DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Pokojni Dumengjić bio je 1927. g. županijski šumarski izvjestitelj. To jebilo doba, kad predsjednik vlade nije ništa znao, već da vojničkim korakom
stupi i duboko se pokloni pred bahatim kraljem i ne govori mu drugo do:
»razumem gospodaru!«. Provincijom su gazdovali politički korteši i korupcionaši
na repu termidorskih stranaka i raspaljivali šovenske strasti svojih neandertalaca
do paroksizma i krvavog obračunavanja.


U takvim prilikama nije mogao ćutati onaj, kome je ljudsko dostojanstvo
. bilo vrednije od dinara i trbuha. To je i bio razlog otpuštanja iz službe jed.
nog našeg kolege, kog sam dobro poznavao i drugovao s njim. I sada, naravno,


Ministarstvo šuma pita Dumengjića koga da postavi na upražnjeno mjesto.


Razumije se da je vrhovna vlast izbuljila oči kad je D. preporučio upravo tog


nepoćudnog odmetnika, jer, kako reče: »to je moj najbolji šumar!« Malo je


sličnih primjera odvažnosti.


Mi danas iskorišćujemo rezulto.te nauke, koje su nam ostavili u baštinu


veliki pokojnici. I svaka generacija, sigurno, na tu zgradu dogradi bar jedan


kat. Tako smo dotjerali dotle, da i mala raspuklina može dovesti do rušenja


čitave zgrade u rukama nesavjesnih upravljača. Međutim, ljudi su izmislili


etiku i humanitet da omoguće život u zajednici, a ta načela nikad ne mogu


poslužiti razaranju i samouništenju. Rezultat nauke treba kontrolirati čovječnost


kao vrhovni sudac.


Ovom posljednjem načelu služio je i kolega Dumengjić, nepokolebljiva


ljudina, borac za istinu i pravicu, predstavnik starih poštenih Graničara im


pregniranih samodisciplinom i čovječnošću. Uza sve nedaće u životu, proživio


je dug vijek, jer je bio » od tvrdog kaosa slupan«.


U jednom pismu (markizi du Deffand) piše Voltaire: »Koliko volim ljudekoji kažu ono što misle! Usuditi se misliti samo napola, znači samo napolaživjeti.«


To je, eto, smisao poruke koju nam ostavlja dragi naš drug, čestiti Adolf


Dumengjić.


U Zagrebu 22. V. 1963.


Đuro Knežević