DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 8 <-- 8 --> PDF |
po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje). Time bi se povišenje životnog standarda radnika sastojalo: u brojnijem zapošljavanju radnika, u skraćenju njegova prosječnog sedmičnog radnog vremena, u povišenju njegovih osobnih dohodaka po prosječnom radnom satu. b. Proizvodnost živog i minulog rada, tj. ekonomičnost rada treba povisiti, i to putem posebnih ekonomski efikasnih investicijskih ulaganja — putem npr. mehanizacije, rekonstrukcija, preseljenja, modernizacije, podizanjem novih odjeljenja i pogona — čime se povisuje i rentabilnost poslovanja. Pritom ne treba zaboraviti, da je to prikladnije za poduzeće koje u tu svrhu raspolaže dovoljnim vlastitim poslovnim fondom. Na taj poslovni fond ono plaća društvu porez tzv. 6% kamata godišnje (što se može predstaviti kao neka »idealna amortizacija« kroz 100:6 = 16,6- godina) — bez obzira da li se on sastoji od oruđa za rad u naturalnom obliku ili samo od novčanih sredstava. Kada poduzeće ta novčana sredstva pretvori u naturalni oblik oruđa za rad (mehanizaciju i dr.), ono snažno podiže produktivnost živog pa eventualno i minulog rada, tj. ekonomičnost rada, odnosno rentabilnost poslovanja — ali proporcionalno fizičkom i ekonomskom trošenju ono uzrokuje i troškove amortizacije (»fizičko-ekonomska« amortizacija). To ulaganje u mehanizaciju i dr. manje je pak prikladno za poduzeće koje u tu svrhu treba podignuti zajam društvenih sredstava, jer tada ono ta sredstva treba vraćati banci u anuitetima (»financijska-« amortizacija) a proporcionalno njihovom fizičko-ekonomskom trošenju ono snosi i odnosne troškove amortizacije (»fizičko-ekonomska« amortizacija). Vidimo da društvo zasad odobrava samo ona dodatna investicijska ulaganja koja su toliko rentabilna, da mogu odbacivati (minimalno) istodobno približno dvij e amortizacije. To je tako — zbog toga što naša zemlja u sadašnjosti raspolaže relativno (prema njezinoj intenzivnoj industrijalizaciji) vrlo ograničenim potrebnim investicijskim sredstvima! Pošto poduzeće uloži investicijska sredstva u rentabilnu npr. mehanizaciju, ona podiže proizvodnost živog rada — pa i ist u proizvodnju mogu izvršiti ist i radnici u krać e radno vrijeme. Prema tome, u kraće 42-satno tjedno radno vrijeme oni mogu ostvariti ist e osobne dohotke kao ranije u dužem radnom vremenu, tj. prosječno po radnom satu za 14,3% više. Pritom — kao što smo naveli za način 1) — osobni dohoci i akumulacija u ukupnim iznosima i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) ostaju isti . Budući da mehanizacija i si. redovito traži veće kvalifikacije radnika nego li što su bile prije nje — faktično je potrebno da ona podigne proizvodnost živog rada nešto više od 14,3°;´o, a to znači i osobne dohotke u ukupnim iznosima i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) te po prosječnom radnom satu, kako bi pritom mogla ostati ist a akumulacija u ukupnom iznosu i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje). No, mehanizacija i dr. pritom redovno povisuje sumu materijalnih troškova. Da bi to uspjela naknaditi, ona treba omogućiti povećanje obujma proizvodnje u dovoljnoj mjeri, da to izravna sniženjem tzv. fiksnih materijalnih troškova ili fiksnih osobnih troškova režijskog osoblja, što predstavlja povisivanje proizvodnosti živog rada tog osoblja. To povećanje ekonomičnosti mehanizacija može postići također dodatnim povisivanjem proizvodnosti živog rada radnika koji ne rade režijske poslove već radove neposredno proizvodnog karaktera — što uzrokuje dodatno snizivanje ukupne mase osobnih dohodaka, ah i re |