DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 70 <-- 70 --> PDF |
svojim proizvodima, to se već godinama potvrđuje i politika koja to negira je politika koja vodi u ćorsokak. No, drvna industrija Hrvatske se mora u tom smislu organizirati, a to znači da se ona mora osposobiti za zadatke koji proističu iz činjenice da je to industrija zasnovana na sirovinskoj osnovi koja isto tako ima posebno dobre uvjete za svoj razvoj i da zajedno s tom bazom treba da odigra značajnu ulogu u ekonomici naše zajednice. Interesi drvne industrije ne mogu da budu suprotni interesima šumarstva i obrnuto. Kao i šumarstvo, i drvna industrija je međusobno povezana preko svog Poslovnog udruženja u Zagrebu, pa čak, u izvjesnom smislu i preko izvozne organizacije »Exportdrvo«. Ova povezanost ipak nije dovoljna i, bar za sada ,ne uspijeva da počne sa razrješavanjem nekih, ranije istaknutih, osnovnih problema. Pozitivni pokušaji učinjeni u Udruženju u smislu orijentacije svojih članica na podjelu rada, specijalizaciju i povezivanje nailaze na nevjerojatan otpor članica, najčešće iz subjektivnih razloga ,a djelomično i zbog toga broja organizacija koje bi trebalo da se što nisu osigurana sredstva za opremanje i doinvestiranje koje je nužno kod velikog preorijentiraju u svojoj proizvodnji. I u drugim svojim akcijama Poslovno udruženje nailazi na nerazumljiv otpor svojih članica, a i organa uprave (slučaj registracije za uvoz nekih reprodukcionih materijala, organizacija unutarnjeg tržišta itd.). Takva situacija doprinosi stvaranju nervoze i na jednoj i na drugoj strani, a u nervozi donijeti zaključci su rijetko kad realni i ostvarljivi. Kao primjer neka posluži i inicijativa na kojoj se u posljednje vrijeme veoma inzistira i koja ide za tim da se odmah pristupi fuziji šumarstva i drvne industrije, na svim nivoima, počev od privrednih organizacija, pa do poslovnih udruženja. Ova inicijativa ma koliko u konačnici bila i opravdana, u trenutnoj situaciji izobilja neriješenih i često suprotnih problema i interesa, može imati za posljedicu samo otezanje i kompliciranje položaja i jednog i drugog partnera. Nesređeni društveni odnosi unutar organizacija (princip privređivanja na bazi dohotka, raspodjela prema radu, neriješena primarna raspodjela itd.) bi još zaoštrili krizu, a to bi neminovno rezultiralo u nazadovanju i jednih i drugih. To je pokušano da se kaže u materijalima i u slučaju integracionog projekta za kotar Kijeka. O tome bi drugovi na Rijeci morali da povedu ozbiljno računa, jer je već krajnje vrijeme da društvena odgovornost svih faktora u privredi dođe do izražaja. Dio mjera koje se predlažu u šumarstvu za intenziviranje integracionih procesa, odnosi se i na drvnu industriju. U njenom slučaju, problem tržišta ,pa prema tome i njegove organizacije, je od izvanrednog značaja. Tržište bi moralo postati jedan od osnovnih stimulansa unapređenja proizvodnje, regulator odnosa među proizvođačima u grani, faktor od bitnog utjecaja na podjelu rada i specijalizaciju. Neprihvatljiva je politika nezamjeranja proizvođačima, jer ona ne pomaže nikome i samo otežava rješenja, a time dovodi proizvođače, pa prema tome i izvoznu organizaciju, svakog dana u sve teži položaj. Rezultati koje postižemo u izvozu neka posluže kao ilustracija za to. I sasvim na kraju, vrlo je vjerojatno da će društvo u dogledno vrijeme, u svojim stalnim razmatranjima o kretanju privrede, zatražiti da odgovorni ljudi u privredi kažu šta je sve poduzeto u smislu onih brojnih preporuka kojima je bio cilj razrješenje određenih teškoća i problema. Bojim se da na niz pitanja nećemo biti u stanju da odgovorimo. U diskusiji je sudjelovao i predsjednik Privredne komore SR Hrvatske Ivan B u- k o v i ć čiju diskusiju dajemo prema zapisniku sjednice: Mislim da je problem integracije u šumarstvu i drvnoj industriji toliko aktuelan da je teško naći riječi koje bi dovoljno naglasile tu stvar, dok je u drugu ruku otpor toj integraciji toliko moćan i snažan. Nije teško utvrditi u čemu je stvar, ali je teško uvjeriti subjekte i to zato što mi u šumarstvu radimo prelaz iz feudalizma u socijalizam i radimo jedan preskok upravo mi koji smo se oduševljavali feudalizmom u šumarstvu a moramo shvatiti i socijalizam. Mi trebamo sad preskočiti sve međufaze koje nam se pojavljuju. Kad govorim o tom onda imam na umu da protezanje vlasništva na pojedina područja ne pogoduje socijalizmu, da je gazdovanje na bazi, dobiti besplatno drvo, također strano socijalizmu. Mi moramo u izvjesnom smislu tražiti put, i način da sami razrješavamo te stvari. Prije svega mi bi morali energično razraditi projekciju maksimalne intenzifikacije proizvodnje drveta. Dok god mi imamo neekstenzivnu proizvodnju površine gospodarstva se mogu tretirati na svega nekoliko hektara, no čim pređete na super modernu tehnologiju, prostori koji su oivičeni jednim šumskim gospodarstvom nisu održivi, jer to zahtijeva velike površine. Ako ne idemo na modernizaciju za par godina nećemo više imati šumskog radnika jer nitko živ u ovim uslovima neće raditi ispod 150.000 |