DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 79 <-- 79 --> PDF |
i pojeftinjenje proizvodnje te porast prihoda po stanovniku. Sve je ovo razumljivo samo po sebi uz jedinu pretpostavku, da neće doći do Trećeg svjetskog rata. Kod ocjene ove situacije treba posebno uvažiti činjenicu, da je u toku posljednjih nekoliko decenija drvo kod nekih građevnih elemenata (npr. kod prozora i podova) zamijenjeno drugim materijalima. Ta je zamjena već uznapredovala tako daleko, da je potreba na drvenoj građi za građevne svrhu naročito u području Srednje Europe smanjena na 1/3 — 1/4 onog iznosa, koji je iskazivala potreba prije Prvog svjetskog rata. To još uvijek ne znači, da je ta zamjena definitivna. Ne smijemo zaboraviti, da izdržljivost i uopće trajanje surogatnih materijala još nije moglo biti utvrđeno s jednostavnog razloga, što je razdoblje njegove primjene prekratko. Vremenski interval 1950—1960. godine, koji se u biti ima uzeti kao »poratno razdoblje « omogućuje u izvjesnoj mjeri stvaranje pogleda na budućnost sve do 1975. godine. Pogotovo je to moguće danas, kad možemo pretpostaviti, da nam je stanje do 1965. godine u cijelosti poznato. Od mnogih pitanja, koja se kod analiziranja dosadanjeg stanja pojavljuju, dolazi na prvom mjestu problem potrošnje a napose njezino gibanje u pojedinim državama. Ali kod tretiranja ovog pitanja treba veliki oprez. Poznato je, da je u nordijskim zemljama (Finska, Norveška i Švedska) još i danas vrlo raširena izgradnja drvenih stambenih kuća, i toj okolnosti treba pripisati tamošnju izuzetno veliku potrošnju piljene građe. Sasvim je druga situacija u državama Srednje Evrope, gdje je potrošnja mnogo manja, ali ovdje i nema na raspoloženju tako velikih šumskih kompleksa kao u Fenoskandiji. Što više u srednjeevropskom prostoru ima država, koje su upućene i na uvoz drveta. Još, je različnije stanje u zemljama Mediterana, koje gotovo sve moraju uvoziti drvo svih asortimana ali u kojima prevladavaju kamene građevine. Znamo, da u svim evropskim državama postoje veliki programi pošumljivanja. Zapadna_ stručna štampa naročito spominje plan Španije (5 mil. ha) i Velike Britanije (1 mil. ha), zatim opsežna pošumljavanja u Zapadnoj Njemačkoj i osnivanja ogromnih plantaža topola u Italiji. Slične akcije možemo konstatirati i u drugim državama. Tako u samoj Austriji čeka na pošumljavanje 500 tisuća ha, a u našoj državi prema oficijelnoj statastici zaprema šumska neobrasla površina ništa manje nego 1.183 tisuća ha (goleti i krš 1.167 a živi pijesak i slatine 16 tisuća ha). Kad bismo i pret postavili, da će sve akcije pošumljavanja uspjeti, onda još uvijek moramo računati s tim, da će do onog vremena, kad se vještački uzgojenih sastojina bude moglo iskorisiti prve prihode (40—50 godina) narasti i stanovništvo i to najmanje za 20%. To će povećanje populacije izazvati razumljivo još veću potrošnju specijalno u industriji celuloze, papira i ploča. Može se čak reći, da izuzev socijalističke države niti ova pošumljavanja neće uz postojeće rezerve biti dovoljna, da bi se mogla podmirivati potreba na drvu kod zapadnoevropskih država. Prije svega ovdje ćemo se zaustaviti na potrebi za drvom u raznim vremenskim periodama. Tako se za period 1949—1951. godine navodi, da je bilo raspoloživo 173,400.000 kub. m a stvarno prerađeno 168,600.000 rri3 ,a to znači suvišak od 4,8%. U narednom razdoblju 1959—1961. godine već dobivamo sasvim izmijenjenu sliku. Tu je raspoloživo 212,0 mil. m3 a utrošeno 232,5 mil. rri3. Tu se je dakle pojavio manjak i to od 20,6%. Ali još nepovoljniju sliku daje predviđanje za 1975. godinu. Tada će pred vidno biti na raspoloženju 270,0 mil. m3 ali će se potrošnja kretati u granicama 313—340 mil. rri3. Tu je manjak porasao za više nego na dvostruko (43 — 70´%). Već ova slika, sama za sebe, znači otvoren apel na evropsko šumarstvo: pošumljavanje u što moguće kraćem vremenu svih zemljišta, koja ne dolaze u obzir za iskorišćavanje u druge specijalne svrhe. Kod postavljanja prognoze za daljnji period do 1975. godine treba na prvo mjesto postaviti potrošnju papira i ljepenk e. Pritom treba računati s činjenicom, da u kulturni krug ulazi sve više naroda i zemalja i to u takvom tempu, da se potreba na novinskom i tiskovnom papiru naglo povećava ne samo u zemljama unutar kulturnog kruga nego i izvan toga kruga zbog podizanja školstva i nestajanja analfabetizma. S obzirom na dosadanji razvoj može se pouzdano pretpostaviti daljnje povećavanje potrošnje papira za razdoblje od 1964—1975. god. za najmanje 20%. Proizvodnja je ljepenke od 1960. god. (19,9 mil. t) do 1965. god. porasla na 27,5 mil. t dakle za gotovo 40´%. Vjerojatno će ovaj procenat ostati i nadalje, pa možemo računati, da će ta proizvodnja do 1975. godine porasti na okruglo 40 mil. t. Na drugom mjestu treba promotriti razvoj proizvodnje vještačkih ploča, koje će gotovo u jednakoj mjeri utjecati na gibanje potrošnje drveta. Ako od svih triju osnovnih vrsta ovih prerađevina pro |