DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 19 <-- 19 --> PDF |
za njezino preživanje i konačnu probavu; za premještanje od mjesta zaklona do izvora brane; te za odmor i san. Podvrgavajući se nagonskom porivu ispunjavanja pojedinih odsjeka dnevnog ritma određenim akcijama, počinje divljač uzimati neprirodne vrste hrane u neprirodnim razmacima i si. U toj pojavi nalazi Bubenik uzroke gulenju kore stabala usprkos osiguranih^ koncentriranih prehrambenih tvari u dodatnoj prehrani, kojoj je u cijelosti osigurana, pa čak i premašena dnevna potreba na kalorijama. Bubenik, Rieck, Hennig, Nečas, Eiberle složni su u nazoru da je potrebna radikalna revizija metoda i načina uzgoja slobodne divljači u slobodnom lovištu. Na prvo mjesto postavljaju potrebu osiguranja dovoljnih količina prikladne prirodne hrane. Visina populacije divljači mora biti primjerena tim količinama hrane maksimalno u visini svojeg biotskog kapaciteta. Taj kapacitet treba u pravilu zbog zaštite interesa šumske i poljoprivredne proizvodnje sniziti na visinu ekonomskog kapaciteta. Bubenik upozorava na potrebu što bržeg i potpunijeg napuštanja dosadanjeg t. zv. statičkog načina uzgoja divljači. Po tome načinu su uzgajači težih da u datoj životnoj sredini stvore i trajno u maksimalno dozvoljenom broju održavaju populaciju divljači nepromijenjenu, a u cilju dobivanja po mogućnosti što ujednačenijih prihoda od divljači po kvaliteti, broju i vrstama. Dostignuća nauke u biocenozama pokazala su da u prirodi ne postoje konstantni uvjeti životne sredine i da se prirodna ravnoteža u životnoj zajednici postizava i održava samo neprekidnim variranjem u djelovanju svih aktivnih faktora životne sredine. Periodične promjene visine populacije divljači su neizbježne i po Perelešin U stoje u izravnoj vezi sa jačanjem ih slabljenjem djelovanja faktora ograničavanja životne sredine. To djelovanje vrhuni u iznenadnom slomu populacije, a taj slom treba smatrati obrambenom reakcijom životne sredine, koja se povremeno mora »odmoriti« od štetnog djelovanja previsokih populacija, kako bi nakon određene duljine odmora pripadnicima iste, ali već regenerirane populacije, ponovno mogla osigurati najpovoljnije uvjete života. Uzgajivač može poduzimanjem raznih preventivnih i pomoćnih mjera odložiti vrhunjenje djelovanja faktora ograničavanja, ali ne može´spriječiti slom populacije. Za uklanjanje posljedica sloma, koji uslijedi iza takvog umjetno isforsiranog moratorija, trebaju i populacija divljači i životna sredina mnogo više vremena nego kod normalnog djelovanja prirodnih faktora ograničavanja. Uzgajač može pojavu sloma populacije izbjeći i spriječiti samo ako populaciju divljači dinamično prilagodi kolebanju povoljnosti odnosno nepovoljnosti uvjeta date životne sredine. U tabeli I i II prikazane su, za zemlje koje služe za komparaciju njihovog stanja u razvitku odnosa usklađenja šumske i lovne proizvodnje sa takvim stanjem kod nas, ukupne površine i šumske površine, visine etata, ukupnog fonda divljači i odstrela, te odnos visine ukupnog fonda divljači i odstrela prema šumskoj površini i etatu za one vrste divljači koje se pretežno »hrane šumom«. Kod zeca i kunića nije se moglo dijeliti populaciju na onu koja ne živi u šumi od one koja isključivo ili povremeno živi u šumi. Šumska površina Austrije je svega 107% šumske površine Hrvatske, š više jelenske i šest puta više srneće divljači od Hrvatske i skoro isto toliko zečeva kao Hrvatska. Zap. Njemačka ima skoro šest puta više jelenske i skoro |