DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 8     <-- 8 -->        PDF

po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje). Time bi se povišenje životnog
standarda radnika sastojalo: u brojnijem zapošljavanju radnika, u skraćenju
njegova prosječnog sedmičnog radnog vremena, u povišenju njegovih osobnih
dohodaka po prosječnom radnom satu.


b. Proizvodnost živog i minulog rada, tj. ekonomičnost rada treba
povisiti, i to putem posebnih ekonomski efikasnih investicijskih ulaganja —
putem npr. mehanizacije, rekonstrukcija, preseljenja, modernizacije, podizanjem
novih odjeljenja i pogona — čime se povisuje i rentabilnost poslovanja.
Pritom ne treba zaboraviti, da je to prikladnije za poduzeće koje u tu
svrhu raspolaže dovoljnim vlastitim poslovnim fondom. Na taj poslovni fond
ono plaća društvu porez tzv. 6% kamata godišnje (što se može predstaviti kao
neka »idealna amortizacija« kroz 100:6 = 16,6- godina) — bez obzira da li se on
sastoji od oruđa za rad u naturalnom obliku ili samo od novčanih sredstava.
Kada poduzeće ta novčana sredstva pretvori u naturalni oblik oruđa za rad
(mehanizaciju i dr.), ono snažno podiže produktivnost živog pa eventualno i
minulog rada, tj. ekonomičnost rada, odnosno rentabilnost poslovanja — ali
proporcionalno fizičkom i ekonomskom trošenju ono uzrokuje i troškove amortizacije
(»fizičko-ekonomska« amortizacija). To ulaganje u mehanizaciju i dr.
manje je pak prikladno za poduzeće koje u tu svrhu treba podignuti zajam
društvenih sredstava, jer tada ono ta sredstva treba vraćati banci u anuitetima
(»financijska-« amortizacija) a proporcionalno njihovom fizičko-ekonomskom
trošenju ono snosi i odnosne troškove amortizacije (»fizičko-ekonomska« amortizacija).


Vidimo da društvo zasad odobrava samo ona dodatna investicijska ulaganja
koja su toliko rentabilna, da mogu odbacivati (minimalno) istodobno približno
dvij e amortizacije. To je tako — zbog toga što naša zemlja u sadašnjosti
raspolaže relativno (prema njezinoj intenzivnoj industrijalizaciji) vrlo
ograničenim potrebnim investicijskim sredstvima!


Pošto poduzeće uloži investicijska sredstva u rentabilnu npr. mehanizaciju,
ona podiže proizvodnost živog rada — pa i ist u proizvodnju mogu izvršiti
ist i radnici u krać e radno vrijeme. Prema tome, u kraće 42-satno tjedno
radno vrijeme oni mogu ostvariti ist e osobne dohotke kao ranije u dužem
radnom vremenu, tj. prosječno po radnom satu za 14,3% više.


Pritom — kao što smo naveli za način 1) — osobni dohoci i akumulacija
u ukupnim iznosima i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) ostaju isti .


Budući da mehanizacija i si. redovito traži veće kvalifikacije radnika nego
li što su bile prije nje — faktično je potrebno da ona podigne proizvodnost
živog rada nešto više od 14,3°;´o, a to znači i osobne dohotke u ukupnim iznosima
i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) te po prosječnom radnom satu,
kako bi pritom mogla ostati ist a akumulacija u ukupnom iznosu i po jedinici
učinka (jedinicama proizvodnje).


No, mehanizacija i dr. pritom redovno povisuje sumu materijalnih troškova.
Da bi to uspjela naknaditi, ona treba omogućiti povećanje obujma proizvodnje
u dovoljnoj mjeri, da to izravna sniženjem tzv. fiksnih materijalnih troškova
ili fiksnih osobnih troškova režijskog osoblja, što predstavlja povisivanje proizvodnosti
živog rada tog osoblja. To povećanje ekonomičnosti mehanizacija
može postići također dodatnim povisivanjem proizvodnosti živog rada radnika
koji ne rade režijske poslove već radove neposredno proizvodnog karaktera


— što uzrokuje dodatno snizivanje ukupne mase osobnih dohodaka, ah i re