DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 91     <-- 91 -->        PDF

bi svaki za sebe mogao biti samostalni
rad, ali je ovako napisan izvanredno monografsku
tematsko rješenje.


Autor polazi od činjenice, da su zapravo
naši hrastovi slabo obrađeni. Potrebna
je detaljna obrada naročito sa sistematsko-
dendrološkog gledišta. U ovome smislu
imamo vrlo malo podataka u stranim
monografijama o vrstama roda Quercus
(Kotschy, Schwarz, Camus). I autor se je
uhvatio u koštac s vrstom hrasta sladuna
ili rudelja (Quercus conferta Kit.,


Q. farnetto. Ten.).
U prvom dijelu je autor monografski
obradio problematiku nomenklature hrasta
sladuna kronološkim redom.


Proučen i kritički je ogromni publicirani
materijal, koji se odnosi na hrast sladun.


Drugi dio rada logički slijedi iz prvoga.
U drugom dijelu dan je prikaz rasprostranjenja
hrasta sladuna na Apeninskom
poluotoku (južni dio sa Sicilijom); u Slavoniji,
Srijemu i Bačkoj; u Rumuniji


´JiGmaćl &ttucni ca&apl&l


KRITIČAN RAZVITAK JELOVIH
SASTOJINA I PROBLEM ODRŽAVANJA
JELE U SLOVENIJI


Pojava masovnog sušenja jele, pote


škoće oko prirodnog obnavljanja jelovih


sastojina i problem zabukovljivanja tih


sastojina privlače sve veću pažnju šumar


skih stručnjaka srednje Evrope već oko


šest decenija. U našoj zemlji počela su se


ta pitanja intenzivnije razmatrati pred


oko deset godina, najviše u Hrvatskoj. Na


veoma širokom planu slovenski naučni i


stručni radnici zahvatili su problem suše


nja jele veoma duboko i svestrano. Odraz


tih nastojanja jest svezak br. 4—6 Gozđar


skog vestnika 1964, u kojemu se nalazi


šest rasprava na preko 80 stranica. Budući


da su svi navedeni problemi vrlo važni i


za područje šuma Hrvatske, smatramo po


trebnim da se navedene rasprave opširnije


prikažu u našem listu.


BRINAR M. Životna kriza jele na slovenskom
području u vezi s fluktuacijama
klime. Da bi što dublje mogao prodrti u
istraživanja, autor je proučio ogromnu literaturu:
214 naučnih rasprava i stručnih
članaka u velikom broju časopisa. Već
sam taj podatak jasno odražava koliko je
slovensko šumarstvo sistematski i metodički
organiziralo rad na proučavanju na


(Transilvanija, Banat i Dobrudža); u Mađarskoj;
općenito na Balkanskom poluotoku;
u Dalmaciji (posebna pažnja); u Bosni
i Hercegovini; u Srbiji; u Crnoj Gori; u
Albaniji; u Makedoniji; u Bugarskoj; u
Grčkoj; u evropskom dijelu Turske i u
Maloj Aziji (Turskoj).


Na bazi svih iznesenih podataka autor
donosi sintetsku i korigiranu kartu areala
hrasta sladuna.


Posebna je vrijednost kritičnog dijela
rada, gdje autor ispravlja stare autore, te
donosi o netačnim podacima hrasta sladuna
u slijedećim zemljama ili područjima:
Sjeveroistočna Italija, Istra, zapadna Hrvatska,
Srednja i sjeverozapadna Bosna.


Rad je krcat ne samo sistematsko-dendrološkim
podacima, nego i fitogeografskim
odnosno fitocenološkim i uopće ekološkim.
Ovim radom za sada imamo na
jednom mjestu iscrpno i provjerito izneseno
o hrastu sladunu.


Dr Josp Kovačeve


vedenog problema. Problema o ugroženo


sti i održavanju naše najvažnije četinjače,


te na taj način dalo velik doprinos jugo


slavenskom šumarstvu uopće.


Pod naslovom »Jela ugrožena u Evropi
«, Brinar razmatra simptome životnog
slabljenja i sušenja jele te na temelju
svestrane analize podataka literature, vlastitih
qpazanja i anketiranja dolazi do zaključka
da se kao primarni uzroci sušenja
ne mogu smatrati (u gruboj prosječnosti)
loši oblici sastojina, niti se može problem


nedovoljnog ipodmlađivanja jele ipovezati s
iproblemom smanjenja vitalnosti (sušenja)
jele. Na temelju tog rezultata, autor prelazi
na ispitivanje životne krize jele u
Sloveniji.
Slovenija ima jelovih sastojina oko


299.000 ha. Ugrožena je površina 30.877 ha,
ili oko 10°/o. Nije utvrđena nikakva geografska
polarizacija navedene pojave. Regresija
jele nije zahvatila prvenstveno nalazišta
na rubu jelova areala. Naprotiv, ta
je pojava više rasprostranjena na optimalnim
staništima. Terenska mjerenja i
laboratorijska ispitivanja su potvrdila
pretpostavku o fiziološkom značaju pojave
i o njenoj ovisnosti o lošim sekularnim
klimatskim odstupanjima prema kontinentanom
karakteru klime u posljednjem
deceniju. Prema postavkama autora, razli453




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 92     <-- 92 -->        PDF

ke u karakteru klime utječu i na pojačano
zabukovljivanje, jelovih sastojina, jer je
bukva u takvom podneblju biološki jača;
mikroklimatske promjene u sastojinama,
koje nastaju pod utjecajem gospodarenja,
povećavaju pojavu izmjene vrste drveća.


U daljnjem razmatranju, pisac dolazi
do zaključka da je sadašnja rasna
grupa jele ugrožena i da je potrebno izvršiti
umjetnu selekciju: unositi tipove iz
jugoistočnih područja Jugoslavije u kojima
je jela više kserofitična, kao i iz autohtonih
sastojina klonski razmnazati plus


— stabla koja pokazuju izuzetan vitalitet.
MLINŠEK D. Sušenje jele u Sloveniji.
Na oko 300.000 ha jela u Sloveniji čini 2%
čiste sastojine, 36l9/o mješovite s 40—90%>
jele, 25% površine s 10—40% jele, 20% površine
s 1—10% jele i 17% površine s pojedinačnom
jelom. Sušenje je više rasprostranjeno
na nižim položajima i na južnom
rubu Alpa, po nadmorskoj visini, najviše
je rasprostranjeno između 400—700 m, tj.
za oko 200—300 m niže od optimalnih staništa
jele. Jela se, dakle, najviše suši na
donjoj graničnoj zoni njenog aptimuma i
na neoptimalnim staništima.


U čistim sastojinama sušenje je površinski
najviše rašireno. Minimalno je sušenje
u onim sastojinama u kojima nisu
bile jake sječe. Jako je sušenje u sastojinama
u kojima se tokom posljednjih godina
mnogo sjeklo.


Prema dosadašnjim podacima, nije se
mogla naći uska uzročna veza između
stupnja sušenja i oblika sastojina. Ali se
čini da se jela više suši u neprirodno prorjeđenim
sastojinama labilnog sastava.
Prema opažanjima, pojedine već oslabljene
jele se poslije nekoliko godina oporave,
pa se pretpostavlja da postoje pojedine
stanišne rase domaće jele.


Budući da je sušenje i obnavljanje jele
u nekim područjima Slovenije vrlo kritično,
autor upozorava šumarsku javnost da
se privreda mora vrlo brižljivo odnositi
prema toj veoma osjetljivoj vrsti drveća.
Problem jele je školski primjer kako se
kruti šumskogospodarski nazori i loša zahvaćanja
u biocenozu mogu negativno manifestirati
u biološko-ekološkom kompleksu
pojava. Zato pisac preporuča da se jela
ne proširuje izvan njenoga prirodnog
areala. Ne smiju se stvarati čiste sastojine.
Svako jače zadiranje u sastav jelovih
sastojina uzrokuje smanjenje vitalnosti i
u vezi s time aktivnost i dosad nepoznatih
štetnika. Zato treba jelu intenzivnije proučavati.


KORDIŠ F.: Problemi obnove jelovih
sastojina. Jela je u našoj šumskoj privredi
vrlo važna vrsta drveća po rasprostranje


nosti, proizvodnosti i upotrebljivosti, pa
šumarska stručna javnost mora intenzivno
tražiti uzroke nedovoljnog podmlađivanja
jele u ispitivanju kompleksa nedovoljno
proučenih biogenih faktora. Naročito zato
što nema gotovo nikakvih pravilnosti u
obnovi jele i što su kompleks ekoloških
faktora i dinamika biocenoza vrlo složeni
i promjenljivi. Služeći se dijalektičkom
metodom, autor uporno nastoji da što dublje
prodre u navedene probleme i smatra
da bi u prvom redu trebalo proučiti tipove
staništa, na njima ispitivati mikroekoloske
amplitude u odnosu na biološku stabilnost
jele. Kao primjer za te postavke autor daje
interesantne podatke o šumama na Snežniku,
za koje je sačuvana kronološka tehnička
dokumentacija sto godina. Autor
naročito ističe da se ne smije gospodariti
šablonskim postupcima, i smatra da bi u
nizu jelinih staništa odgovorali razni cblici
sastojina: postupično skupinasto, preborno
skupinasto do pojedinačno preborno
gospodarenje.


Autor razmatra i pitanje, ne bi li bilo
umjesno da se na pojedina jelova staništa
unosi smreka koja bi zamijenila ekonomski
manje vrijednu bukvu. Općenito, nema
recepata. Gospodarski postupci treba da
ovise o razvojnim stanjima staništa i privrednim
potrebama.


JURHAR F.: Unošenje jele u naše šume.
Autor, prije svega, polazi iz postavke
o odnosu drvne mase četinjača i listaća u
Jugoslaviji i u Sloveniji. Slovenija ima
olko 250.000 ha bukovih sastojina. Ova vrsta
drveća u konkurentskoj borbi preraste
druge vrste, napose četinjače, pogotovo
ako se četinjačama ne pomogne. U vezi s
time, pisac iznosi primjere zabukovljivanja
sastojina četinjača i odnose o prirastima
bukve i četinjača. Makar se ne smiju
prezreti ekološke i biološke prednosti bukve,
treba uvažiti činjenicu da se u mnogim
predjelima učešće četinjača naglo
smanjuje. Dakle treba u bukove sastojine
unositi četinjače, osobito zato što u velikom
dijelu srednje Evrope jela odumire.


Da sjetva uspije, treba prethodno razgraditi
sirovi humus, postupak kod dobivanja
i manipulacije sjemena mora biti
vrlo obziran, sjetvu obaviti ujesen. Treba
saditi 4—6 godišnje biljke izvađene iz prirodnog
podmlatka, po mogućnosti isti dan
kad su izvađene. Mlade biljke oslobađati
od suvišnog listinca. Za podsjetvu odnosno
podsadnju sklop treba otvoriti na 0,4—0,5.


KORDIŠ F.: Imela ugrožava jelove šume.
U kratkom ali vrlo sažetom članku,
pisac najprije razmatra razvonje stadijeekologiju imele (Viscum abietis Hub.).
Gornji areal rasprostranjenosti imele je za




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Poa, Briza, Dactylis, Melica, Sesleria,
Phragmites i dr., podporodica Hordeae s
rodovima: Lolium, Agropyron, Triticum,
Hordeun, Elymus, Nardus i dr., podporodica
Aveneae s rodovima: Aira, Deschampsia,
Holcus, Avena i dr., podporodica
Agrostideae s rodovima: Agrostis, Calamagrostis,
Štipa i dr. i podporodica Phalarideae
s rodovima: Hierochloe, Phalaris
i dr.


U tabelarnom prilogu nalazimo podatke
o habitusu, visini, trajnosti i vrijednosti
trava za stočnu hranu, o načinu rasta
prije i poslije košnje, o važnijim livadskim
i pašnjačkim travama, šaševima i sitovima,
o šumskim travama, šaševima i
sitovima, o travama za vezanje pijeska i
popuzina, o dekorativnim travama, šaševima
i sitovima, kao i o fitocenološkoj pripadnosti
trava, šaševa i sitova.


Dr M. Anić


WRABER M.: Das Luzulo silvaticae —
Piceetum Wraber (1950) — Eine Fichtenwaldgesellschaft
in den slowenischen
Ostalpen (Luzulo silvaticae — Piceetum
Wraber 1963 — Sume smrče u Slovenskim
Istočnim Alpama). Mitteilungen der ostalpin-
dinarischen pflanzensoz. Arbeitsgemeinschaft.
2. pp. 33—38 1962).


Masiv tzv. Slovenskih Istočnih Alpi
obuhvata Julijske Alpe, Savinjske Alpe i
Karavanke. To su jugoistočni izdanci Južno-
vapnenačkih Alpi. Pohorje, Kozjak i


cS´ttani 6tcucni ča&Bpi&i


ANNALI DELL´ACCADEMIA ITALIANA
Dl SCIENZE FORESTALI


Akademija šumarskih nauka u Firenzi
objavljuje svoje radove u godišnjacima —
Analima. Anali se štampaju u velikom
oktavnom formatu. Na kraju svakog rada
nalazi se sadržaj na francuskom jeziku.
Ovdje donosimo sadržaje godišnja IX-XII.


Vol. IX, Firenze, 1960, str. 356, obuhvata
radove: V. Bellucci: O šumarskoj
ekonomici u Italiji. — A. Cambini: Mikrografijska
studija drva vrsta iz roda Castanea
(C. sativa, C. dentata, C. mollissima
i C. crenata). — A. M. Camaiti: Problem
talijanskog šumarstva na zajedničkom
evropskom tržištu. — A. M. F. T a r-
chi: Mikrografijska studija drva nekih
vrsta iz porodice Rosaceae (Spiraea chamaedryfolia,
Rosa canina, Pirus Cydonia,


P. communis, P. Malus, Prunus Amygdajoš
neki manji masivi su jugoistočni izdanci
Centralnih Alpi.


Šuma Luzulo silvaticae-Piceetum Wraber
1963 je klimazonalna šumska vegetacija
za masiv Istočnih slovenskih Alpi.
Općenito je za vapnenačke Alpe klimaks
vegetacije šume Adenostylo glabrae-Piceetum
Wraber 1960. U ovom radu iznesena
šuma je locirana u pojasu 1300—1350 m
nadmorske visine, a iznimno centralnoalpskom
masivu i u pojasu 1500—1600 m.


Ispitivane šumske sastojine su većinom
degradirane tj. kroz stoljeća izvrgnute uticaju
čovjeka, te prelaze u degradiranu
šumu Deschampsis - flexuosae - Piceetum
Wraber 1953. Krajni stadij su travnjaci
(Nardetum strictae i Calluno-Vaccinietun),
koje uz eliminaciju paše osvaja opet šuma.
Šuma Luzulo silvaticae-Piceetum se
meliorira unošenjem lišćara.


U optimalnom stanju u ispitivanoj šumi
je primjerno zastupana bukva, te ponešto
još i gorskog javora, bijelog bora,
breze, johe i dr.


Šumska asocijacija Luzulo silvaticae-
Piceetum je zastupana s nekoliko subasocijacija.


Ispitivana šuma je općenito siromašna
na vrstama radi ekstremnih uslova, npr.
kiselosti. U ispitivanjima na 54 lokaliteta
nađen je najveći broj vrsta 75, odnosno
srednji 31 ili najmanji 18.


Dr J. Kovačević


lus, P. Persica, P. Armeniaca, P. domestica,
P. myrabolana, P. Pissardi, P. avium i


P. Cerasus). — M. Arena : Studija o razsvoju
goda kod hrasta medunca u području
Mesine. — G. Russo: Važniji entomoparasiti
na štetnim šumskim leptirima u
Italiji i njihovo ekonomsko značenje. —
A. Messeri i I. Saya: Prilog poznavanja
mehanizma smolarenja. — F. Elisei :
Problemi šumarske ekonomike na području
pokrajine Genove. — T. Panegrossi:
Problem razdiobe šumskih i pašnjačkih
terena na području općine Cortina. —
A. Giacobbe: Problemi ariditeta i uzgajanja
šuma u humidnoj i subhumidnoj
mediteranskoj klimi. — H. Leibund gut
: Rezultati istraživanja u evropskim
prašumama. — F. Scaramuzzi: Istraživanja
o rasplodnom ciklusu kod Quercus
aegilops. — V. Giacomini: Kartograf i45?