DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 17     <-- 17 -->        PDF

STANJE PROBLEMA USKLAĐENJA ODNOSA LOVNE I ŠUMSKE
PROIZVODNJE U NEKIM EVROPSKIM ZEMLJAMA


Posebice smo naglasili da je problem išteta od divljači u gospodarskim šumama
najveća poteškoća u području sređivanja odnosa između lovne i šumske
proizvodnje. Na osnovu te kanstatacije trebalo bi pretpostaviti da je taj problem
akutniji što su intenzitet i racionalnost šumske proizvodnje viši i
obratno, a stanje da je pogoršano ako se istodobno vrši i intenzivna lovna
proizvodnja.


Objektivnu predočbu o stanju toga problema kod nas dobit ćemo upoznavanjem
odnosa u nekim susjednim zemljama, poznatim po racionalnosti i savremenosti
šumske proizvodnje, a stoje u Evropi i na vodećem mjestu u lovnoj
proizvodnji. Bilo je potrebno da budu zastupane zemlje sa društvenim uređenjem
različitim od našega, kao i one sa istim uređenjem. U obzir su došle
Austrija, Cehoslovačka, Danska, Zap. Njemačka i Švicarska. Foöfto övaj
referat prvenstveno obrađuje problem šteta od divljači u Hrvatskoj, bilo je
potrebno osim podataka za cijelu Jugoslaviju prikazati istovrsne podatke i za
Hrvatsku.


U svim navedenim zemljama su štete od divljači davnašnji problem, najveći
dio tih zemalja je domovina početnih nastojanja zaštite šumskih kultura
i sastojina protiv šteta od divljači, koju borbu sa srednjim i dobrim uspjehom
vode dalje, uporno nastojeći da proniknu u bit uzroka nastanka šteta i da nakon
toga ustanove što efikasniji put do dovoljno intenzivne zaštite. Tokom emprijske
faze tih nastojanja došlo se je do izvjesnih spoznaja. U prvom je redu
ustanovljeno da sve zaprečne metode nedaju traženi rezultat efikasne zaštite
protiv šteta. Razvitak poznavanja biologije divljači dokazao je svu bezizglednost
postizavanja uspjeha dosadanjim metodama.


U novoj fazi, u razdoblju spoznaje da se lovna proizvodnja mora prvenstveno
temeljiti na dostignućima opće biologije, a napose biologije divljači, pristupilo
se u širim razmjerima specijalnom proučavanju biologije divljači,
posebice biologije ponašanja, socijalnog života, prirodnog načina prehrane i t. d.
Već prvi rezultati tih proučavanja pokazali su pogrešnost puta kojime se ranije
nastojalo postići uspjeh na polju sprečavanja šteta od divljači, ali i biološku
nedostatnost i neopravdanost dosadanjih mjera i načina uzgoja divljači.


U prvom je redu ustanovljeno da se metodama zabranjivanja, kao što su
primjena kemijskih i akustičikih sredstava za odbijanje divljači od šumskih
sadnica i stabala, te poljoprivrednih površina, suzbija samo posljedice nekog
uzroka, a da se pri tome u bit samoga uzroka niti ulazi, niti se slijedom toga
taj uzrok suzbija. To se odnosi i na mehanička sredstva sprečavanja šteta od
divljači, koja pred prvo navedenima ipak imaju prednost veće, pa čak i potpune
efikasnosti. Do slične konstatacije došlo se i kod problema selekcije divljači.
Tu se došlo do spoznaje da t. zv. uzgojnim odstrelom »uzgojno nevrijedne«
divljači uklanjamo iz lovišta samo »žrtve« djelovanja nekog nepoznatog negativnog
faktora ih negativnog stanja, ah nam ono i nadalje ostaje nepoznato, a
stalno stvara nove »žrtve«. Time je cijelo nastojanje vršeno u dosadanjim okvirima
došlo u kategoriju empirije, a prividno postignuti uspjesi u kategoriju
efamernosti.


Na osnovu proučavanja pojedinih disciplina biologije divljači postavljene su
tvrdnje da su pojave šteta od divljači čisto fiziološke reakcije divljači, kao članova


483