DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 18     <-- 18 -->        PDF

njihovih životnih zajednica, na više ili manje narušenu ili uništenu prirodnu sliku
životne sredine, te na više ili manje narušenu prirodnu ravnotežu te životne
sredine. Postoji mišljenje da je pojava šteta od divljači manifestacija bolesnog
stanja divljači, u smislu da je svaka bolest narušavanje fiziološke ravnoteže
u organizmu. A »bolest« pojave šteta od divljači je reagiranje divljači kao »prirodne
norme« na narušenost prirodne uravnoteženosti međusobnih odnosa
djelovanja aktivnih faktora životne zajednice na žive organizme, članove tih
zajednica.


Postavke o vjerojatnim uzrocima neuspjeha suzbijanja šteta od divljači i
prevelikog učešća podprosječno razvijenih jedinki u populaciji divljači ističu
slijedeće postulate savremenog načina uzgoja divljači:


— divljač je prirodna norma, član svoje životne zajednice i kao takva
reagira i odnosi se prema svojoj životnoj sredini
— uzgajač mora divljači u što većoj mjeri osigurati:
a) prirodni način života
b) mogućnost nalaženja prikladne prirodne hrane
c) mogućnost uzimanja i probavljanja te hrane na prirodni način
d) mogućnost odvijanja prirodnog načina socijalnog života, osobito s obzirom
na stvaranje socijalnih formacija prirodne strukture i veličine
e) osiguravanje životnog prostora koji rasprostranjenjem udovoljava prirodnim
zahtjevima dotične životinjske vrste
f) to se može postići samo ako se u prvom redu populaciju divljači održava
u primjernoj gustoći, kako specijskoj tako i kompleksnoj


g) prikladna visina populacije divljači ne može i nesmije biti neka stalna
matematička cjelina, nego varijabilna veličina, koja se stalno prilagođuje varijabilnim
uvjetima ravnoteže svoje životne sredine.


Mogućnost neometanog stvaranja prirodnih socijalnih formacija trebamo
smatrati jednim od osnovnih faktora uspješnog uzgoja divljači u slobodnom
lovištu. Već 1942. godine upozorio je Carpenter, na osnovu Tembroc
k o v i h postavki, na povezanost prostornih i vremenskih faktora, koji mogu
biti veoma bitni za sociološku strukturu instinktivno stvorenih socijalnih
formacija životinja.


Schmi d ukazuje na najužu ovisnost prikladne gustoće populacije o djelovanju
faktora ograničavanja i uništavanja u prirodnoj životnoj sredini. Među
faktorima ograničavanja stavlja intraspecijsku i interspecijsku prehranbenu
konkurenciju na prvo mjesto, ispred borbe za životni prostor i ispred faktora
gužve.


Izlažući rezultate svojih radova na proučavanju prirodne prehrane divljači
ističe B u b e n i k da se divljač razlikuje od domaćih životinja u prvom redu
po svojim izjednačenim, uravnoteženim fiziološkim prehranbenim procesima,
Sve smetnje u prirodnom ciklusu i ritmu prehrane djeluju na ponašanje i na
prehranbene zahtjeve divljači i na taj način narušavaju harmoniju prirodne
ravnoteže životne zajednice divljači. S obzirom na ritam uzimanja i probavljanja
hrane, na suptilnost biokemijske povezanosti i na strukturni sastav hrane
mora biti udovoljeno nekim određenim zahtjevima, jer u protivnom slučaju
dolazi do smetnji u prirodnom toku fizioloških procesa, koje se smetnje mogu
uporediti sa bolesnim pojavama.


Bubenik smatra da se narušavanjem prirodnog ritma prehrane narušava
prirodni odnos vremenskih odsjeka potrebnih: za nalaženje i uzimanje hrane;