DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Dua osnovna principa gospodarenja Prvi, osnovni princip gospodarenja glasi: »Gospodarenje u šumama mora se prilagoditi stanisnim i ekološkim uvjetima.« Stanišni uvjeti su od velikog značaja za gospodarenje konkretnim objektom jer su oni osnovni potencijal produkcije. Na te uvjete nemože se, u kratkom roku, značajnije utjecati, a baš taj potencijal, do sada u pravilu nedovoljno korišten, (prema nekim procjenama ispod 50%), osnov je šumske proizvodnje. Sastojinski pak potencijal, funkcionalno vezan za stanište i klimu, derivat je stanišnog potencijala. Zadatak gospodarenja šumama jest; da se maksimalno usklade djelovanja stanišnog i sastojinskog potencijala, a to je u dosadanjim metodama gospodarenja, nedovoljno učinjeno. Greške većine dosadanjih načina gospodarenja u šumama, sastoji se u tome što se je gospodarilo na velikim površinama jednoliko i na taj način dovodilo do šablone u gospodarenju a s tim u vezi do velikih ekonomskobioloških gubitaka, iskorištavajući nedovoljno postojeći stanišno-sastojinski proizvodni potencijal. Prilike u našim šumama toliko su mozaične, od mjesta do mjesta različite, da se ni jedna poznata šablona za gospodarenje šumama ne smije i ne može upotrebljavati jer će na mnogim mjestima dovesti do nedovoljnog korištenja postojećih potencijala, a s tim u vezi do gubitaka na drvnoj masi i kvaliteti te mase, drugim riječima do ekonomskih gubitaka. Sitoga je nužno potrebno analizirati stanišno-sastojinski potencijal, od mjesta do mjesta, analizom tekućeg i prosječnog prirasta vrijednosti te drvne mase. Na taj način moći ćemo »pronaći« dobra i loša »mjesta« našeg područja i moći ćemo postaviti tačnije dijagnoze stanja sastojine i njenih razvojnih tendencija. Dosadanje gospodarenje golim, kao i oplodnim sječama na velikim površinama, ne dovode do željenog cilja jer prekidaju tok produkcije drvne mase kroz kraći ili dulji vremenski period, a budući da šablonski jednolikim zahvatima, pokrivaju dobra i loša »mjesta« produkcije dovode do gubitaka uslijed nedovoljnog korištenja stanišno-sastojinskog potencijala. Drugi princip modernog gospodarenja šumama jest shvatanje, da šuma nije produkt određene proizvodnje nastale u prostoru i vremenu i da kao takav predstavlja objekt za žetvu, odnosno sječu, već shvatanje, da je šuma, kao takva, sredstvo proizvodnje i prema tome mora trajno postojati. Savremeno gospodarenje ne poznaje »za sječu zrelu sastojinu« već samo » za sječu zrela stabla«. Isto tako, savremeno gospodarenje ne stavlja u centar svojih nastojanja sječu (žetvu) i po´šumljavanje (obnovu) već njegu sastojina, koja mora da poboljlša kvalitet drvne mase, poveća produkciju uz istovremeno racionalno iskorištavanje postojećeg drvnog fonda. Funkcije šume i njihovo karakterističko značenje za pojedinemetode gospodarenja Suma ima mnogo funkcija, od kojih su najglavnije: Funkcija obnove (šifra br. 1) Funkcija njege (šifra br. 2) Funkcija strukture (šifra br. 3) Funkcija iskorištavanja (šifra br. 4) Funkcija zaštite (šifra br. 5) |