DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 43 <-- 43 --> PDF |
cSaopćenfa ZNAČAJ ŠUME Pitanje značaja šume za rekreaciju u zemlji kao što je Jugoslavija može se ponajprije smatrati manje važnim, jer je Jugoslavija uspoređena s većim dijelom drugih zemalja Zapadne i Srednje Evrope izrazito šumovita i manje gusto naseljena. Naročito Slovenija (i skandinavske zemlje) spada među šumom najbogatije zemlje Evrope. Njena šumovitost je dva puta veća, a gustoća naseljenosti za jednu trećinu manja nego u Švicarskoj gdje je žiteljstvo mnogo neravnomjernije raspodjeljeno, a zbijeno po dolinama i nižim položajima. U Evropi otpada na jednog stanovnika prosječno 0,3 ha šumske površine, dok u Sloveniji ona iznosi 0,6 ha. U Jugoslaviji je šuma još tako bogato zastupljena, da su se pored njezinog izrazito gospodarskog značaja dosad jedva pojavljivala pitanja održavanja i njege šuma sa socijalnog stanovišta. Organizatorima ovog zasjedanja kojima se zahvaljujem na pozivu za učestvovanje i na prijateljskom prijemu perialpskih profesora za uzgoj šuma, očito izgleda da su ipak ovi problemi vrlo važni. Na osnovu mog u zadnjih 15 godina skoro svakogodišnjeg posjećivanja vaše zemlje, koja je tako bogata netaknutim prirodnim ljepotama i prekrasnim krajevima, dozvoljavam si da i ja dijelim to mišljenje. U Švicarskoj sa svojim gorama, jezerima i sa dobro raspoređenim šumama po cijeloj zemlji, vjerovali smo još prije nekih 10 godina, kako danas možda vjeruju mnogi među vama, da našem stanovništvu i brojnim inostranim gostima neće nikada nedostajati prostora za rekreaciju. Ipak smo razvitkom zadnjih godina bili tako iznenađeni, da je na mnogim mjestima rješavanje važnih, planiranih zadataka danas jedva više moguće na način koji socijalno zadovoljava. Slovenija kao alpska zemlja možda se može koristiti ovim iskustvom. Stoga me veseli, da vam mogu govoriti o zadacima šumarskih stručnjaka, koje bi, po mom mišljenju, već sada trebalo postaviti kao jednakovrijedne ekonomskim zadacima. Sav tehnički napredak i teško rješivi * Prijevod referata kojeg je održao prof. dr. H. Leibundgut, Zürich, na plenumu Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Slovenije, dana 17. rujna 1962. g. u Slovenj Gradecu. ZA REKREACIJU* gospodarski zadaci sadašnjosti., ne smiju umanjiti našu odgovornost za jedno od najvažnijih prirodnih dobara — za šumu. Nama šumarskim stručnjacima ne smije izmaći, da se više nego nekada ranije u vrtlogu razvitka besciljno rasipaju nepovratna prirodna dobra kao rude, zdrava voda naših potoka, jezera i rijeka, plodna zemlja i zeleno zlato šuma. Sputnici i kozmonauti navode progresivno rastuće čovječanstvo na fatalno vjerovanje, da će uskoro doseći zvijezde, dok mi očigledno gubimo zdravi i plodni životni prostor naše zemaljske kugle. Pa i među šumarskim stručnjacima nerijetko i zavodljivo nastupaju opasni apostoli sa svakojakim receptima, da umire široke narodne slojeve i odgovorne političare naročito u zemljama koje su bogate slabim šumama, o posljedicama od prejakog korišcenja šumama, od sječa određenih sortimenata te od često odgađanih melioracijskih mjera. Budućnost će možda još oprostiti takvim naopakim gospodarskim zaključcima ,ali će posebno strogo ocjenjivati naše djelovanje, ako zanemarimo socijalne zahtjeve. Ti socijalni zahtjevi preneseni na našu generaciju i postavljeni šumarstvu postaju naročito jasni, ako se pokuša da se odnosi ljudi prema šumi svrstaju u nekoliko stupnjeva razvitka. Na najnižem stupnju razvitka dolazi do besciljnog iskorišćavanja i krčenja šuma, što je nekad za primitivce predstavljalo prvi preduvjet za kulturni razvitak. Šta se prije tisuće godina događalo u Kini, Sjevernoj Africi, u području Sredozemnog mora, nastavilo se u Zapadnoj i Srednjoj Evropi, zahvatilo je Sjevernu i Srednju Ameriku, a danas se ubrzano događa u Južnoj Americi i u drugim dijelovima svijeta. Potreban je bio dugi razvitak i praktično iskustvo da bi sazrela spoznaja da se u javnom interesu mora sačuvati dovoljno šuma zbog njezinih zaštitnih funkcija. Do tog saznanja došlo je alpsko stanovništvo još prije više stoljeća zbog teških posljedica nastalih pustošenjem šuma. Mnogo kasnije postignut je u Zapadnoj i Srednjoj Evropi visoki stupanj razvitka koji se odlikuje načelom potrajnog gospodarenja šumama. Ovaj stupanj predstavlja određeni nazor o šumi i shvaćanje šumarstva, što je još i danas svojstveno samo 509 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 44 <-- 44 --> PDF |
nekim narodima. Začuđuje da nerijetko u inače naprednim zemljama nedostaje spoznaja, da je moć prinosa šuma u veliko.i mjeri ovisna o njezinim drvnim zalihama i da, prema tome ,svako prejako iskorišćavanje ima za posljedicu dugoročno smanjenje prinosa i da svaka jednostrana sječa traženih sortimenata uzrokuje baš buduću povećanu proizvodnju nepoželjnog. S teškim posljedicama opterećena je zabluda da je šuma skladište drva koje se može likvidirati kada to zatraže gospodarske potrebe. Takva postavka možda odgovara jednoj velikoj banki, ali nikako ne može odgovarati jednom narodu na visokom stupnju razvitka koji teži za izgradnjom i misli na budućnost. Pa ipak takvo nasljeđe zapaža se još jasno svagdje. Tek tamo gdje je savladano to nasljeđe kratkoročnog privatno-gospođarskog načina mišljenja, može se trajno preći na dugoročno- plansko, racionalno i zaista ekonomično gospodarenje s šumama. Bez štete težnji za trajno najvećim mogućim prinosom, šta služi cjelokupnom dobru naroda, a iz toga proizlazi saznanje, da proizvodnja drva kao i zaštitna funkcija šume predstavljaju samo jednu od njenih zadaća. I ako mi kao šumarski stručnjaci nećemo nikada zaboraviti da će proizvodnja drva ostati dominantna zadaća šumskog gospodarstva, ipak ne treba previdjeti da druge zadaće šume općenito postaju postepeno bar isto toliko važne. Čini mi se, da se ovaj razvitak već danas jasno ocrtava i u Jugoslaviji, a sasma naročito u Sloveniji i u Hrvatskoj. Šuma postiže i ovdje socijalni značaj kao neophodan faktor za kulturnu i čovječju egzistenciju. To uvjerljivo dokazuju sve zemlje obuhvaćene snažnim industrijskim razvitkom. U Švicarskoj je živjelo 1900. godine još 78% stanovništva na selu. Godine 1950. živjelo je još uvijek 63:V», ali je stanovništvo poraslo za oko polovinu. Ostale zemlje Zapadne i Srednje Evrope pokazuju isti razvitak. Svagdje se snažno popeo udio onih koji više ne rade u poljoprivredi i koji ne žive od samostalne zarade. Agrarne zemlje postaju svagdje sve više i više industrijskim. Buka, otpadni plinovi ,đim. prašina, radioaktivne zrake i suženje čitavog prostora za kretanje stvaraju sve nezdravije životne prilike. Žurba i uzbuđenje okružuju čovjeka od jutra do kasne večeri. Unatoč tehničkom napretku, uvođenju mašina i skraćenju radnog vremena rad je postao jednostraniji ,naporniji i zamorniji. Ljudi se sve više stišću na radnom prostoru, na saobraćajnicama i u saobraćajnim sredstvima, u naseljima, u za bavnim lokalima i na odmaralištima. Sva ulaganja u sportske prostore i uljepšavanje gradova zelenim površinama, parkovima i vrtnim nasadima ne mogu nadoknaditi gubitak harmoničnog, zdravog životnog prostora. Samo za nuždu sport zamjenjuju prirodni, zdravi rad u šumi i na polju, kulturni filmovi doživljavanje prirode, sunčane banje i umjetna zračenja boravak na svježem zraku i suncu. Gubitak stalnog i intenzivnog doživljavanja prirode stvara, u vezi s nezdravim načinom života i sa sve više uprošćenim radom pojedinca na tekućoj vrpci, novi tip čovjeka koji više podliježe raznim tjelesnim i duševnim oboljenjima. Liječnici za živčane bolesti, psihijatri i psiholozi pojavljuju se kao gljive iz zemlje svagdje tamo, gdje je nedavno bio dovoljan običan kućni liječnik. Sve više i više se piše o zdravom stanovanju, o zdravom odijevanju i zdravoj ishrani, o zdravom disanju, o zdravom radu i zdravom odmaranju, a ipak se sve više i više dolazi do saznanja, da je za tjelesno i duševno zdravlje neophodan preduvjet kretanje što većeg dijela stanovništva u zdravoj prirodnoj okolini. Otkravljenje od opasnosti i napora svakodnevnog života, kojima je uzrok saobraćaj i rad, postiže se najbrže i najsigurnije zdravim »spuštanjem korijena « na zavičajnom tlu. Planine, šuma i voda stoga znače za sve koji ne raspolažu nikavim drugim vlastitim zemljištem i koji žive u iznajmljenim stanovima sve ono što se naziva »priroda« i »zavičaj«. Čim više gubi naš kultivirani kraj od svoje prirodnosti i čim više površine iskorišćavane u poljoprivredne svrhe zbog stalno rastuće potrebe na ishrani postaju nepristupačne »meliorirane« obrađene pustinje, to planine, vode i naročito bliske šume dobivaju na značaju za rekreaciju. Održavanje velikog dijela šuma i prirodno gospodarenje s njima odgovara stoga u budućnosti prvorazrednom socijalnom zahtjevu. Kao što se u velikim gradovima ne zakidaju škole i bolnice kod dodjele zemljišta za građenje niti se »racionalizira« upotreba zelenih površina i sportskih prostora, tako ne smije nestati šuma u blizini gradova. Ovdje se ne radi o problemima privrede ili dobivanja zemljišta, nego o jednoj socijalnoj dužnosti. Čak i šuma sa skromnim prinosima u blizni sela i gradova ima korisne zadaće kao jedva koji drugi dio kraja. Dok su livade i polja samo kratkotrajno i ograničeno pristupačna i omogućuju odmor oku većinom iz daljine ili za vrijeme proputovanja, dok je kretanje po vodama i planinama moguće samo tjelesno snažnima, do |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 45 <-- 45 --> PDF |
tie šuma pruža svakome u svako doba neograničen prostor za kretanje, disanje i odmor. Utoliko više začuđuje, da borba za održavanje šuma nije jače vođena i od socijalnih političara. Pritisak za krčenjem šuma postoji danas u svim gusto naseljenim inače slabo pošumljenim područjima. U alpskim i poljoprivrednim područjima na kojima se ekstenzivno gospodari i sa kojeg se stanovništvo iseljava, ima naprotiv površina koje se mogu dobiti kao naknada i koje se mogu lako pošumiti. Ako se pak šumarski stručnjak većinom mora suprotstavljati zahtjevima za takvu zamjenu, on to čini, što na svijet ne gleda »kroz zelene naočale današnjici tuđe romantike«. On ima u vidu mnogo više čovjeka, prije svega omladinu i radne ljude. Mnogobrojne rekreacijske zadaće šume nanose doduše osjetljivo sužavanje slobode šumskom gospodarenju, a šuma za rekreaciju skriva u sebi u uzgojnom, pogledu i nmoge loše strane. Tabanje tla, oštećivanje mladih biljaka, štete koje nastaju iz nepažnje, neznanja i šta više iz zlonamjernosti, moglo bi šumarskim stručnjacima olakšati da ustupe šumske površine u blizini gradova i da zatraže za njih zamjenu u udaljenijim predjelima. Međutim, potrebno je posjednike šuma i upravne organe uvijek podsjećivati, da šuma u velikoj mjeri predstavlja opće dobro. Čuvanje ovog dobra vrlo često se prepušta samo šumarskim stručnjacima. Danas postaje to prvorazredna dužnost svih uviđavnih i svjesnih odgovornosti, da bdiju nad povjerenim šumskim nasljeđem. Danas se više ne tiču šumarska pitanja samo potrošača drva i šumarskih stručnjaka. Ona su prije svega zbog javnog interesa tiču svakog čovjeka. Za šumu je danas svaki čovjek suodgovoran. Ali i kod šumarskih stručnjaka mora sazreti spoznaja da budućnost zahtijeva veće ustupke općim interesima nego do sada. Onaj koji traži odmor u šumi ima pravo na lagan pristup u šumu, na putove, na mir i uživanje u prirodi. Prvobitna, prirodnija šuma za rekreaciju treba da seodlikuje odmaralištima i ognjištima, izvorima i skloništima. Tehnički razvitak djeluje baš u blizini gradova mnogostruko i na šumu suprotno od potreba općenitosti. Zbog pomanjkanja radne snage i nužnosti da se smanje troškovi sve se više uvode strojevi i motori, konj se zamjenjuje smrdljivim traktorima, tegljačima i vitlovima i dapače sve se više primjenjuju strojevi pri njezi mladika i guštika. Tim je i mir u šumi ugrožen. Mi se nećemo suprostavljati toj sklonosti me haniziranja i toj gospodarskoj težnji, ali je hitno potrebno, da se u šumi za rekreaciju — a kojoj šumi ne pripada već danas ili uskoro ta zadaća — ublaže na snošljivu mjeru učinci tehničkog razvoja. Bilo bi u osnovi pogrešno, da se higijenskim zahtjevima pridaje manja važnost nego radnotehničkim i gospodarskim obzirima. Nadalje, u suvremenom uzgoju šuma osiguravaju se na sretan način zahtjevi postavljeni šumi za rekreaciju. Suvremeni uzgoj šuma stvara vrlo prinosne šume, koje s obzirom na ljepotu ne zaostaju za prirodnim šumama. Danas više ne postoji suprotnost između uzgoja šuma i zaštite prirode, nikakva razlika između zaštitne šume, šume za rekreaciju i gospodarske šume. Dok su napredak i tehnika najprije doveli na skoro svim područjima do tragičnog dualizma čovjek-priroda, kod uzgoja šuma zahvaljujemo istraživanju i praktičnom iskustvu za novu sintezu prirodnost- gospodarstvenost. Ovaj razvitak također donosi sobom, da će prirodna šuma kao element kraja u budućnosti igrati još veću ulogu i daleko iznad svojih gospodarskih, zaštitnih i općih zadaća. Proizvodnje drva, zaštita tla, izravnanje oticanja vode, sprečavanje stvaranja lavina, smanjenje buke, prašine i otpadnih plinova te mnoga druga korisna djelovanja šume, u osnovi su samo pojedinačni faktori. Elementarno značenje šume leži pak u njezinoj ulozi za cjeloviti sklop odnosa kraja. Naš životni prostor mora biti shvaćen kao zatvorena geografska cjelina i jedinstvo, kao kraj kojeg karakterizira njegovo istorijsko postojanje, njegova sociološki, gospodarski, tehnički i prirodoznanstveni uvjetovana pojava, njegov unutrašnjo- biološki sklop odnosa. U iskonskim pejsažima s velikim udjelom šuma odvijao se tok razvitka po prirodnim zakonima. U civiliziranom kraju nestalo je ove svojstvene, prvotne harmonije kraja, a ravnoteža je postala ovisna o mjerama koje čovjek poduzima. Stoga je naša dužnost da smišljeno oblikujemo kraj. Današnje planinarenje gdje ga uopće ne usmjeravaju mnoge slučajnosti, politički interesi, privredni magnati, špekulanti i tehnokrati polazi još prečesto samo od statičko-prostornog i čisto estetskog oblikovanja kraja. Mnogo više trebalo bi se obazirati na biološko-dinamične elemente jednog predjela i s tim na njegovu ekologiju. Samo tako bila bi pravilno ocijenjena uloga šume u kultiviranom kraju. U rastućoj specijalizaciji nazire se opasnost za ekologiju kraja i s njom za šumu. Koliko se dobiva potrebnom specijalizacijom na svim područjima znanosti, mnogo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 46 <-- 46 --> PDF |
struko se opet gubi nepotpunim osvrtom na široku međuovisnost, jer se često jedva dotiču vidokruzi specijalista. Mnogo hvaljeni ekipni rad (Team-Work) donosi nerijetko samo facetiranu mozaičnu sliku tamo, gdje bi bio potreban opći pogled. Tako se može ponovno ustvrditi, da mnogi agronomi prosuđuju o mogućnostima jnelioracije samo prema prinosima po hektaru i prema zahtjevima suvremene primjene strojeva, da se oblikovateljima kraja često radi samo o fizionomiji kraja tamo, gdje bi bila mnogo važnija ekološka pitanja i da se zaštitnici prirode bore za pojedina živa bića ili čak za prolazne objekte tamo, gdje je ugrožen čitav životni prostor i njegova životna zajednica. Svako takvo od cjeline izolirano gledanje previđa bitno: jedinstvo kraja kao ekološku cjelinu. Pitanje raspodjele šuma u kultiviranom predjelu ne smije zbog toga biti prosuđivano samo od arhitekata, privrednih stručnjaka ,agronoma i političara. Problemi se u osnovi ne odnose na prosto učešće oranica i šuma, na vrst naselja, na raspodjelu industrije i saobraćajnih naprava, nego na čitav sklop odnosa čovječjeg životnog prostora. I ako šuma zajedno s gorama i vodama pripada estetski najvrednijim i najznačajnijim elementima kraja, ipak njeno značenje za ekologiju kraja treba staviti u prvi plan. Šumarski stručnjaci zbog njihove mnogostruke izobrazbe na biološkom, privrednom i tehničkom polju posebno su pozvani, da surađuju na rješavanju ovih zadaća. Ovim izlaganjima vjerujem da sam vam dovoljno prikazao, da šuma igra neprocjenjivu ulogu kao prostor za rekreaciju i kao element kraja kako za vlastito stanovništvo tako i za stalno brojnije strane posje tioce vašoj lijepoj zemlji za ljetovanje. S tim bi trebalo nadalje biti dovoljno utvrđeno, da šumarskim stručnjacima pripada odgovorna zadaća, da održavaju i stvaraju stvarne šume za rekreaciju. Tamo gdje je propušteno rješavanje ovih zadaća, šumarski stručnjaci nemaju mnogo da traže. Tamo pak gdje se još može planirati, štititi i oblikovati, iskrsavaju za vas zahvalni socijalni zadaci. Jugoslavija se nalazi još u sretnom položaju i prije svega na vama je, da zadatke pravovremeno upoznate i da se još pravovremeno uključite. Ujedno vam čestitam na prekrasnoj umjetničkoj izložbi, koja u dvostrukom pogledu pruža jamstvo za uspješno rješavanje ovih zadataka. Vaš Savez i svi oni krugovi, koji su stavili na raspolaganje potrebna značajna sredstva, u svakom slučaju ne bi mogli ni na kakav drugi način tako uvjerljivo posvjedočiti da vi više ne. gledate na vaše šume kao na gola sredstva za proizvodnju drva. Vaši umjetnici, koji su tako spontano ostvarili plan, pokazali su se u neku ruku kao predstavnici gledanja vašeg naroda na šumu koji je duboko intuitivno osjete njezinu bit. Nije li to značajno, da brojni umjetnici nisu prikazivali šumu samo spolja nego su prodrli duboko u njen prostor sve do mirisa smole, trulog drva, korijenja i šta više do srži stabala? To može nastati samo tamo, gdje je duša naroda u osnovi vrlo duboko povezana sa šumom. Kako, prema tome, ne bi vaš narod naročito trebao šumu za rekreaciju? Ako se vi kao šumarski stručnjaci stavite u službu ove zadaće, steći ćete trajne i zaista socijalne zasluge. Preveo Ing. Rafael Mott |