DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 69 <-- 69 --> PDF |
tarskom ili višem nivou), govori u prilog toga da veća i ekonomski snažnija organizacija može sebi, pa i komuni, više pomoći od »komunalnog gospodarstva«. Upuštajući se u ocjenu integracionih kretanja u oblasti šumarstva SRH ne može se preći preko činjenice da je šumarstvo Republike, na određen način, povezano u Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija u Zagrebu. Ovaj oblik povezivanja je našao svoju opravdanost u nizu zajedničkih akcija i sigurno je da ga treba podržati, a sadržinu rada obogaćivati. Međutim, vrlo je vjerojatno da Udruženje ne može na sebe preuzeti osnovnu funkciju privredne organizacije, a to znači da ono ne može biti nosilac samog razvoja. Ono će morati još značajnije nastupati kao koordinator zajedničkih akcija, unutar šumarstva, a i prema drugima, u organizaciji tržišta itd. Na kraju ostaje pitanje kakvi se zaključci mogu izvući iz ove ocjene i kakve se mjere mogu predložiti za diskusiju. — Mislim da naše šumarstvo još uvijek nije organizirano kao privreda u pravom smislu te riječi, a da je princip privređivanja na bazi dohotka i raspodjele prema radu, samo djelomično prisutan u našim organizacijama. Energičnijim usvajanjem ovih načela, mobilizacijom neposrednih proizvođača i prenošenjem prava raspodjele na njih, mora porasti njihova zainteresiranost za uspjeh organizacije. Stvaranje materijalne baze radničkog upravljanja, tj. decentralizacija sredstava unutar privredne organizacije ne znači rasparčavanje sredstava, ako je u kolektivu stvoren instrumentarij koji osigurava racionalno ekonomsko angažiranje sredstava. — Rasprave oko integracije moraju dospjeti u kolektive, one se ne smiju zadržati na nivou stručnih komisija, jer će, najvjerojatnije, na tom nivou propasti. Izvještaji koje te komisije pripreme za organe upravljanja, djeluju toliko sugestivno, da se o njima ne diskutira, nego samo glasa. — Većina šumskih gospodarstava ima samo kratkoročne planove svog razvoja, a veoma mali broj ima dugoročnije razvojne osnovne. Bilo bi neophodno izraditi takve osnove što prije, a u okviru ovih osnova razvoj tretirati i sa aspekta integracije. — Zakonom o šumama predviđeno je da Izvršno vijeće Sabora, uz prethodno sproveden postupak ,oformi šumsko-privredna područja, na prijedlog Sekretarijata za šumarstvo. Ova mogućnost bi trebala da se iskoristi za davanje impulsa akciji oko integracije. — Odgovarajuće službe i društveni organi kotarskih komora bi morali još intenzivnije raditi na ovim problemima. Utoliko prije, što su oni u svakodnevnom kontaktu s privredom, znaju njene teškoće i probleme, koji često izviru iz neriješenih pitanja odnosa privrednih organizacija, podjele rada itd. dakle problema koji spadaju u okvir integriranosti tj. dezintegriranosti privrede. Početni neuspjesi propali sastanci i si. nas ne smiju obeshrabriti, jer su oni samo normalna prateća pojava u prestrojavanju privrede. Slična je ocjena i za organizacije drvne industrije. U materijalu za ovu sjednicu je data fotografija tih kretanja, tako da bi poseban komentar bio izlišan. Možda bi trebalo podvući da u drvnoj industriji ima daleko više osnova, a i razloga za akcije, na planu integracije u svoj širini tog pojma. Prije svega, još uvijek stoji otvoren problem tržišta i organizacije prometa, u zemlji i inozemstvu, što često dovodi do apsurdnosti. Postojeći prerađivački kapaciteti su često i po veličini i po tehnološkoj koncepciji pogrešni, zbog toga stalno zapadaju u teškoće, ali to ipak ne smeta da se takvi isti kapaciteti i dalje izrađuju. Izlaz iz teškoća se redovno traži na pogrešnoj strani, od drugoga, a skoro nikako od samoga sebe. Mislim da su ambicije da se u republičkim organima, jednim administrativnim potezom, razriješe svi problemi, nerealne. Privreda se mora prije svega, sama dogovarati, pronalaziti rješenja ispočetka za svladavanje manjih teškoća, a kasnije i za one najveće koje leže u sistemu itd. Međutim, kao što je na početku rečeno, dogovori u okviru komuna i pod njenim okriljem da se šumarstvo obaveže da sriabdije bezuvjetno lokalnu industriju sirovinom (SI. Požega, Našice, Delnice itd.) su neekonomska i privremena rješenja koja će se osvetiti baš tim organizacijama i komunama. U današnjoj konjunkturi je lako prodati sve, jer jugoslavensko tržište je još uvijek gladno i nije organizirano. S izvozom već stvar izgleda drugačije. Ima apsurdnih pojava zapostavljanja izvoza iako su cijene na stranim tržištima veće za pojedine proizvode (slučaj sa šperpločama), jer se ta razlika kompenzira na račun kvaliteta. To bi moglo da znači svjesno zapostavljanje i unazađivanje proizvodnje. Drvna industrija Hrvatske, njen današnji potencijal i mogućnosti, vezan za potencijal šumarstva, nije industrija hrvatskog, čak ni jugoslavenskog značaja Ona je propulzivna izvozna grama sa svim 535 |