DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 91 <-- 91 --> PDF |
bi svaki za sebe mogao biti samostalni rad, ali je ovako napisan izvanredno monografsku tematsko rješenje. Autor polazi od činjenice, da su zapravo naši hrastovi slabo obrađeni. Potrebna je detaljna obrada naročito sa sistematsko- dendrološkog gledišta. U ovome smislu imamo vrlo malo podataka u stranim monografijama o vrstama roda Quercus (Kotschy, Schwarz, Camus). I autor se je uhvatio u koštac s vrstom hrasta sladuna ili rudelja (Quercus conferta Kit., Q. farnetto. Ten.). U prvom dijelu je autor monografski obradio problematiku nomenklature hrasta sladuna kronološkim redom. Proučen i kritički je ogromni publicirani materijal, koji se odnosi na hrast sladun. Drugi dio rada logički slijedi iz prvoga. U drugom dijelu dan je prikaz rasprostranjenja hrasta sladuna na Apeninskom poluotoku (južni dio sa Sicilijom); u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj; u Rumuniji ´JiGmaćl &ttucni ca&apl&l KRITIČAN RAZVITAK JELOVIH SASTOJINA I PROBLEM ODRŽAVANJA JELE U SLOVENIJI Pojava masovnog sušenja jele, pote škoće oko prirodnog obnavljanja jelovih sastojina i problem zabukovljivanja tih sastojina privlače sve veću pažnju šumar skih stručnjaka srednje Evrope već oko šest decenija. U našoj zemlji počela su se ta pitanja intenzivnije razmatrati pred oko deset godina, najviše u Hrvatskoj. Na veoma širokom planu slovenski naučni i stručni radnici zahvatili su problem suše nja jele veoma duboko i svestrano. Odraz tih nastojanja jest svezak br. 4—6 Gozđar skog vestnika 1964, u kojemu se nalazi šest rasprava na preko 80 stranica. Budući da su svi navedeni problemi vrlo važni i za područje šuma Hrvatske, smatramo po trebnim da se navedene rasprave opširnije prikažu u našem listu. BRINAR M. Životna kriza jele na slovenskom području u vezi s fluktuacijama klime. Da bi što dublje mogao prodrti u istraživanja, autor je proučio ogromnu literaturu: 214 naučnih rasprava i stručnih članaka u velikom broju časopisa. Već sam taj podatak jasno odražava koliko je slovensko šumarstvo sistematski i metodički organiziralo rad na proučavanju na (Transilvanija, Banat i Dobrudža); u Mađarskoj; općenito na Balkanskom poluotoku; u Dalmaciji (posebna pažnja); u Bosni i Hercegovini; u Srbiji; u Crnoj Gori; u Albaniji; u Makedoniji; u Bugarskoj; u Grčkoj; u evropskom dijelu Turske i u Maloj Aziji (Turskoj). Na bazi svih iznesenih podataka autor donosi sintetsku i korigiranu kartu areala hrasta sladuna. Posebna je vrijednost kritičnog dijela rada, gdje autor ispravlja stare autore, te donosi o netačnim podacima hrasta sladuna u slijedećim zemljama ili područjima: Sjeveroistočna Italija, Istra, zapadna Hrvatska, Srednja i sjeverozapadna Bosna. Rad je krcat ne samo sistematsko-dendrološkim podacima, nego i fitogeografskim odnosno fitocenološkim i uopće ekološkim. Ovim radom za sada imamo na jednom mjestu iscrpno i provjerito izneseno o hrastu sladunu. Dr Josp Kovačeve vedenog problema. Problema o ugroženo sti i održavanju naše najvažnije četinjače, te na taj način dalo velik doprinos jugo slavenskom šumarstvu uopće. Pod naslovom »Jela ugrožena u Evropi «, Brinar razmatra simptome životnog slabljenja i sušenja jele te na temelju svestrane analize podataka literature, vlastitih qpazanja i anketiranja dolazi do zaključka da se kao primarni uzroci sušenja ne mogu smatrati (u gruboj prosječnosti) loši oblici sastojina, niti se može problem nedovoljnog ipodmlađivanja jele ipovezati s iproblemom smanjenja vitalnosti (sušenja) jele. Na temelju tog rezultata, autor prelazi na ispitivanje životne krize jele u Sloveniji. Slovenija ima jelovih sastojina oko 299.000 ha. Ugrožena je površina 30.877 ha, ili oko 10°/o. Nije utvrđena nikakva geografska polarizacija navedene pojave. Regresija jele nije zahvatila prvenstveno nalazišta na rubu jelova areala. Naprotiv, ta je pojava više rasprostranjena na optimalnim staništima. Terenska mjerenja i laboratorijska ispitivanja su potvrdila pretpostavku o fiziološkom značaju pojave i o njenoj ovisnosti o lošim sekularnim klimatskim odstupanjima prema kontinentanom karakteru klime u posljednjem deceniju. Prema postavkama autora, razli453 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 92 <-- 92 --> PDF |
ke u karakteru klime utječu i na pojačano zabukovljivanje, jelovih sastojina, jer je bukva u takvom podneblju biološki jača; mikroklimatske promjene u sastojinama, koje nastaju pod utjecajem gospodarenja, povećavaju pojavu izmjene vrste drveća. U daljnjem razmatranju, pisac dolazi do zaključka da je sadašnja rasna grupa jele ugrožena i da je potrebno izvršiti umjetnu selekciju: unositi tipove iz jugoistočnih područja Jugoslavije u kojima je jela više kserofitična, kao i iz autohtonih sastojina klonski razmnazati plus — stabla koja pokazuju izuzetan vitalitet. MLINŠEK D. Sušenje jele u Sloveniji. Na oko 300.000 ha jela u Sloveniji čini 2% čiste sastojine, 36l9/o mješovite s 40—90%> jele, 25% površine s 10—40% jele, 20% površine s 1—10% jele i 17% površine s pojedinačnom jelom. Sušenje je više rasprostranjeno na nižim položajima i na južnom rubu Alpa, po nadmorskoj visini, najviše je rasprostranjeno između 400—700 m, tj. za oko 200—300 m niže od optimalnih staništa jele. Jela se, dakle, najviše suši na donjoj graničnoj zoni njenog aptimuma i na neoptimalnim staništima. U čistim sastojinama sušenje je površinski najviše rašireno. Minimalno je sušenje u onim sastojinama u kojima nisu bile jake sječe. Jako je sušenje u sastojinama u kojima se tokom posljednjih godina mnogo sjeklo. Prema dosadašnjim podacima, nije se mogla naći uska uzročna veza između stupnja sušenja i oblika sastojina. Ali se čini da se jela više suši u neprirodno prorjeđenim sastojinama labilnog sastava. Prema opažanjima, pojedine već oslabljene jele se poslije nekoliko godina oporave, pa se pretpostavlja da postoje pojedine stanišne rase domaće jele. Budući da je sušenje i obnavljanje jele u nekim područjima Slovenije vrlo kritično, autor upozorava šumarsku javnost da se privreda mora vrlo brižljivo odnositi prema toj veoma osjetljivoj vrsti drveća. Problem jele je školski primjer kako se kruti šumskogospodarski nazori i loša zahvaćanja u biocenozu mogu negativno manifestirati u biološko-ekološkom kompleksu pojava. Zato pisac preporuča da se jela ne proširuje izvan njenoga prirodnog areala. Ne smiju se stvarati čiste sastojine. Svako jače zadiranje u sastav jelovih sastojina uzrokuje smanjenje vitalnosti i u vezi s time aktivnost i dosad nepoznatih štetnika. Zato treba jelu intenzivnije proučavati. KORDIŠ F.: Problemi obnove jelovih sastojina. Jela je u našoj šumskoj privredi vrlo važna vrsta drveća po rasprostranje nosti, proizvodnosti i upotrebljivosti, pa šumarska stručna javnost mora intenzivno tražiti uzroke nedovoljnog podmlađivanja jele u ispitivanju kompleksa nedovoljno proučenih biogenih faktora. Naročito zato što nema gotovo nikakvih pravilnosti u obnovi jele i što su kompleks ekoloških faktora i dinamika biocenoza vrlo složeni i promjenljivi. Služeći se dijalektičkom metodom, autor uporno nastoji da što dublje prodre u navedene probleme i smatra da bi u prvom redu trebalo proučiti tipove staništa, na njima ispitivati mikroekoloske amplitude u odnosu na biološku stabilnost jele. Kao primjer za te postavke autor daje interesantne podatke o šumama na Snežniku, za koje je sačuvana kronološka tehnička dokumentacija sto godina. Autor naročito ističe da se ne smije gospodariti šablonskim postupcima, i smatra da bi u nizu jelinih staništa odgovorali razni cblici sastojina: postupično skupinasto, preborno skupinasto do pojedinačno preborno gospodarenje. Autor razmatra i pitanje, ne bi li bilo umjesno da se na pojedina jelova staništa unosi smreka koja bi zamijenila ekonomski manje vrijednu bukvu. Općenito, nema recepata. Gospodarski postupci treba da ovise o razvojnim stanjima staništa i privrednim potrebama. JURHAR F.: Unošenje jele u naše šume. Autor, prije svega, polazi iz postavke o odnosu drvne mase četinjača i listaća u Jugoslaviji i u Sloveniji. Slovenija ima olko 250.000 ha bukovih sastojina. Ova vrsta drveća u konkurentskoj borbi preraste druge vrste, napose četinjače, pogotovo ako se četinjačama ne pomogne. U vezi s time, pisac iznosi primjere zabukovljivanja sastojina četinjača i odnose o prirastima bukve i četinjača. Makar se ne smiju prezreti ekološke i biološke prednosti bukve, treba uvažiti činjenicu da se u mnogim predjelima učešće četinjača naglo smanjuje. Dakle treba u bukove sastojine unositi četinjače, osobito zato što u velikom dijelu srednje Evrope jela odumire. Da sjetva uspije, treba prethodno razgraditi sirovi humus, postupak kod dobivanja i manipulacije sjemena mora biti vrlo obziran, sjetvu obaviti ujesen. Treba saditi 4—6 godišnje biljke izvađene iz prirodnog podmlatka, po mogućnosti isti dan kad su izvađene. Mlade biljke oslobađati od suvišnog listinca. Za podsjetvu odnosno podsadnju sklop treba otvoriti na 0,4—0,5. KORDIŠ F.: Imela ugrožava jelove šume. U kratkom ali vrlo sažetom članku, pisac najprije razmatra razvonje stadijeekologiju imele (Viscum abietis Hub.). Gornji areal rasprostranjenosti imele je za |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Poa, Briza, Dactylis, Melica, Sesleria, Phragmites i dr., podporodica Hordeae s rodovima: Lolium, Agropyron, Triticum, Hordeun, Elymus, Nardus i dr., podporodica Aveneae s rodovima: Aira, Deschampsia, Holcus, Avena i dr., podporodica Agrostideae s rodovima: Agrostis, Calamagrostis, Štipa i dr. i podporodica Phalarideae s rodovima: Hierochloe, Phalaris i dr. U tabelarnom prilogu nalazimo podatke o habitusu, visini, trajnosti i vrijednosti trava za stočnu hranu, o načinu rasta prije i poslije košnje, o važnijim livadskim i pašnjačkim travama, šaševima i sitovima, o šumskim travama, šaševima i sitovima, o travama za vezanje pijeska i popuzina, o dekorativnim travama, šaševima i sitovima, kao i o fitocenološkoj pripadnosti trava, šaševa i sitova. Dr M. Anić WRABER M.: Das Luzulo silvaticae — Piceetum Wraber (1950) — Eine Fichtenwaldgesellschaft in den slowenischen Ostalpen (Luzulo silvaticae — Piceetum Wraber 1963 — Sume smrče u Slovenskim Istočnim Alpama). Mitteilungen der ostalpin- dinarischen pflanzensoz. Arbeitsgemeinschaft. 2. pp. 33—38 1962). Masiv tzv. Slovenskih Istočnih Alpi obuhvata Julijske Alpe, Savinjske Alpe i Karavanke. To su jugoistočni izdanci Južno- vapnenačkih Alpi. Pohorje, Kozjak i cS´ttani 6tcucni ča&Bpi&i ANNALI DELL´ACCADEMIA ITALIANA Dl SCIENZE FORESTALI Akademija šumarskih nauka u Firenzi objavljuje svoje radove u godišnjacima — Analima. Anali se štampaju u velikom oktavnom formatu. Na kraju svakog rada nalazi se sadržaj na francuskom jeziku. Ovdje donosimo sadržaje godišnja IX-XII. Vol. IX, Firenze, 1960, str. 356, obuhvata radove: V. Bellucci: O šumarskoj ekonomici u Italiji. — A. Cambini: Mikrografijska studija drva vrsta iz roda Castanea (C. sativa, C. dentata, C. mollissima i C. crenata). — A. M. Camaiti: Problem talijanskog šumarstva na zajedničkom evropskom tržištu. — A. M. F. T a r- chi: Mikrografijska studija drva nekih vrsta iz porodice Rosaceae (Spiraea chamaedryfolia, Rosa canina, Pirus Cydonia, P. communis, P. Malus, Prunus Amygdajoš neki manji masivi su jugoistočni izdanci Centralnih Alpi. Šuma Luzulo silvaticae-Piceetum Wraber 1963 je klimazonalna šumska vegetacija za masiv Istočnih slovenskih Alpi. Općenito je za vapnenačke Alpe klimaks vegetacije šume Adenostylo glabrae-Piceetum Wraber 1960. U ovom radu iznesena šuma je locirana u pojasu 1300—1350 m nadmorske visine, a iznimno centralnoalpskom masivu i u pojasu 1500—1600 m. Ispitivane šumske sastojine su većinom degradirane tj. kroz stoljeća izvrgnute uticaju čovjeka, te prelaze u degradiranu šumu Deschampsis - flexuosae - Piceetum Wraber 1953. Krajni stadij su travnjaci (Nardetum strictae i Calluno-Vaccinietun), koje uz eliminaciju paše osvaja opet šuma. Šuma Luzulo silvaticae-Piceetum se meliorira unošenjem lišćara. U optimalnom stanju u ispitivanoj šumi je primjerno zastupana bukva, te ponešto još i gorskog javora, bijelog bora, breze, johe i dr. Šumska asocijacija Luzulo silvaticae- Piceetum je zastupana s nekoliko subasocijacija. Ispitivana šuma je općenito siromašna na vrstama radi ekstremnih uslova, npr. kiselosti. U ispitivanjima na 54 lokaliteta nađen je najveći broj vrsta 75, odnosno srednji 31 ili najmanji 18. Dr J. Kovačević lus, P. Persica, P. Armeniaca, P. domestica, P. myrabolana, P. Pissardi, P. avium i P. Cerasus). — M. Arena : Studija o razsvoju goda kod hrasta medunca u području Mesine. — G. Russo: Važniji entomoparasiti na štetnim šumskim leptirima u Italiji i njihovo ekonomsko značenje. — A. Messeri i I. Saya: Prilog poznavanja mehanizma smolarenja. — F. Elisei : Problemi šumarske ekonomike na području pokrajine Genove. — T. Panegrossi: Problem razdiobe šumskih i pašnjačkih terena na području općine Cortina. — A. Giacobbe: Problemi ariditeta i uzgajanja šuma u humidnoj i subhumidnoj mediteranskoj klimi. — H. Leibund gut : Rezultati istraživanja u evropskim prašumama. — F. Scaramuzzi: Istraživanja o rasplodnom ciklusu kod Quercus aegilops. — V. Giacomini: Kartograf i45? |