DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 77 <-- 77 --> PDF |
?g Attucne oadla»e TERENSKA NASTAVA STUDENATA ZAGREBAČKOG ŠUMARSKOG FAKULTETA Ü OBLASTI PRIMORSKIH SUMA U mjesecu svibnju svake godine studenti VTTI semestra šumsko-gospodarskog smjera Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagirebu imaju obaveznu terensku školsku nastavu u oblasti »Primorskih šuma«. Ove je godine takva nastava održana od 11. do 21. maja. Od nastavnoga i pomoćno-nastavnog osoblja na terenskoj nastavi sudjelovali su: prof, dr N. Neidhardt (dekan), prof, dr D. Klepac, prof, dr M. Plavšić, prof, dr B. Emrović, viši predavač ing. A. H o r v a t, asistenti ing. U. Go 1 u b o v i ć, ing. A. Tomašević i ing. Š. M e š t r o v ić. Organizaciju ove terenske ´nastave izvršio je Zavod za uređivanje šuma. m odmoriti u ovom krasnom šumskom ambijentu. Nitko više ne pomišlja na eksploataciju drvne mase u toj sastojim nego na iskorižćavanje ljepote i užitka koje taj kraj pruža za odmor i razonodu. To je izrazit primjer promjene cilja gospodarenja. Gospodarska šuma je ovdje dobila posve turističko-rekreativni karakter. Njezina je važnost još veća kad se ima. u vidu da je cijeli Gorski kotar proglašen rekreativnim područjem. Grobničko polje smješteno na jugozapadnoj strani velebitskog masiva na oko 300 m nadmorske visine, bilo je naš slijedeći objekt. Nastalo je u postglacijalno doba i predstavlja dno nekadašnjeg gla- SI. 1. Studenti VIII semestra šumsko-gospodarskog smjera na jednoj od mnogobrojnih terenskih nastava. Foto: Borzan. Spomenut ćemo samo najvažnije objekte gdje je izvršena terenska nastava. Prvi objekt gdje smo se zaustavili bio Je »iKender« (Šuimairilja Delnice). Vrlo lijepa sastojina jele i smreke koja se — zahvaljujući svijesti i besprijekornoj ljubavi stručnjaka ovog kraja za šumu — sačuvala i pored toga što je u neposrednoj blizini moderne pilane i auto-^puta. Danas je to rekreativni objekt grada Delnioe i svih ljudi koji se žele cijalnog jezera, metamorfozirano djelovanjem prirodnih faktora počevši od isušenja (nastalog probojem vode u more — stvaranjem Rječine) pa do danas. Kultura crnog bora stara oko 70 god. gdje smo se zaustavili jiedna je od rijetkih ostataka radova na pošumljavanju ovoga polja. Pokusi s topolama nisu dali željtene rezultate, a vrlo slab iuspj,eh pokazao je i voćnjak podignut prije petnaest godina. Tako je ovo šljunkovito, siromašno i vrlo |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 78 <-- 78 --> PDF |
propusno tlo i pored mnogih radova ostalo golo. Zavod za kontrolu šumskog sjemena na Rijeci razgledali amo pod vodstvom direktora ing. B. Regenta i ing. V. Mučala. Vidjeli ismo šikare medunca u okolici Kraljevice. Način i metoda direktne i indirektne konverzije šikara u nisku i visoku šumu na spomenutom području. Bujično područje Dubračina potoka. Meliorativni i šumsko-uizgojni radovi na tom području. Tehnički i šumsko-uzgojni radovi u cilju smirivanja erozijskog djelovanja bujice. Put smo nastavili Jadranskom magistralom, ia pri napuštanju kotara Rijeka student Josip Brajdi ć održao je interesantan referat: »Privreda kotara Rijeka i njezin perspektivni razvoj«. Kao u slalomu prešli smo slijedeću dionicu krasno izvedene magistrale do Starigrad- Paklenice. Ovdje smo se zaustavili da pregledamo jedan od 4 nacionalna parka u našoj Republici. Nacionalni park Paklenica bio je upravo u prekrasnom proljetnom ruhu. Odmah kod ulaza u Veliku Paklenicu vidjeli amo vrlo uspješna pošumljivantja vršena posljednjih godina crnim i drugim vrstama barova. Mjestimično je pošumljivanje vršeno na terasama sa suhozidom (v. si. 2). Vidjeli smo također i kartu koja je izrađena godine 1895. za gospodarsku osnovu predjela Velika i Mala Paklenica. To je ujedno i jedna od prvih osnova izrađena u toj oblasti šuma. Gospodarska podjela koja je tada izvršena još i danas je na snazi. Vezani određeinim programom morali smio se brzo vratiti natrag iz ovoga veličanstvenog kanjona iako su nas njegove ljepote privlačile dalje u njegovu unutrašnjost. Na putu za Zadar pogled narni se zaustavio na Masliničkom imositu — velikom tehničkom dostignuću koje su naši stručnjaci pokazali u ovoj skladnoj turističkoj atraktivnoj konstrukciju (v. si. 3). Zatim smo prošli područje Ravnih kotara do Zadra. Na tom smo putu vidjeli veoma interesantne objekte kao što su: područje makije uz Novigradske more, veoma uspješno podignute kulture alepskO´g bora staire odo 15—20 god., nisku šumu medunca, velike komplekse medunčevih šikara, sastojine pinjola s prirodnom regeneracijom (Musapstan) te vrlo lijepe kul- Sl. 2. Ulaz u kanjon Paklenice Pošumljivanja na terasama sa suhozidom izvršeno 1960. g. Foto: Borzan. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 79 <-- 79 --> PDF |
ture različitih vrsta borova podignute prije po prilici 30 godina. Gospodarska jedinica Nin-Kozino (šumarija Zadar) proteže se na površini od ciko 3000 ha na području od Kozina prema Ninu. Gospodarsko razćiijteljenje izvršeno je gcdisne 1952. na odjele prosjekama u pravcu SI—JZ. Odjeli su veličine 49 ha te imaju oblik kvadrata sa stranicom 700 rn. Na velikom dijelu ove gospodarske jedinice (ciko 1000 ha) nalazi se šmrika (Juniperus oxycedrus), dok ostali dio zaprema niska šuma medunca te šikara medunca, a na manjoj površini uz more prostire se i makija Q. ilexa. Neposredno uz cestu laod Kozina u području šmrike podignuta je prije 60—70 god. biultura različitih bo Sl. 3. Pogled na maslinički rova na površini od 16 ha. Ta je kultura poznata pod imenom »Kožinski gaj« i zbog svog položaja i vanredno lijepo razvijenih stabala proglašena je sjemenskom bazom za aleipski i primorski bor. Na cijeloj je površini razvijen kvalitetan pomladak, posebno na dijeiu koji je za vrijeme rata bio jako prorijeđen (v. si. 4). Studenti su na dvije postavljene stalne pokusne plohe Zavoda za uređivanje šuma od po 1 ha izvršili potrebna mjerenja i dobili slične rezultate kao i 1959. godine. Evo najvažnijih rezultata izmjere po 1 ha: omjer smjese pojedinih vrsta: primorski bor 60´Vo, alepski bor 3Ca/o, crni box 10»/o; ukupna drvna masa 150 m3; temeljnica 19,8 m2; postotak prirasta za crni bor 1.8°/o, a za primorski bor 2.1"Vo. S obzirom na velike površine koje na području Ravnih kotara prekriva šmrika i na posebno pogodan položaj spoimenuite gospodarske jedinice neposredno uz ovu staru kulturu postavljene su pokusne plohe i vršena istraživanja o mogućnostima i načinu pošumljivanja sličnih terena. Sada šumsko gospodarstvo Zadar vrši pošumljivanja u prugama širokim 30 m na međusobnom razmaku od po 50 m. Tako dobivamo pošumljene pruge od 30 m i nepošumljene od 50 metara naizmjenično s pretpostavkom da će se s vremenom s pošumljenog dijela pošumiti nepošumljene površine. Da je pretpostavka tačna iako je put veoma spor, osvjedočili smo se na rubu te veoma lijepe šume gdje se vidi most. Foto: Golubović. regresija cenoze od ruba šume u područje borovice. Vrlo uspješna metoda konverzije gotovo svih šikara u području Ravnih kotara mogla bi se vršiti i primjenom mehaničkih sredstava (roteri, riperi). U krivudavim nepravilnim linijama treba izvršiti duboko oranje takvim strojem povlačeći se u šikari onim dijelovima koji su nectorasli ili gdje je vegetacija prekinuta. Na tako iaoranim brazdama u razmaku od oko 1,5 m sade se ili siju određene vrste. Tako posađene biljčice veoma dobro uspijevaju u zaštiti postojeće vegetacije, pa za kratko vrijeme dobijemo šumu ilz sjemena.. Ovakav način obrade nismo vidjeli na terenu, no bilo bi korisno da se isproba i primijeni. Turističko-rekreativni objekt »Borik« je zasada najjači »turistički punkt« na po |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 80 <-- 80 --> PDF |
tezu Rijeka—Zadar. Posljednjih je nekoliko godina izrastao i kretao se upravo onako kako je od njega zahtijevao razvoj turizma. Zahvaljujući borovoj šumi, koja je ovdje uz morsku obalu ´podignuta prije 40—60 godina, ovaj je rt sa svojim kupalištem postao pojam domaćega i stranog turizma. S nekoliko, novo izgrađenih hotela, moteloim i auito-kaimpctm predstavlja veliki doprinos razvoju našeg turizma uopće i pruža krasnu sliku uloge koju šuma u ovom obalnom dijelu treba odigrati. Iz vrlo žive disikusljie koja se ovdje razvila evo nekoliko najvažnijih detalja: krasnih uvalica sa pješčanim plažama koje u iprekrasnim zavojima obilazi asfaltna cesta, a more je tako bistro da svakog prolaznika naprosto privlači i očarava. Tim prekrasnim uvalama, divnom i bistrom moru, toim golom kamenu izloženom stalnoj žezi sunca nedostaje šuma1 koja bi pružala ugodnu zaštitu od sunca u vrućim ljetnim danima, koja bi omogućila ugodan odmor te razbila monotoniju. Danas na toni dijelu kao i na mnogima drugim površinama naše zemlje nema šume. Postavlja se pitanje kako bi ee što prije stvorila šuma te kako da se što prije SI. 4. Sastojina alepskog i primorskog bora. Kczinski gaj u gosp. jed. Nin — Kozino. Foto: Klepac. Na cijelom potezu od Novog Vinodolskog do Starigrad-Paklenice nisimo vidjeli nijedan kamp, nijedan motel i nijednu dobro uređenu puimpnu stanicu iako i na tom dijelu sunce sja možda i jače nego drugdje, premda i na tam dijelu ima pre udovolji zahtjevu svih onih koji prolazeći Jadranskom magistralom žele da se malo odmore i osvježe u bistrom moru pcdvelebitskog kanala. To isto ipitanje postavlja se na mnogim mjestima uz našu obalu jer su svuda veoma povoljni uvjeti |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 81 <-- 81 --> PDF |
za razvoj turizma u ovom dijjelu naše zemlje, zaista najjače privredne grane koje se razvoj ne da ni zamisliti bez šume i ulaganje u podizanje šuma. Naša uloga u tome trebala bi biti veoma velika i mi moramo biiti spremni da odgovorimo toim zadatku. Kod toiga treba imati u vidu da je tempo razvoja takav da se rezultati našega rada ne mogu čekati onoliko koliko smo mi obično naučili. To znači da nas sadnja jedno- i dvogodišnjih biljaka više ne zadovoljava. Stoga treba prići uzgoju takvoga dobro selekcioniranog sadnog materijala određenih vrsta u uzgajalištima da on, presađen na teren, rnože odgovarati ulozi koja mu je namjenjena. Znači da moramo crnog bora koja se nalazi w more, a služila je kao auto-kamp. U prekrasnom objektu »Soline« kcd Biograda na moru (v. si. 5), zatim u Pakoštanima vidjeli smo ponovno što i najmanja šumica znači na našem obalnom pojasu i do koje se mjere može iskoristiti. Posebno to vrijedi za Pa koštane gdje se smjestio »Mediteranski kamp« (v. si. 6), koji je ovdje u pogonu već deset godina. Taj kamp nema lijepih pješčanih plaža, ali ima šumu i to u velikom kompleksu uz more i tik do mora. Studenti su aktivno sudjelovali u nastavi. Tako je npr. u »Solinaima « student I. Radivoja c održao veoma dobar i iscrpan referat pod naslo SI. 5. Odmaralište vojno građevnog poduzeća iz Čačka u Solinama kod Biograda. Foto: Borzan. biti spremni da »preko noći« zaodjeneimo jadnu plažu, jedan turistički objekt u takav zeleni plašt koji će odgovarati svojoj funkciji i krajoliku. Prva grupa starijih borovih stabala na koju smo naišli nalazi se u Starigradu- Paklenici i tu je odmah izgrađen i vrlo lijepi motel. Poslije Novog Vinodolskog stvara se na ovom dijelu novo turističko čvorište. Ova mala površina šume donosi zajednici velike prihode ikoji se iskazuju kao prihodi od turizma. Za ilustraciju spomenut ćemo da je 1961. godine uprava Nacionalnog parka Paklenica imala brutto prihod od 2,000.000 din na 0.5 ha površine vom: »Razvoj turizma u našoj zemlji i doprinos šumarstva u tom pravcu«. I dalje uz obalu sve do Split a vidjeli smo veoma lijepe i uspjele šumske objekte koji se koriste uglavnom u turističke svrhe. Kod toga smo konstatirali i ovo: turizam i ugostiteljstvo u svom naglom razvoju koristilo je te još i danas koristi za podizanje svojih objekata, za stvaranje turističkih punktova šume ili skupine stabala podignute mnogo prije rata ili neposredno poslije rata. Jasno je da su u toku vremena te šume bile izvrgnute uništavanju i oštećivanju, a razvoj turizma i dalje intenzivno raste te zahtijeva nove i nove površine koje se zasada još uvijek |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 82 <-- 82 --> PDF |
pronalaze. No, sigurno je da će u vrlo kratko vrijeme sve šume i šumarci biti okupirani. Postavlja se pitanje što onda, jer nigdje nismo vidjeli da se stvaraju — .podižu šume s tom namjenom. Nismo vidjeli da turizam i ugostiteljstvo za kompenzaciju što koriste postojeće šumske kapacitete ulažu imakar i malo sredstava u podizanje novih šumskih površina. To je činjenica koja nas zabrinjava, jer ćemo ako se tako dalje nastavi narušiti naš osnovni princip — princip progresivne potrajnosti. Na obalnom području od Zadr a do Šibenik a vidjeli smo i vrlo lijepa pošumljivanja unutar makije koja vrši šumsko gospodarstvo Zadar svojim minimalnim sredstvima pa zato i na malim površinama. le mnoge brežuljke potpuno im izmijenivši izgled. U Sp 1 i t u smo obišli Srednju šumarsku školu i školski arboret u m. Smještena na prekrasnom mjestu uz Marjansku šumu sa sjeverne strane poluotoka, virio lijepo arhitektonski1 riješena i uklopljenja u ambijent cjeline ovog dijela grada. Škola predstavlja veliki doprinos uzdizanju kadrova i znači vanredan uspjeh šumarskih stručnjaka toga kraja. Unutrašnjost škole, službene prostorije, predavaonice, zbirke, gimnastička dvorana i sve ostalo na najvećoj je tehničkoj visini, te djeluje lijepo, skladno i funkcionalno. U razgovoru s nastavnicima škole i direktorom drugom ing. D. Žeravicom saznali smo da škola radi na osposobljavanju šumarskih tehničara općeg smjera, a SI. 6. »Mediteranski kamp« smješten u šumi alepskog bora kod Pakoštana. Foto: Borzan. Put nas je vodio dalje od Šibenika prema Splitu. Zaustavili smo se u Priimoštenu i obišli novi kamp koji se podiže na poluotoku uz samo mjesto. U zamahu poslijeratne izgradnje zemlje dobrovoljnim radnim akcijama pošumljen je i ovaj poluotočić, a da ljudi tog kraja nisu ni slutili koliku će im vrijednost dati ova mala ali zaista lijepa šumica alepskog bora. U okolici Primcštena vidjeli snio još jedan važan način korišćenja zemljišta na tom području. To su poznati primoštenski vinogradi na terasama. Terase su prekri kroz 16-godišnje djelovanje opravdan je i njezin specifični put i način odgoja mladih stručnjaka. Arboretum koji se nalazi neposredno uz školu veoma je bogat mnogim vrstamavrlo je lijepo uređen. Iako malen, predstavlja velik doprinos i uspjeh nastavnika ove škole kao i đaka koji su ovdje radili stičući nova znanja i iskustva. Iz Splita smo poduzeli i jedno putovanje u unutrašnjost. Put nas je vodio preko Klisa i Sinja do Muca i natrag. Nedaleko sela Koprivno vidjeli smo suhi voćnjak podignut od poljoprivredne zadruge. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Pred nekoliko godina voćnjak je predan na upravu Šumskom gospodarstvu Split jer je za zadrugu bio nerentabilan. Od voćaka najviše su zastupljeni badem, orah, trešnja, višnja, i dr. Uz voćnjak je sa sjeverne strane podignut i vjetrobrani pojas ili, kako ga ovdje zovu, burobrani pojas što je s obzirom na ulogu bure kao dominantnog vjetra i sasvim razumljivo. Zaštitnu ulogu vjetrobranih pojaseva vidjeli smo bolje na sinjskom polju gdje je vodcprivredna zajednica podigla nekoliko ovakvih pojaseva poslije isušenja Sinjsko g Polja. Kad je izvršena regulacijia voda rijeke Cetine i Sinjsko polje isušeno, vjetar je nanosio goleme štete. Osušenu i rastresitu a nezaštićenu zemlju vjetar je na mahove odnosio u velikim količinama. Tako je bilo slučajeva da je bura, razvijajući brzinu i preko 120 km na sat, potpuno odnijela gornji hranjivi površinski sloj debljine od 5 om. Da bi se zaštitilo golo tlo od ovako jakog djelovanja vjetra koji nanosi velike štete naročito u vrijeme sušnih perioda, prišlo se podizanju poljozalštitnih pojaseva uglavnom od topola koje ovdje izvanredno dobro prirašćuju i brzo postižu velike visine, tako da je njihovo djelovanje efikasno. Samo je velika šteta što se tim radom za izvjesno vrijeme prestalo, pa su još velike površine ostale nezaštićene. Na cijelom području vidjeli smo i izvanredno lijepu obnovu šikara koja je usljedila uglavnom poslije zabrane držanja koza. O tom problemu bilo je također mnogo diskusija. No, nepobitna je činjenica da je u čitavoj oblasti primorskih šiuma poslije zabrane držanja koza ozelenjivanje golih i degradiranih šumskih površina pošlo veoma brzo naprijed. Za posljednjih 10 godina slika našega golog krša promijenila se iz temelja. Od golih kamenjara s pokojim grmom i šibom nastale su u zelenilo odjenute površine, sada zaštićene od mnogih razornih djelovanja, a neke se od njih može smatrati niskim šumama. Na većem dijelu je spriječeno ono najvažnije, a to je razorno djelovanje kiše i vjetra. Ponovni zahtjevi stanovništva za ukidanje te zabrane sve su rjeđi i polako se gube u sveopćoj težnji da se što prije dobije i u torn dijelu naše zemlje nefragmentirani zeleni pokrivač koji će se daljnjim ulaganjima i zahvatima prevoditi u produktivnije uzgojne oblike. Činjenica je to da stalna migracija stanovništva, zatim elektrifikacija te prodor plina umjesto otvorenih ognjišta u velikoj mjeri rasterećuje pritisak stanovništva na šumu kao izvor za ogrjev od nosno sitno tehničko drvo, kolje i ostalo. S obzirom na to da je industrijski napredak zemlje tako brz i očit pa je smanjenje potreba okolnog stanovništva na drvu sve veće i veće, šumske površine iz godine u godinu mijenjaju svoj izgled u pozitivnom smislu. Više se ne postavlja kao osnovni problem kako da se očuva postojeći šumski fond od daljne degrad)acije uslijed nekontrolirane sječe i brsta. Tako je svladan jedan krupan problem, ali time nije sve riješeno jer se i dalje postavlja kao osnovni cilj što bolja, cjelovitija i trajnija zaštita i popravak tla, a to se postiže obnovom trajnog šumskog pokrova. Stoga sada predstoji potreba za unapređenjem gospodarenja u postojećim niskim i visokim šumama, te konverzija i rekonstrukcija makija i šikare u srednju ili visoku šumu. Radove u tom pravou treba ubrzati i prići smjelije rješenjima koristeći pritom i najnovija tehnička dostignuća. Svako čekanje je čisti gubitak te bi značilo zaostajanje u tempu za razvojem opće privrede kod nas i u svijetu. U području Sutin e vidjeli smo s jedne strane kanjona gospodarenje u nisoj bukovoj šumi »Visočica« koja se nalazi na visini od oko 500 m, a s druge strane kanjona sastojine crnoga1 i primorskog bora starosti od oko 40 godina koje su podignute na većim površinama i to na škriljevcima. Čitavo područje od Slutine do Muca su škriljevci veoma pogodni za pcišumljivanje, pa se tamo vide borove kulture različitih starosti počevši od onih koje upravo podiže Šumarija Split pa sve do 70 godina starosti. U M u ć u smo pregledali i obišli kulturu ornog bora staru oko 50—60 godina (v. si. 7.) koja pokriva površinu u kompleksu od oko 180 ha, ne računajući poslijeratna pošumljivanja vršena neposredno uz staru šumu. Posljednjih 10 godina vrši se u šumi simolarenje. Drug direktor gospodarstva govorio je o pitanju gospodarenja u ovoj i njoj sličnim šumama, a posebno o šumama gdje se vrši smolarenje. Radi se bez nekoga fiksiranog plana — jer ne postoji gospodarska osnova za ovu šumu me da je ona neophodno potreba. Za razliku od borovih šuma koje smo dosada uglavnom obilazili u obalnom području te koje imaju odnosno trebale bi imati pored zaštitne prvenstveno turističko- rekreativnu ulogu, ova šuma može postati veoma vrijedan gospodarski objekt kako za proizvodnju smole tako i za proizvodnju celuloze te tehničkog drva. Kad se ovom kompleksu pripoje i dijelovi koji se sada pošumljuju a nadovezuju se na 445 |