DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 16 <-- 16 --> PDF |
poljoprivrednim kulturama običnim ili visokoprinosnim i t. d.). Značaj šteta na šumskim kulturama, plantažama i sastojinama je značajniji za zajednicu i presudniji za perspektivu daljeg gospodarenja sa oštećenim objektom. Uništenu drvnu masu ne može se nadoknaditi. Već smo istaknuli da je proizvodnja drveta, a osobito kritičnih sortimenata (celulozno drvo četinjača i si.) deficitarna po kvantitetu. Financijska naknada štete na drvnoj masi nije dakle adekvatna naknada za uništeni materijal. Vrijednost šteta od divljači Do sada su ustanovljene, evidentirane, procjenjivane i u pretežnom dijelu opravdanih slučajeva i naknađene samo štete od zaštićene divljači počinjene na tuđim poljoprivrednim kulturama, voćnjacima, vinogradima i domaćoj stoci. Na cijelom području SR Hrvatske, bez obzira na kategoriju lovnog ovlaštenika, iznosile su te štete u pojedinim godinama daleko preko 100 miliona dinara. Sređenog pregleda nema jer je metoda evidentiranja bila neujednačena, negdje su evidentirane samo naplaćene štete, negdje sve prijavljene štete bez obzira da li su plaćene ili ne, a velik dio štete koji nije na vrijeme prijavljen ili uopće nije bio prijavljen ostao je neobuhvaćen evidencijom. Stete na šumskim kulturama, plantažama i sastojinama nisu do sada ustanovljavane načinom i u opsegu kojega bi zahtijevala sređena, racionalna šumska proizvodnja. Oštećene kulture i plantaže popunjavane su u većoj ili manjoj mjeri, oštećena stabla u mladićima i srednjedobnim sastojinama uklanjalo se prilikom proreda i si. No sređenog evidentiranja, procjene, naplate ili internog rasknjižavanja nije bilo. U već spomenutoj »Analizi ekonomskog stanja šumarstva i proizvodnog potencijala šumskog fonda« prikazane su u poglavlju o zaštiti šuma samo štete od čovjeka i stoke. Predstavnici šumarske struke pravodobno su primijetili nastojanje i porast šteta od divljači, postojale su pritužbe struke na opseg i značaj ´šteta od divljači, znalo se da su jasenovi mladici vrlo ugroženi od jelenske divljači, da jelenska i srneća divljač predstavlja glavnu zapreku nesmetanom i uspješnom širenju areala četinjača umjetnim načinom, a značajnu kočnicu prirodnom širenju toga areala. Sve više se učvršćivalo mišljenje da su te vrste divljači osnovna zapreka mogućnosti ili nemogućnosti prirodnog pomlađivanja u jednodcbnim šumama. Šumsko privredne organizacije odnosile su se prema štetama od divljači razno. Intenzitet reagiranja nije svaki puta bio upravo proporcionalan sa intenzitetom mjera racionalnog i savremenog vršenja mjera obnove, njege i iskorišćavanja šumskih sastojina u tima područjima. Prilikom sasvjetovanja o zaštiti šuma od šteta od divljači, održanog dne 24. X. 1964., na poziv Republičkog sekretarijata za šumarstvo SRH, iznijelo je jedino Šumsko gospodarstvo SI. Požega tvrdnju da smatraju da štete od divljači iznose na njihovom području 8,000.000 dinara godišnje, pretežno na jelovom podmlatku. Stete od divljači na šumskim kulturama, plantažama i sastojinama su na svaki način daleko veće nego li štete na poljoprivrednim kulturama. No njihov dosadanji iznos ostat će potpuno neustanovljen. Poteškoću predstavlja i okolnost što ne raspolažemo sa jednovrsnim kriterijem i jedinstvenom metodom za ustanovljenje vrijednosti tih šteta. 482 |