DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 67 <-- 67 --> PDF |
%nleqzacija u $umaedtßu SJEDNICA SAVJETA ZA ŠUMARSTVO, DRVNU INDUSTRIJU I PROMET PRIVREDNE KOMORE SR HRVATSKE, ZAGREB DNE 20. X 1964. GOD. Na sjednici je razmatrano vrlo aktualno prinese svom razvoju i oslobodi sve one pitanje integracionih kretanja u šumarstvu razvojne mogućnosti koje leže u prirodu drvnoj industriji. nom i drugom potencijalnom (zemljište, klimatski uvjeti, socijalističko društvo Zbog važnosti razmatranog pitanja doitd.). U današnjoj situaciji i sistemu jugonosimo u cijelosti uvodno izlaganje koje slavenske privrede, teško je očekivati neje podnio inž. Čedo B a j t a j i ć, sekretar ku znatniju intervenciju društva a pitaPrivredne komore: nje je da li je šumarstvo, ovakvo kakvo je danas, uopće i spremno da je prihvati. Te Prijedlog na raspravu materijala koji škoće s kojima se susrećemo u realizaciji smo nazvali »Ocjena integracionih kretasredstava koje je zajednica stavila na ranja u šumarstvu i drvnoj industriji SRH« spolaganje za neke projekte (odugovlačedolazi iz više razloga. To su prije svega, nje u podizanju plantaža topola, teškoće velike razvojne mogućnosti šumarstva SR oko podizanja nasada u Lici, stalan nedoHrvatske, potencijali postojećih šuma i statak sadnog materijala, kadrovski prošumskog zemljišta, izvanredne mogućnosti blemi itd.) govore u prilog takvom razmistvaranja novih izvora tako vrijedne sirošljanju. Ukupna sredstva koja šumarstvo vine kao što je drvo, a sve to pod relativakumulira, a koja je moguće upotrebiti za no mnogo povoljnijim uvjetima nego je bireprodukciju, predstavljaju značajnu svolo gdje u Evropi. U uvjetima velike defitu koja se penje i na nekoliko milijardi, citarnosti ove sirovine ,koja će se po svim samo što su ta sredstva razbijena na oko prognozama samo zaoštravati, mogućnosti 30 organizacija koje vode 30 raznih politikoje nam stoje na dohvat ruke ostaju neka, bore se sa stotinama svojih problema iskorištene. Izvjesni manji pokušaji na i vrlo često troše ova sredstva u neekotom planu uprkos izvanrednim rezultati-._ nomske, čak i nedozvoljene svrhe. ma ,jos uvijek ne nailaze na potpuno prihvaćanje i razumijevanje, ni zajednice a Sredstva se tako razvlače .započinju se niti šumarstva. S druge strane široko ka-investiciona ulaganja na površini od 2 mipacitirana prerađivačka industrija uporno lijuna hektara, jer svaka organizacija inzistira na tome da se drvo kao deficitarsmatra za svoju obavezu da dodijeljene na sirovina podvrgne administrativnom re-| | površine, bez obzira da li su to ekonomske zimu distribucije, čak i cijena, ne želeći da "d šume ili bezvrijedne površine, pokuša prisagleda da je baš takav režim i politika *V,vesti kategoriji ekonomskih šuma ,iako je osnovni razlog nezavidnog položaja u ko-Jj sasvim jasno da taj posao nije moguće ni me se ona nalazi, jer jeftina i distributiv-´ig sa tim sredstvima, niti u doglednom vrena sirovina podnosi i lošu manipulaciju i i menu izvršiti. Česti su slučajevi da su reslabo korištenje, i zastarjelu preradu. Ona™ žijski troškovi (čuvanje i si.) po nekoliko veći od otupljuje borbu za produktivnost i dalji J,P ut a ukupnog prihoda po jedinici razvoj i unapređenje prerađivačke indupovršine, ali mi i dalje uporno održavamo strije, a s druge strane neopravdano lišava to stanje, trošimo sredstva isključivo našumarstvo jednog dijela akumulacije koji mijenjena reprodukciji, za plaće nepro bi mogao da u znatnoj mjeri potpomogne duktivnog osoblja, jer, čini se da nismo u razvoj šumarstva, a samim tim i razvoj potpunosti shvatili svoj novi zadatak koji prerađivačke industrije. smo dobili stvaranjem šumsko-privrednih Vrlo je vjerojatno da ovako organizira-M organizacija. Analiza trošenja sredstava za no šumarstvo nije u stanju da bitno do-^iiregeneraciju šume to potvrđuje. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Bilo bi jednostrano tvrditi da ovakav stav prema zadacima koji su dati šumarstvu imaju samo šumska gospodarstva. Od ovakovog stava nije imuna ni uprava za poslove šumarstva, a niti nadgradnja šumske privrede, uključujući tu i komorske organizacije. Kao dokaz neka posluži i ovaj materijal koji je danas na raspravi pred vama, koga smo mi pripremili u dogovoru s vama, a koji je stidljiv po nekim pitanjima i često nedosljedan. No i takav kakav je, on će vjerojatno podstaći diskusiju i doprinijeti sagledavanju značaja pitanja koje stoji pred vama. Ako danas želimo da damo ocjenu integracionih kretanja u šumarstvu, onda se moramo podsjetiti što je u uvodnoj diskusiji o integraciji u privredi Hrvatske, krajem prošle godine, predloženo šumarstvu ove Republike. U toj diskusiji koja je bila veoma intenzivna u najvišim predstavničkim organima, zaključeno je da bi šumarstvo SFRJ trebalo okrupnjavati, organizirati ga u desetak snažnih gospodarstava koja bi bila u stanju da budu nosioci onakve razvojne politike o kakvoj je bilo riječi u početku. To zbog toga što samo ekonomski i kadrovski jaka organizacija može stvarati razvojne koncepcije i osigurati njihovo sprovođenje u život. Kao dokaz takvoj tvrdnji navodili smo rezultate koje je^ postigla postojeća organizacija šumarstva, a sa kojima nismo bili u potpunosti zadovoljni, jer smo smatrali da se može i mora učiniti više, tim prije što smo se složili da šumarstvox s preradom, treba da bude jedan od osnovnih razvojnih pravaca u narednom planskom razdoblju. Takvu koncepciju smo, bar koliko je meni poznato svi podržali i tvrdili da je to ono što predstavlja osnovni integracioni zahvat u ovoj oblasti. Mislili smo da je izneta osnovna argumentacija dovoljno uvjerljiva, a da će same organizacije, uz đruštvenopolitičku podršku koja je dana ovoj akciji i uz ekonomske prednosti koje integracija u šumarstvu nesumnjivo pruža, postati nosioci ovog progresa i integracije. Međutim, praksa nije potvrdila ovu pretpostavku. Analiza, dana u materijalu koji je pred vama, samo djelomično objašnjava uzroke ove, ako se smije tako reći, privredno-poslovne inertnosti. Na direktno postavljena pitanja zbog čega šumarstvo ne pokušava da unapredi svoje poslovanje udruživanjem sredstava, kadrova, zajedničkim razvojnim službama, zajedničkim nastupom u nizu mogućih akcija, odgovor se svodi na slijedeće: — potrebno je razraditi detaljnu dokumentaciju (na kojoj uzgred nitko ne radi, a često se smatra da to treba da uradi netko van tih organizacija), — šumarstvo je doživjelo-mnogo reorganizacija koje nisu puno koristile, — lokalne vlasti teže da zadrže postojeće organizacije zbog doprinosa i uticaja za privređivanje, a posebno, ako se na tom području nalazi još i neki prerađivački kapacitet, onda se na taj način osigurava njegovo snabdijevanje sirovinom itd. Bilo bi nerealno negirati u potpunosti ovu argumentaciju, ali bi još nerealnije bilo prihvatiti takvu argumentaciju kao sasvim osnovanu, jer bi to značilo negirati progres, tj. usvojiti stav da je ova privredna oblast doživjela svoj puni razmah i da je imuna i nezavisna od svih zbivanja u ostaloj privredi koja se udružuje i povezuje, dakle integrira, u granama daleko širim od republičkih, praktično bez granica. Mislim da se takvom ocjenom možemo svi složiti. Skoro je redovna pojava da dokumentaciju koja pokušava da ekonomski obrazloži neki integracioni projekt, podvrgavamo veoma minucioznoj kritici koja ne teži razrješavanju nego kompliciranju problema, njegovom odlaganju, u krajnjoj liniji skidanju s dnevnog reda. Neka kao primjer za to posluži najnovija analiza i stav komisije grada Zagreba, koja u odgovoru na prijedlog o usmjeravanju šumarstva oko Zagreba na manje površine namijenjene izletnicima i rekreaciji, predlaže da se površine zagrebačkog gospodarstva još prošire na račun okolnih šumskih organizacija, da se na području uskoro milijunskog grada konstituira snažna primarna prerada drva itd. Po ovoj logici, vjerojatno bi se moglo očekivati da uskoro neka komuna u slabije razvijenim područjima postavi zahtjev za osnivanje univerzitetskog centra, naučno-istraživačkih institucija, inženjering organizacija i si. Kritika na česte reorganizacije u šumarstvu bi vjerojatno bila održiva ako bi ovu privrednu oblast želili da promatramo statički. Moderna privreda ,i u organizacionom smislu, ne trpi šablone već ih lomi i traži takvu organizaciju koja se elastično i bez potresa može prilagoditi svakoj nastaloj situaciji, a vjerojatno ćemo se složiti da se šumarstvo ne može izolirano tretirati od ostale privrede, prvenstveno prerađivačke industrije kojoj je ono osnova. Prednost krupnih šumsko-privrednih organizacija leži, pored ostalog i u tome što se one mogu, zbog svog ekonomskog značaja, emancipirati od negativnih lokalnih uticaja, a da objektivno istovremeno daleko više doprinesu toj komuni koja je trenutno protiv takve organizacije. Već sama činjenica da u krugovima šumarskih stručnjaka ima dosta pristalica stvaranja centralnih sredstava za intervencije (na ko |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 69 <-- 69 --> PDF |
tarskom ili višem nivou), govori u prilog toga da veća i ekonomski snažnija organizacija može sebi, pa i komuni, više pomoći od »komunalnog gospodarstva«. Upuštajući se u ocjenu integracionih kretanja u oblasti šumarstva SRH ne može se preći preko činjenice da je šumarstvo Republike, na određen način, povezano u Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija u Zagrebu. Ovaj oblik povezivanja je našao svoju opravdanost u nizu zajedničkih akcija i sigurno je da ga treba podržati, a sadržinu rada obogaćivati. Međutim, vrlo je vjerojatno da Udruženje ne može na sebe preuzeti osnovnu funkciju privredne organizacije, a to znači da ono ne može biti nosilac samog razvoja. Ono će morati još značajnije nastupati kao koordinator zajedničkih akcija, unutar šumarstva, a i prema drugima, u organizaciji tržišta itd. Na kraju ostaje pitanje kakvi se zaključci mogu izvući iz ove ocjene i kakve se mjere mogu predložiti za diskusiju. — Mislim da naše šumarstvo još uvijek nije organizirano kao privreda u pravom smislu te riječi, a da je princip privređivanja na bazi dohotka i raspodjele prema radu, samo djelomično prisutan u našim organizacijama. Energičnijim usvajanjem ovih načela, mobilizacijom neposrednih proizvođača i prenošenjem prava raspodjele na njih, mora porasti njihova zainteresiranost za uspjeh organizacije. Stvaranje materijalne baze radničkog upravljanja, tj. decentralizacija sredstava unutar privredne organizacije ne znači rasparčavanje sredstava, ako je u kolektivu stvoren instrumentarij koji osigurava racionalno ekonomsko angažiranje sredstava. — Rasprave oko integracije moraju dospjeti u kolektive, one se ne smiju zadržati na nivou stručnih komisija, jer će, najvjerojatnije, na tom nivou propasti. Izvještaji koje te komisije pripreme za organe upravljanja, djeluju toliko sugestivno, da se o njima ne diskutira, nego samo glasa. — Većina šumskih gospodarstava ima samo kratkoročne planove svog razvoja, a veoma mali broj ima dugoročnije razvojne osnovne. Bilo bi neophodno izraditi takve osnove što prije, a u okviru ovih osnova razvoj tretirati i sa aspekta integracije. — Zakonom o šumama predviđeno je da Izvršno vijeće Sabora, uz prethodno sproveden postupak ,oformi šumsko-privredna područja, na prijedlog Sekretarijata za šumarstvo. Ova mogućnost bi trebala da se iskoristi za davanje impulsa akciji oko integracije. — Odgovarajuće službe i društveni organi kotarskih komora bi morali još intenzivnije raditi na ovim problemima. Utoliko prije, što su oni u svakodnevnom kontaktu s privredom, znaju njene teškoće i probleme, koji često izviru iz neriješenih pitanja odnosa privrednih organizacija, podjele rada itd. dakle problema koji spadaju u okvir integriranosti tj. dezintegriranosti privrede. Početni neuspjesi propali sastanci i si. nas ne smiju obeshrabriti, jer su oni samo normalna prateća pojava u prestrojavanju privrede. Slična je ocjena i za organizacije drvne industrije. U materijalu za ovu sjednicu je data fotografija tih kretanja, tako da bi poseban komentar bio izlišan. Možda bi trebalo podvući da u drvnoj industriji ima daleko više osnova, a i razloga za akcije, na planu integracije u svoj širini tog pojma. Prije svega, još uvijek stoji otvoren problem tržišta i organizacije prometa, u zemlji i inozemstvu, što često dovodi do apsurdnosti. Postojeći prerađivački kapaciteti su često i po veličini i po tehnološkoj koncepciji pogrešni, zbog toga stalno zapadaju u teškoće, ali to ipak ne smeta da se takvi isti kapaciteti i dalje izrađuju. Izlaz iz teškoća se redovno traži na pogrešnoj strani, od drugoga, a skoro nikako od samoga sebe. Mislim da su ambicije da se u republičkim organima, jednim administrativnim potezom, razriješe svi problemi, nerealne. Privreda se mora prije svega, sama dogovarati, pronalaziti rješenja ispočetka za svladavanje manjih teškoća, a kasnije i za one najveće koje leže u sistemu itd. Međutim, kao što je na početku rečeno, dogovori u okviru komuna i pod njenim okriljem da se šumarstvo obaveže da sriabdije bezuvjetno lokalnu industriju sirovinom (SI. Požega, Našice, Delnice itd.) su neekonomska i privremena rješenja koja će se osvetiti baš tim organizacijama i komunama. U današnjoj konjunkturi je lako prodati sve, jer jugoslavensko tržište je još uvijek gladno i nije organizirano. S izvozom već stvar izgleda drugačije. Ima apsurdnih pojava zapostavljanja izvoza iako su cijene na stranim tržištima veće za pojedine proizvode (slučaj sa šperpločama), jer se ta razlika kompenzira na račun kvaliteta. To bi moglo da znači svjesno zapostavljanje i unazađivanje proizvodnje. Drvna industrija Hrvatske, njen današnji potencijal i mogućnosti, vezan za potencijal šumarstva, nije industrija hrvatskog, čak ni jugoslavenskog značaja Ona je propulzivna izvozna grama sa svim 535 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 70 <-- 70 --> PDF |
svojim proizvodima, to se već godinama potvrđuje i politika koja to negira je politika koja vodi u ćorsokak. No, drvna industrija Hrvatske se mora u tom smislu organizirati, a to znači da se ona mora osposobiti za zadatke koji proističu iz činjenice da je to industrija zasnovana na sirovinskoj osnovi koja isto tako ima posebno dobre uvjete za svoj razvoj i da zajedno s tom bazom treba da odigra značajnu ulogu u ekonomici naše zajednice. Interesi drvne industrije ne mogu da budu suprotni interesima šumarstva i obrnuto. Kao i šumarstvo, i drvna industrija je međusobno povezana preko svog Poslovnog udruženja u Zagrebu, pa čak, u izvjesnom smislu i preko izvozne organizacije »Exportdrvo«. Ova povezanost ipak nije dovoljna i, bar za sada ,ne uspijeva da počne sa razrješavanjem nekih, ranije istaknutih, osnovnih problema. Pozitivni pokušaji učinjeni u Udruženju u smislu orijentacije svojih članica na podjelu rada, specijalizaciju i povezivanje nailaze na nevjerojatan otpor članica, najčešće iz subjektivnih razloga ,a djelomično i zbog toga broja organizacija koje bi trebalo da se što nisu osigurana sredstva za opremanje i doinvestiranje koje je nužno kod velikog preorijentiraju u svojoj proizvodnji. I u drugim svojim akcijama Poslovno udruženje nailazi na nerazumljiv otpor svojih članica, a i organa uprave (slučaj registracije za uvoz nekih reprodukcionih materijala, organizacija unutarnjeg tržišta itd.). Takva situacija doprinosi stvaranju nervoze i na jednoj i na drugoj strani, a u nervozi donijeti zaključci su rijetko kad realni i ostvarljivi. Kao primjer neka posluži i inicijativa na kojoj se u posljednje vrijeme veoma inzistira i koja ide za tim da se odmah pristupi fuziji šumarstva i drvne industrije, na svim nivoima, počev od privrednih organizacija, pa do poslovnih udruženja. Ova inicijativa ma koliko u konačnici bila i opravdana, u trenutnoj situaciji izobilja neriješenih i često suprotnih problema i interesa, može imati za posljedicu samo otezanje i kompliciranje položaja i jednog i drugog partnera. Nesređeni društveni odnosi unutar organizacija (princip privređivanja na bazi dohotka, raspodjela prema radu, neriješena primarna raspodjela itd.) bi još zaoštrili krizu, a to bi neminovno rezultiralo u nazadovanju i jednih i drugih. To je pokušano da se kaže u materijalima i u slučaju integracionog projekta za kotar Kijeka. O tome bi drugovi na Rijeci morali da povedu ozbiljno računa, jer je već krajnje vrijeme da društvena odgovornost svih faktora u privredi dođe do izražaja. Dio mjera koje se predlažu u šumarstvu za intenziviranje integracionih procesa, odnosi se i na drvnu industriju. U njenom slučaju, problem tržišta ,pa prema tome i njegove organizacije, je od izvanrednog značaja. Tržište bi moralo postati jedan od osnovnih stimulansa unapređenja proizvodnje, regulator odnosa među proizvođačima u grani, faktor od bitnog utjecaja na podjelu rada i specijalizaciju. Neprihvatljiva je politika nezamjeranja proizvođačima, jer ona ne pomaže nikome i samo otežava rješenja, a time dovodi proizvođače, pa prema tome i izvoznu organizaciju, svakog dana u sve teži položaj. Rezultati koje postižemo u izvozu neka posluže kao ilustracija za to. I sasvim na kraju, vrlo je vjerojatno da će društvo u dogledno vrijeme, u svojim stalnim razmatranjima o kretanju privrede, zatražiti da odgovorni ljudi u privredi kažu šta je sve poduzeto u smislu onih brojnih preporuka kojima je bio cilj razrješenje određenih teškoća i problema. Bojim se da na niz pitanja nećemo biti u stanju da odgovorimo. U diskusiji je sudjelovao i predsjednik Privredne komore SR Hrvatske Ivan B u- k o v i ć čiju diskusiju dajemo prema zapisniku sjednice: Mislim da je problem integracije u šumarstvu i drvnoj industriji toliko aktuelan da je teško naći riječi koje bi dovoljno naglasile tu stvar, dok je u drugu ruku otpor toj integraciji toliko moćan i snažan. Nije teško utvrditi u čemu je stvar, ali je teško uvjeriti subjekte i to zato što mi u šumarstvu radimo prelaz iz feudalizma u socijalizam i radimo jedan preskok upravo mi koji smo se oduševljavali feudalizmom u šumarstvu a moramo shvatiti i socijalizam. Mi trebamo sad preskočiti sve međufaze koje nam se pojavljuju. Kad govorim o tom onda imam na umu da protezanje vlasništva na pojedina područja ne pogoduje socijalizmu, da je gazdovanje na bazi, dobiti besplatno drvo, također strano socijalizmu. Mi moramo u izvjesnom smislu tražiti put, i način da sami razrješavamo te stvari. Prije svega mi bi morali energično razraditi projekciju maksimalne intenzifikacije proizvodnje drveta. Dok god mi imamo neekstenzivnu proizvodnju površine gospodarstva se mogu tretirati na svega nekoliko hektara, no čim pređete na super modernu tehnologiju, prostori koji su oivičeni jednim šumskim gospodarstvom nisu održivi, jer to zahtijeva velike površine. Ako ne idemo na modernizaciju za par godina nećemo više imati šumskog radnika jer nitko živ u ovim uslovima neće raditi ispod 150.000 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 71 <-- 71 --> PDF |
dinara mjesečno, dok ćemo troškove proizvodnje morati održati na sadašnjem nivou. To se mora uzeti´ k znanju i ja upozoravam na taj momenat. Druga stvaj* na koju upozoravam jeste da pljačkanje šuma .mora prestati, da pored toga što produktivnost u šumama mora porasti, mora se i cijena drveta postaviti ekonomski. Nikoga drvo više ne smije izvlačiti. To pomalo liči i na lovstvo, kad se ubije jelen i smatra se da je privilegija pojedinih koji u tome uživaju. To stvara određene navike pa tako postupamo i sa drvetom. Ne možemo mi drugovi proizvoditi drvo na tako primitivan način kao do sada, prvi ozbiljniji korak učinili smo sa topolom, ali to je samo jedan korak, a na drugome nije učinjeno ništa. Najveća nesreća naših šumskih kadrova jest da plaču nad šumom, to je spoj feudalizma i besperspektive. Tog plača ne smije biti, ali ne smije biti ni hazardiranja. Po nekim računicama ako zasadimo 100.000 ha topole i 50.000 ha četinjača mi za 10 godina imamo bolji bilans nego danas, no to treba vidjeti da li je tako, ako jeste onda treba vidjeti u pojedinim rajonima koliko moramo proizvesti, da možemo sjeći koliko nam treba. Ako je sve ovo tačno onda je nelogično plakati, već jače sjeći, ali i jače proizvoditi. Ako taj bilans napravimo onda se i problem integracije otvara u novom vidu. Šumari, tražite putove i načine, da dobijemo stvarnu cijenu drveta. Ako to dobijemo i povećamo sječu, novaca za navedenu proizvodnju mora biti. Osim toga velike mogućnosti na planu stranih kredita su također ovdje. O tome bi trebalo da vas detaljnije upozna drug inž. Čedo Bajtajić. Trebalo bi vidjeti šta je to sve čime treba da se bavi šumsko gospodarstvo? Šumsko gospodarstvo mora biti privredno poduzeće sa nekoliko desetaka privredne djelatnosti. To zemljište mora se aktivno iskorištavati (šumarstvo — turizam, šumarstvo — lov, šumarstvo — poljoprivreda, šumarstvo — stočarstvo itd.) Mišljenja sam dalje da je proces integracije drvne industrije i šumarstva u fazi neraščišćenih odnosa korak natrag. U Vinkovcima je izvršena integracija ali ja imam ozbiljnih primjedbi na to, da klasifikacija nije ista za pogone unutar i izvan kombinata, da ima cijeli niz privilegija koje postoje. Radni kolektiv koji proizvodi drvnu masu ne smije ni sa pet para subvencionirati prerađivača. Ako je to potrebno, onda to treba biti javno i zvanično. Onaj moment kada su ti odnosi čisti i kad pogon bude samostalan do te mjere, u tom slučaju se može ići u integraciju. Ako su ti odnosi u kombinatu »Spačva« — Vinkovci raščišćeni mi ćemo poslati komisiju tamo da nas uvjeri u to, pa ako je zaista tako onda ćemo to i drugdje primijeniti, a ako nije . ..? Po našem mišljenju ono za što se moramo boriti jeste da nam je drvna industrija na veoma niskom nivou i da taj nivo moramo podvrgnuti reviziji. Mi na primjer hvalimo Pakrac, bio sam tamo i vodio razgovore, Pakrac je napravio napredak u proizvodnji stolica, ali u primarnoj preradi otišao je daleko natrag. Što se tiče prima za izvoz od 1.260 dinara mnogi kažu da je on malen, ja tvrdim da je potrebno vidjeti što treba uraditi sve da on bude 1.000 dinara, a ne tražiti sve veći prim, jer to omogućava ukapčanje u proizvodnju i najsitnijeg proizvođača, a to je protivno industrijskom načinu proizvodnje. Čim je prim manji, proizvodi su jeftiniji, i male prčvarnice moraju nestati. Ako idemo dalje za većim primom, onda odmah zatim dolazi zahtjev da se ove prčvarnice zakonski ukinu, da se snizi cijena drvetu, da se drvo distribuira, da se stvori novi aparat koji će to provoditi itd. Borba mora početi u samim privrednim organizacijama, tamo treba razvijati elemente koji vode ka integraciji. Cijeli proces neće uspjeti ako vi dalje ne počnete biti nosioci integracije. Ova naša centralna udruženja (Poslovna udruženja) mogu taj proces pospješiti ali i usporiti. Mislim da ni jedan od ovih faktora nije razradio potpuno svoju koncepciju. Poslovno udruženje drvne industrije prijeti se Komori, što se miješa u ono što se nju ne tiče. »Exportdrvo« puno obećava kad se s njima razgovora, ali poslije nema rezultata itd. Međutim, ja mislim da proizvođači drv ne mase trebaju da se integriraju i razra de koncepciju moderne proizvodnje. Drvni industrijalci koji su u Poslovnom udruženju jednom nogom su u njemu, a drugom u »Exportdrvu«. Treba da se udruže u Poslovno udruženje ,a »Export drvo« da realizira proizvodnju, da to bu de biro i da se s njim djeluje tako da se perfektno organizira i vanjsko i unutra šnje tržište. Šteta bi bilo da u Hrvatskoj budu dva izvoznika, ali ako »Expordrvo« u tom pravcu ne pruži garanciju, inzisti rat ćemo da se Poslovno udruženje drvne industrije registrira za izvoz. U unutrašnjem tržištu nema rješenja, male poslovne prčvarnice tjeraju proizvodnju na sve veći asortiman umjesto obratno. Ta trgovina pomalo liči na pilja |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 72 <-- 72 --> PDF |
rice na tržnici koja u svojoj korpi da bi zadovoljila svoje kupce donese malo peršina, mrkve, salate itd. Ja još jednom drugovi ponavljam, da je situacija u šumarstvu i drvnoj industriji takova da su u vašim rukama i škare i platno kao nigdje drugdje i na vama je da to iskoristite . Pored predsjednika Ivana Bukovica u diskusiji su sudjelovali Tomaševski inž. Stanko, Novaković inž. Mladen, Martinović inž. Duka, Bajtajić inž. Čedo, Smolčić Franjo, Demartini Kazimir, Dureta Stjepan, Peleš inž. Teodor, Kalajdić inž. Edo, Matić inž. Branko, Bakrač Radovan, Medaković M., Tenšek Ivica, Čop inž. Bogumil. Diskusija je obuhvatila pitanja integracije šumarstva i drvne industrije, djelovanje Poslovnih udruženja i Instituta, intenzifikacije proizvodnje drveta, izvoza proizvoda drvne industrije itd. U zapisniku sjednice konstatirano je slijedeće: Obzirom na vrlo živu i aktivnu diskusiju, kao i poodmaklo vrijeme, Savjet nije pristupio formuliranju zaključaka, no iz uvodnog izlaganja sekretara Komore inž. Čede Bajtajića, predsjednika Komore Ivana Bukovica i svih ostalih učesnika u diskusiji mogu se izvesti slijedeći zaključci: — Šumarstvo jož uvijek nije organizirano kao privreda u pravom smislu te riječi i princip privređivanja na bazi dohotka i raspodjele prema radu, samo je djelomično prisutan u našim organizacijama. Energičnim usvajanjem ovih načela, mobilizacijom neposrednih proizvođača i prenošenjem prava raspodjele na njih, mora porasti njihova zainteresiranost za uspjeh organizacije. Stvaranje materijalne baze radničkog upravljanja tj. decentralizacije sredstava unutar privredne organizacije, ne znači rasparčavanje sredstava, ako je u kolektivu stvoren instrumentarij koji osigurava racionalno ekonomsko angažiranje sredstava. — Borba za integraciju mora početi u samim privrednim organizacijama, tamo treba razvijati elemente koji vode ka integraciji. Cijeli proces neće uspjeti ako proizvođači ne postanu njezini nosioci. —´ Rasprave oko integracije moraju dospjeti u kolektive, one se ne smiju zadržati na nivou stručnih komisija, jer će najvjerojatnije na tom nivou propasti. Izvještaji koje te komisije pripreme za organe upravljanja ,djeluju toliko sugestivno, da se o njima ne diskutira ,nego samo glasa. — Odgovarajuće službe i društveni organi kotarskih komora morali bi još intenzivnije raditi na ovim problemima utoliko prije, što su oni u svakodnevnom kontaktu sa privredom, znaju njene teškoće i probleme, koji često izviru iz neriješenih pitanja odnosa privrednih organizacija, podjele rada itd., dakle problema koji spadaju u okvir integriranosti tj. dezintegriranosti privrede. Početni neuspjesi, propali sastanci i slično ne smiju obeshrabriti, jer su oni samo normalna prateća pojava u prestrojavanju privrede. — Privreda se mora sama dogovarati, pronalaziti rješenja za svladavanje manjih teškoća, a kasnije i za one najveće koje leže u sistemu itd. Ambicije da se u republičkim organima jednim administrativnim potezom razriješe svi problemi, su nerealne. ´ — Proizvođači drvne mase trebaju se integrirati i razraditi koncepciju moderne proizvodnje drva, jer ovakav primitivan način proizvodnje kao do sada ne može se više tolerirati. Prvi ozbiljniji korak učinjen je s topolom, ali to je samo jedan korak, no drugo nije ništa učinjeno. — Većina šumskih gospodarstava ima samo kratkoročne planove svog razvoja, a veoma mali broj ima dugoročne planove. Bilo bi neophodno izraditi takove osnove što prije ,a u okviru ovih osnova razvoj tretirati i sa aspekta okrupnjavanja. — Šumska gospodarstva trebala bi biti privredno poduzeće sa nekoliko desetaka privredne djelatnosti radi aktivnijeg iskorištavanja zemljišta (šumarstvo — turizam, šumarstvo — lov, šumarstvo — poljoprivreda, šumarstvo — stočarstvo itd.). — Zakonom o šumama predviđeno je da Izvršno vijeće Sabora uz prethodno sproveden postupak, oformi šumska privredna područja. Poslovno udruženje šumskoprivrednih organizacija preuzima zadatak za izradu prijedloga oko formiranja šumskog privrednih područja u duhu preporuka Sabora. —´ Proces integracije drvne industrije i šumarstva u fazi neraščišćenih odnosa, predstavlja korak natrag. Potrebno ih je zasebno srediti i riješiti međuzavisne probleme (nivo cijena sirovine u odnosu na evropsko tržište, brojnost pilanskih kapaciteta, podjela rada, specijalizacija, modernizacija, proizvodi prateće industrije itd.) i onemogućiti prelijevanje sredstava bez suglasnosti proizvođača. — Što se tiče cijena drveta potrebno je tražiti putove i načine da se dobiju ekonomske cijene drveta. — Što se tiče prima za izvoz, potrebno je vidjeti što treba sve uraditi da on bude 1.000 dinara, a ne tražiti sve veći i veći prim, jer to omogućava ukapčanje u pro |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 73 <-- 73 --> PDF |
izvodnju i najsitnijeg proizvođača, a to je protivno industrijskom načinu proizvodnje. — S obzirom na sadašnju situaciju u trgovini potrebno je ići na novu organizaciju kako vanjskog ,tako i unutrašnjeg tržišta. — relativno povoljni rezultati poslovanja drvne industrije za I. polugodište 1964. godine nisu odraz ekonomičnije proizvodnje nego samo rentabilnije kroz uticaj tržišta. Veća potražnja od ponude uvjetovala je i povećanje prosječnih cijena zbog čega je i porast ukupnog prihoda i ostalih elemenata njegove raspodjele daleko veći od porasta realizacije u naturalnom pokazatelju. — O pitanju zahtjeva Šumarskog fakulteta da im i Savjet na jedan određeni način pomogne u problemu trećeg stupnja studija, zaključeno je da predsjednik Savjeta inž. Duka Martinović, sekretar komore inž. Čedo Bajtajić i sekretar Savjeta inž. Bernard Hruška sudjeluju u tome. — Savjet se suglasio sa prijedlogom da Poslovna udruženja šumarstva i drvne industrije razrade program obrazovanja kadrova za jednu i drugu granu. Cv. ´JicuStßene atfe6li VI. VANREDNI KONGRES INŽINJERA I TEHNIČARA JUGOSLAVIJE Kongres je održan u Sfcoplju 11. i 12. listopada 1964. uz učešće 230 delegata, ko ji su zastupali preko 60.000 inžinjera i teh ničara Jugoslavije, učlanjenih u SITJ. Ovaj kongres usvojio je novi Statut ITJ, izabrao novo rukovodstvo i donio Rezolueiju o narednim zadacima. (Dok je na dosadanjim kongresima do minirala naučno-stručna problematika, ovaj Kongres donio je zaključke o orga nizacijskim problemima i metodama rada organizacija ITJ. Statut omogućuje da se organizacije IT elastičnije uklope u drustveno-politički si stem i kretanja našeg društva prema uvje tima i potrebama radnih zajednica i nepo srednih proizvođača. Novi Statut uvažio je osnovnu politiku decentralizacije i demokratizacije u našem društvenom-ekoinoimskom sistemu, kao i vrlo različite uvjete za rad organizacija IT ne samo u pojedinim područjima već i na istom području po pojedinim opći nama. Stoga je Statut postavio u pogledu organizacije opće norme, a svu ostalu organizacijsku problematiku prepustio je samim organizacijama i njihovim statutima. Savez ITJ ima se smatrati kao koordinacijsko tijelo učlanjenih saveznih stručnih i republičkih saveza i drugih organizacija, kao mjesto dogovora ovih samostalnih organizacija, a ine kao nadređena organizacija. Činjenica je, da su najbolje rezultate postizale one organizacije IT čije je rukovodstvo organizovalo rad preko komisija, radnih grupa, komiteta i slično, a ne tamo, gdje su se sami izborni organi organizacija IT rukovodili i organizirali sve aktivnosti. ´ Stoga je usvojeno stanovište, da se stručna radna tijela komisije biraju na skupštinama. Međutim i sama rukovodstva društava i saveza mogu formirati radna tijela prema svojim uvjetima i_potrebama. Potrebno je organizaciju postaviti tako da se osigura uspješan rad društva i saveza o svim bitnim pitanjima. Ograničan je broj biranih funkcionera s obzirom da pretežan dio rukovodstva sačinjavaju drugovi na osnovu položaja u svojim organizacijaima. Međutim veća je pažnja pridana biranju brojnijeg članstva radnih tijela —: komisija, čija je uloga u radu organizacija vrlo značajna. Pravilnom rotacijom u rukovodećim tijelima i komisijama, stvorit će se uvjeti, da se aktivira širi krug stručnjaka i razvije stvaralačka inicijativa. S time u vezi u Statutu je određeno da nitko ne može biti biran u rukovodeće organe SITJ više od dva puta uzastopce. Dinamičan razvoj društvenih odnosa i proizvodnih snaga traži da se u organizacijama IT sprovode i izrađuju nove metode rada u cilju uspješnijeg iskorištenja kolektivnih i pojedinačnih stručnih snaga i mogućnosti, za dobrobit društvene zajednice. Kongresi će se u buduće baviti krupnim naučnim, tehničkim, privrednim i privredno organizacijskim problemima koji su od interesa za sve struke. Organizator Kongresa je SITJ a pravo učešća imaju svi inžinjeri i tehničari. Organizacije inžinjera i tehničara otora^ zuju se po strukama, ili po naučnim i tehničkim disciplinama, kao i na teritorijalnoim iprincipu u skladu sa potrebama i mogućnostima. Organizacije IT samostalno donose svo je Statute ili Pravilnike kojima bliže od rešujlui svoje zadatka, ultvrđuju prava i 539 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 74 <-- 74 --> PDF |
dužnosti svih članova, organa i način njihovog izbora i rada, način financiranja i drugo, u skladu sa načelima i odredbama ovog Statuta. Sve organizacije ITJ imaju zajedničku značku sa inicijalima IT. Osnovne organizacije IT su stručne organizacije. Ukoliko nema uvjeta za osnivanje stručne organizacije, onda je opća organizacija IT osnovna organizacija. Članstvo u organizacijama IT razvrstano je na redovne, počasne, zaslužne i kolektivne članove, dok su članovi SITJ kolektivni i pojedinačni: počasni i zaslužni. Počasne i zaslužne članove biraju najviši organi organizacija IT. Kolektivni članovi organizacija IT su privredne i društvene organizacije, ustanove i organi društvene uprave, ikoji svojim doprinosima i sudjelovanjem u radu doprinose ostvarenju ciljeva i zadataka organizacija IT. Kolektivni članovi SITJ su: Republički Savezi, Savezni stručni savezi i društva, druge savezne naučne i stručne društvene organizacije, koje okupljaju naučne radike i druge stručnjake koji se bave tehničkim nauikama i praksom, a da u skladu prema Statut" budu primljene u članstvo SITJ. Najviši organ organizacije IT i SITJ je skupština. Ostale organe organizacija IT samostalno utvrđuju svojim statutima kolektivni članovi SITJ. Skupštine SITJ održavaju se svake druge godine. U SITJ postoje uz skupštinu još centralni, izvršni i nadzorni odbor. Skupštinu sačinjavaju delegati kolektivnih članova SITJ. Centralni odfocr rukovodi radom SITJ između dvije skupštine. Ovaj odbor radi kolektivno. Centralni odbor sačinjavaju predsjednik i deset članova centralnog odbora izabranog na skupštini. Kolektivni članovi SITJ delegiraju u Centralni odbor po dVa svoja predstavnika, od kojih je jedan obvezatno predsjednik te organizacije. Predsjednici stalnih komisija SITJ također su članovi Centralnog odbora. Centralni odbor bira iz svojih redova izvršni odbor STTJ. U ovaj odbor ulaze po položaju predsjednik, potpredsjednici, sekretari i pet članova Centralnog odbora. Na sjednici Centralnog odbora SITJ održanoj 3. XI 1964. izabran je ovaj Izvršni odbor: Predsjednik Đuro Matić, dipl. inž. Potpredsjednici: Pavle Zaucer, dipl. ing. i Marko Banković, tehničar. Sekretari: Stjepan Zgurić dipl. ing., Leon Kabiljo dipl. ing. arh., Miodrag Dragović dipl. ing., Dr ing. Ljubomir Petrović i Rajko Ivančević, geometar. Članovi: Miloš Milenković dipl. ing., Hasan Šiljak tehničar, Radoslav Ukropina dipl. ing., SvetiiSlav Vujadinović viši tehničar i Slavko Simonović dipl. ing. U stalnu komisiju za produktivnost SITJ izabran je i predsjednik takve komisije Saveza ŠĐH prof, dr Branko Kraljić. Novi predsjednik SITJ drug Đuro Matić istakao je da je jedan od naših najviših zadataka1: sagledati šta je uloga postojećih organa i organizacija — društvenih, državnih i privrednih, a naš rad usmjeriti tako da pravodobno kao stručno javno mnijenje utječemo svojom saradnjom, pomoći i kritikom, da njihove akcije i odluke budu što bolje sprovedene. Ing. Zvonko Pere LIČNE VIJESTI Na Šumarskom Fakultetu Sveučilišta Zagreb, obranili su doktorske disertacije: BBEZNJA K Marijan, dipl. inž. šumarstva i asistent Zavoda za tehnologiju drva s radnjom »Neke eksploatacione karakteristike tračnih pila i jarmača. (26. XII 1964.). GOLUBOVIČ Uro-š, dipl. ing. šumarstva i asistent u Zavodu za organizaciju šumske privrede i drvne industrije sa radnjom »Istraživanje najrentabilnijeg debljinskog stapana jele (ABIES, alba, MILL) za pilansku preradu (28. XII 1964.). ZUFA Lajoš, dipl. ing. šumarstva, službenik Zavoda za topole — Novi Sad sa radnjom »Varijabilnost i nasljednost pravnosti stabla crne topole srednjeg podunavlja «. (29. XII 1964.). Našim novim doktorima nauka tople drugarske čestitke. Z. Pere / |