnije to može biti povećana toplina i suhoća a možda i
preplitko tlo (ili suvislost slojeva litosfere).


ZAKLJUČAK


Sušenje jele na Macelj gori posljedica je kompleksnog utjecaja niza raznih
topogeografskih, klimatskih, pedosferskih i biotskih faktora: izoliranost disjunktnog
areala i izloženost kontinentalnom (subpanonskom) karakteru klime,
proširivanje i održavanje velikog omjera jele na sušim za nju manje pogodnim
staništima, prevelika prosječna starost mnogih debljih jela i s time u vezi pre-
mala životna otpornost prema lošim utjecajima raznih ekoloških i biotskih faktora,
mjestimice preplitka (tj. relativno suha) tla, jaka obraslost stabala, naro


14