DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Već prvi pogled na tabelu br. 5 dovodi nas do zaključka da su krošnje jelovih stabala na sušim staništima (plohe broj I, IV, V) rjeđe nego na svježijim (plohe br. II i III); što je stanište suše (ploha br. I) krošnje su rjeđe. Usporedimo li podatke te tabele s podacima prethodne tabele br. 4 o obraslosti živićima, možemo opaziti ovo: što je obraslost živićima veća, krošnje su rjeđe. I obratno: stabla s više-manje normalno gustim krošnjama imaju manju obraslost živićima. Ova korelativnost veoma je značajna za daljnja razmatranja, pa će o njoj biti riječ i u idućim poglavljima. h) Oblik vrha krošnje Na temelju podataka o razvitku stabalnog vrha može se zaključiti o toku visinskog prirasta te iz toga izvesti razne druge dedukcije. Međutim u takva razmatranja ne možemc se ovdje upuštati, jer istraživanja imaju orijentacijski karakter i treba da posluže rješavanju drugog zadatka: utjecaj imele za stablo. Naime, na temelju opažanja moglo se zaključiti da su mnoga jelova stabla obrasla imelom i da taj hemiparazit utječe na oblikovanje stabalnog vrha. Što je stablo količinski više i uz to duže vrijeme obraslo imelom, vrh krošnje manje je šiljast; postepeno postaje kišobranast i zatim gnjezdast. Promatranje vrha obavljalo se dalekozorom. Rad je bio otežan jer se posao obavljao u oblačnom i maglovitom vremenu. Procentualni odnosi broja stabala za pojedine primjerne plohe daju ove podatke po pojedinim oblicima krošnje: a) šiljast, b) kišobranast, c) gnjezdast (vidi tabelu br. 6). Ploha br. a b c I 12 50 38 II 76 22 2 III 84 15 1 IV 63 28 9 V 63 29 8 Od četiri primjerne plohe, ploha br. I je na najsušem staništu; ovdje gotovo neznatan broj stabala ima normalno razvijen vrh krošnje, a vrlo je velik broj stabala s kišobranasto i gnjezdasto oblikovanim vrhom. Prema tim podacima, slijede plohe br. IV i V koje se nalaze na manje svježim staništima. Plohe br. II i III su postavljene na vlažnijim i razmjerno hladnim staništima (koja bolje odgovaraju biološko-ekološkim svojstvima jele); na tim plohama malen broj stabala ima kišobranast vrh i gotovo nema stabala gnjezdastog vrha. Usporedimo te podatke s podacima prethodnih dviju tabela (o obraslosti živićima i o gustoći krošnje). Vidimo da se podaci za iste plohe odnosno za ista staništa podudaraju. Suhoća odnosno vlažnost i hladnoća staništa, dakle, utječu na vitalnost, otpornost i životnu energiju jele, pa se u gospodarenju jelom ti ekološki faktori moraju trajno imati u vidu. i) Obraslost imelom Općenito! Imela je raširena u gotovo svima šumama na nižim i srednjim visinskim zonama u području areala jele. Sjeme ove dvodomne zimzelene biljke raznose ptice. Biljka se redovno dvije godine razvija u grani, gdje razvija rizoide, treće godine razvije se stabljika, koja izlučivanjem encima razara naj |