DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 17 <-- 17 --> PDF |
STANJE PROBLEMA USKLAĐENJA ODNOSA LOVNE I ŠUMSKE PROIZVODNJE U NEKIM EVROPSKIM ZEMLJAMA Posebice smo naglasili da je problem išteta od divljači u gospodarskim šumama najveća poteškoća u području sređivanja odnosa između lovne i šumske proizvodnje. Na osnovu te kanstatacije trebalo bi pretpostaviti da je taj problem akutniji što su intenzitet i racionalnost šumske proizvodnje viši i obratno, a stanje da je pogoršano ako se istodobno vrši i intenzivna lovna proizvodnja. Objektivnu predočbu o stanju toga problema kod nas dobit ćemo upoznavanjem odnosa u nekim susjednim zemljama, poznatim po racionalnosti i savremenosti šumske proizvodnje, a stoje u Evropi i na vodećem mjestu u lovnoj proizvodnji. Bilo je potrebno da budu zastupane zemlje sa društvenim uređenjem različitim od našega, kao i one sa istim uređenjem. U obzir su došle Austrija, Cehoslovačka, Danska, Zap. Njemačka i Švicarska. Foöfto övaj referat prvenstveno obrađuje problem šteta od divljači u Hrvatskoj, bilo je potrebno osim podataka za cijelu Jugoslaviju prikazati istovrsne podatke i za Hrvatsku. U svim navedenim zemljama su štete od divljači davnašnji problem, najveći dio tih zemalja je domovina početnih nastojanja zaštite šumskih kultura i sastojina protiv šteta od divljači, koju borbu sa srednjim i dobrim uspjehom vode dalje, uporno nastojeći da proniknu u bit uzroka nastanka šteta i da nakon toga ustanove što efikasniji put do dovoljno intenzivne zaštite. Tokom emprijske faze tih nastojanja došlo se je do izvjesnih spoznaja. U prvom je redu ustanovljeno da sve zaprečne metode nedaju traženi rezultat efikasne zaštite protiv šteta. Razvitak poznavanja biologije divljači dokazao je svu bezizglednost postizavanja uspjeha dosadanjim metodama. U novoj fazi, u razdoblju spoznaje da se lovna proizvodnja mora prvenstveno temeljiti na dostignućima opće biologije, a napose biologije divljači, pristupilo se u širim razmjerima specijalnom proučavanju biologije divljači, posebice biologije ponašanja, socijalnog života, prirodnog načina prehrane i t. d. Već prvi rezultati tih proučavanja pokazali su pogrešnost puta kojime se ranije nastojalo postići uspjeh na polju sprečavanja šteta od divljači, ali i biološku nedostatnost i neopravdanost dosadanjih mjera i načina uzgoja divljači. U prvom je redu ustanovljeno da se metodama zabranjivanja, kao što su primjena kemijskih i akustičikih sredstava za odbijanje divljači od šumskih sadnica i stabala, te poljoprivrednih površina, suzbija samo posljedice nekog uzroka, a da se pri tome u bit samoga uzroka niti ulazi, niti se slijedom toga taj uzrok suzbija. To se odnosi i na mehanička sredstva sprečavanja šteta od divljači, koja pred prvo navedenima ipak imaju prednost veće, pa čak i potpune efikasnosti. Do slične konstatacije došlo se i kod problema selekcije divljači. Tu se došlo do spoznaje da t. zv. uzgojnim odstrelom »uzgojno nevrijedne« divljači uklanjamo iz lovišta samo »žrtve« djelovanja nekog nepoznatog negativnog faktora ih negativnog stanja, ah nam ono i nadalje ostaje nepoznato, a stalno stvara nove »žrtve«. Time je cijelo nastojanje vršeno u dosadanjim okvirima došlo u kategoriju empirije, a prividno postignuti uspjesi u kategoriju efamernosti. Na osnovu proučavanja pojedinih disciplina biologije divljači postavljene su tvrdnje da su pojave šteta od divljači čisto fiziološke reakcije divljači, kao članova 483 |