DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 71 <-- 71 --> PDF |
dinara mjesečno, dok ćemo troškove proizvodnje morati održati na sadašnjem nivou. To se mora uzeti´ k znanju i ja upozoravam na taj momenat. Druga stvaj* na koju upozoravam jeste da pljačkanje šuma .mora prestati, da pored toga što produktivnost u šumama mora porasti, mora se i cijena drveta postaviti ekonomski. Nikoga drvo više ne smije izvlačiti. To pomalo liči i na lovstvo, kad se ubije jelen i smatra se da je privilegija pojedinih koji u tome uživaju. To stvara određene navike pa tako postupamo i sa drvetom. Ne možemo mi drugovi proizvoditi drvo na tako primitivan način kao do sada, prvi ozbiljniji korak učinili smo sa topolom, ali to je samo jedan korak, a na drugome nije učinjeno ništa. Najveća nesreća naših šumskih kadrova jest da plaču nad šumom, to je spoj feudalizma i besperspektive. Tog plača ne smije biti, ali ne smije biti ni hazardiranja. Po nekim računicama ako zasadimo 100.000 ha topole i 50.000 ha četinjača mi za 10 godina imamo bolji bilans nego danas, no to treba vidjeti da li je tako, ako jeste onda treba vidjeti u pojedinim rajonima koliko moramo proizvesti, da možemo sjeći koliko nam treba. Ako je sve ovo tačno onda je nelogično plakati, već jače sjeći, ali i jače proizvoditi. Ako taj bilans napravimo onda se i problem integracije otvara u novom vidu. Šumari, tražite putove i načine, da dobijemo stvarnu cijenu drveta. Ako to dobijemo i povećamo sječu, novaca za navedenu proizvodnju mora biti. Osim toga velike mogućnosti na planu stranih kredita su također ovdje. O tome bi trebalo da vas detaljnije upozna drug inž. Čedo Bajtajić. Trebalo bi vidjeti šta je to sve čime treba da se bavi šumsko gospodarstvo? Šumsko gospodarstvo mora biti privredno poduzeće sa nekoliko desetaka privredne djelatnosti. To zemljište mora se aktivno iskorištavati (šumarstvo — turizam, šumarstvo — lov, šumarstvo — poljoprivreda, šumarstvo — stočarstvo itd.) Mišljenja sam dalje da je proces integracije drvne industrije i šumarstva u fazi neraščišćenih odnosa korak natrag. U Vinkovcima je izvršena integracija ali ja imam ozbiljnih primjedbi na to, da klasifikacija nije ista za pogone unutar i izvan kombinata, da ima cijeli niz privilegija koje postoje. Radni kolektiv koji proizvodi drvnu masu ne smije ni sa pet para subvencionirati prerađivača. Ako je to potrebno, onda to treba biti javno i zvanično. Onaj moment kada su ti odnosi čisti i kad pogon bude samostalan do te mjere, u tom slučaju se može ići u integraciju. Ako su ti odnosi u kombinatu »Spačva« — Vinkovci raščišćeni mi ćemo poslati komisiju tamo da nas uvjeri u to, pa ako je zaista tako onda ćemo to i drugdje primijeniti, a ako nije . ..? Po našem mišljenju ono za što se moramo boriti jeste da nam je drvna industrija na veoma niskom nivou i da taj nivo moramo podvrgnuti reviziji. Mi na primjer hvalimo Pakrac, bio sam tamo i vodio razgovore, Pakrac je napravio napredak u proizvodnji stolica, ali u primarnoj preradi otišao je daleko natrag. Što se tiče prima za izvoz od 1.260 dinara mnogi kažu da je on malen, ja tvrdim da je potrebno vidjeti što treba uraditi sve da on bude 1.000 dinara, a ne tražiti sve veći prim, jer to omogućava ukapčanje u proizvodnju i najsitnijeg proizvođača, a to je protivno industrijskom načinu proizvodnje. Čim je prim manji, proizvodi su jeftiniji, i male prčvarnice moraju nestati. Ako idemo dalje za većim primom, onda odmah zatim dolazi zahtjev da se ove prčvarnice zakonski ukinu, da se snizi cijena drvetu, da se drvo distribuira, da se stvori novi aparat koji će to provoditi itd. Borba mora početi u samim privrednim organizacijama, tamo treba razvijati elemente koji vode ka integraciji. Cijeli proces neće uspjeti ako vi dalje ne počnete biti nosioci integracije. Ova naša centralna udruženja (Poslovna udruženja) mogu taj proces pospješiti ali i usporiti. Mislim da ni jedan od ovih faktora nije razradio potpuno svoju koncepciju. Poslovno udruženje drvne industrije prijeti se Komori, što se miješa u ono što se nju ne tiče. »Exportdrvo« puno obećava kad se s njima razgovora, ali poslije nema rezultata itd. Međutim, ja mislim da proizvođači drv ne mase trebaju da se integriraju i razra de koncepciju moderne proizvodnje. Drvni industrijalci koji su u Poslovnom udruženju jednom nogom su u njemu, a drugom u »Exportdrvu«. Treba da se udruže u Poslovno udruženje ,a »Export drvo« da realizira proizvodnju, da to bu de biro i da se s njim djeluje tako da se perfektno organizira i vanjsko i unutra šnje tržište. Šteta bi bilo da u Hrvatskoj budu dva izvoznika, ali ako »Expordrvo« u tom pravcu ne pruži garanciju, inzisti rat ćemo da se Poslovno udruženje drvne industrije registrira za izvoz. U unutrašnjem tržištu nema rješenja, male poslovne prčvarnice tjeraju proizvodnju na sve veći asortiman umjesto obratno. Ta trgovina pomalo liči na pilja |