DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 9 <-- 9 --> PDF |
dukciju broja radnika (što nije uvijek moguće provesti iz socijalnih obzira). Iz svega što srno naveli proizlazi da tim načinom akumulacija ukupna i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) može ostati jednak a kao i ranije. Životni standard šumskog i drvarskog radnika tim putem raste: skraćivanjem njegova radnog vremena, olakšavanjem inače redovito teškog fizičkog rada šumskog radnika (izuzetak pri motornim pilama), povišenjem njegove zarade prosječno po radnom satu, a pri stanovitom postotku radnika i povišenjem njihove ukupne godišnje zarade zbog njihove veće kvalificiranosti. Loša je strana tog puta: povećavanje angažiranih sredstava na kojima društvo relativno oskudijeva, snizivanje potrebne radne snage je toliko snažno, da može izazvati otpuštanje suvišnih radnika — ukoliko se to ne parira njihovim zaposljivanjem u vezi s povećanjem obujma proizvodnje poduzeća. Ta tri odnosno četiri ekonomska temelja, odnosno puta, skraćivanja prosječnog tjednog radnog vremena i njihove posljedice — prikazali smo ukratko i pregledno u priloženoj tablici. Vrlo je važno upoznati njihove karakteristike — naročito u odnosu na broj radnika, osobne dohotke i ukupnu akumulaciju. Napominjemo da je — razumljivo — moguće da proizvodnost živog rada, ekonomičnost minulog rada i ostalih troškova poslovanja te rentabilnost poslovanja dvaju navedena tipa — porastu i više nego što je to potrebno za ekonomski opravdano skraćenje radnog vremena radnika. To nismo posebno analizirali jer se ne odnosi neposredno na skraćenje radnog vremena radnika. Ipak ovdje ukratko možemo navesti: Ako proizvodnost živog rada još više poraste — smanjuje se broj potrebnih radnika za isti zadatak proizvodnje, povećava se akumulacija po jedinici učinka i ukupna, pa i mogućnost povišenja osobnih dohodaka ukupnih, po radnom satu i po jedinici — ili se omogućuje da isti radnici ostvare veći obujam proizvodnje. Ako ekonomičnost minulog rada i ostalih troškova poslovanja još više poraste — povećava se akumulacija po jedinici učinka i ukupna, pa i mogućnost povišenja osobnih dohodaka ukupnih, po radnom satu i po jedinici učinka. Ako rentabilnost poslovanja još više raste putem produženja pogonskog vremena — ne samo da dalje raste obujam ukupne proizvodnje nego i akumulacija po jedinici učinka raste prema ranijem nivou i više (čime se odstranjuje ranije navedena mana smanjivanja akumulacije po jedinici učinka do koje može doći samo pri tom ekonomskom temelju skraćenja radnog vremena radnika) a raste i ukupna akumulacija, pa i mogućnost povišenja osobnih dohodaka ukupnih, po radnom satu i po jedinici učinka. Ako rentabilnost poslovanja još više raste putem dodatnih investicijskih ulaganja — raste dalje i proizvodnost živog rada a eventualno i ekonomičnost minulog rada i ostalih troškova poslovanja, pa se ostvaruje sve ono što smo naprijed naveli za prva dva ekonomska temelja skraćenja radnog vremena radnika. Nema sumnje, da je — teorijski — najprikladniji temelj, odnosno put, skraćivanja radnog vremena povisivanje proizvodnosti živog rada uz pomoć racionalizacije živog rada. To ne traži u načelu nikakvih dodatnih ulaganja sredstava a olakšava radniku rad povisujući istodobno njegove radne efekte. Pritom je dozvoljeno povisivati intenzivnos t rada (broj radnih kalorija po jedinici vremena) jedino do nivoa normalne, tj. psihofiziološke optimalne intenzivnosti rada. To se npr. ostvaruje pri intenzifikaciji radnog vremena istiskivanjem vremenskih pora suvišnog nerada. No ne će u svakoj radnoj organizaciji — naročito u kraćem razdoblju — biti moguće jedino tim putem ostvariti željeno skraćivanje radnog vremena! Ta radi se o potrebnom porastu proizvodnosti živog rada od 14,3%, dapače dodajući još oko 5% porasta proizvodnosti živog rada koji bi se trebao redovito godišnje ostvarivati u šumsko-jprivrednim 371 |