DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 21 <-- 21 --> PDF |
odraslih sastojina ili 11,00 DM po 1.000 stabala u mladićima i kulturama. Te zemlje su pred nama u prednosti što svoja dobra kemijska zaštitna sredstva ne moraju kupovati za skupe devize kako je to slučaj kod nas. Osim osamljenih pojedinačnih slučajeva, kod nas se ne vrše mjere zaštite šumskih kultura, plantaža i sastojina protiv šteta od divljači. Pojedina šumska gospodarstva nabavljaju vlasnicima poljoprivrednih kultura u svojem lovištu repelente naše proizvodnje. Pokusi vršeni po Zavodu za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu ili po nekim šumarijama, nisu do sada imah veći opseg, a slijedom toga nisu mogli uroditi ni nekim uvjerljivim rezultatima. Financijska sredstva kojima su ti pokusi vršeni bila su odviše malena, važnost cilja koji se tima pokusima želi postići, imperativno traži da se za takve radove osigura daleko veća sredstva. Ohrabruju i pružaju dobar putokaz prilično dobri početni uspjesi, postignuti na području Šumskog gospodarstva u Našicama primjenom uvoznih repelenata. Potpunosti radi treba napomenuti i lijepe početne rezultate, koje je primjenom uvoznih i domaćih repelenata postigao Lovni odsjek Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo u Ljubljani. Na području Lovnošumskog gospodarstva »Jelen« u Bilju postavljeno je težište mjera i pokusa na plošnu i individualnu zaštitu listača ubrzanog rasta. Primjenom mehaničkih sredstava domaće proizvodnje postignuti su kod ograđivanja potpuni, a kod individualne zaštite, sredstvima vlastite proizvodnje gospodarstva, vrlo zadovoljavajući rezultati. U referatu »Analiza ekonomskog stanja šumarstva i proizvodnog potencijala šumskog fonda« navedeno je da su troškovi osnivanja plantaža 300.000 din/ha, a troškovi njege i zaštite 10.000 din/ha! Te nam brojke prilično jasno pokazuju da su mjere zaštite protiv šteta od divljači kod nas još skoro potpuno zanemarene. Ako se uzane u obzir da će se divljač i dalje morati podržavati i lovnu proizvodnju vršiti, makar u reduciranom opsegu, a upoređeno sa odnosima zaštite protiv šteta od divljači u susjednim zapadnim zemljama, dobiva se utisak da šumska proizvodnja kod nas vodi, u pogledu mjera zaštite protiv šteta od divljači, politiku »ekonomskog minimuma«. Tu je potrebno uvažiti i niz objektivnih momenata, među kojima, uz dosadanje traženje ravnopravnog tretiranja šumske privrede sa ostalim vidovima privrede, treba uvažiti i blokirane cijene nizu sortimenata, za koje se šumska proizvodnja tek bori da budu dozvoljene kao ekonomske. No moramo objektivno uočiti i niz slabosti među kojima u velikoj mjeri djeluje nedovoljno intenzivno i prekasno vršenje mjere njege mladih sastojina. Zatim propusti kod obnove sastojina, izbora mjesta za plantaže i pojedine vrste drveta, nevođenje računa o optimalnim veličinama pošumljavanih ili kultiviranih površina, njihovom smještaju s obzirom na blizinu jakih populacija divljači i si. Ekonomski hendikep predstavlja okolnost da velik dio lovišta šumskih gospodarstava nije ni bonitiran niti je određen makar statični ekonomski kapacitet lovišta, a kamo li da su izrađeni uređajni elaborati. Ukoliko su bonitiranja vršena, nisu vršena po jedinstvenoj metodi, pa manjkaju komparativne mogućnosti za usklađenje optimalnih visina populacija i si. U takvoj situaciji šumska gospodarstva nisu u stanju odrediti da li su štete od divljači posljedica previsokih populacija, propuštanja vršenja mjera zaštite protiv šteta ili posljedica nekoordiniranosti mjera´ lovne proizvodnje među susjednim gospodarstvima. Neekonomske i nesuvremene su pojave da jedno šumsko gospodarstvo hametice odstreljuje jelensku i srneću divljač zbog šteta, a susjedno |