DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 6 <-- 6 --> PDF |
hoci prosječno po radnom satu povisuju se za 24,3%, zahvaljujući porastu proizvodnosti živog rada. U tome se baš izražava povišenje životnog standarda radnika: u skraćenju radnog vremena, u povišenju njegove zarade po prosječnom radnom satu. 2) Pri konstantnoj proizvodnosti živog rada — »proizvodnost« minulo g rada treba odgovarajuće povisiti. Drugim riječima — treba odgovarajuće sniziti materijalne troškove (sve osim osobnih dohodaka) ili (uz iste troškove) povisiti prihode, tj. povisiti ekonomičnost (minulog rada), i to bez dodatnih ulaganja, tj. racionalizacijom minulo g rada. Povišenje prihoda kao i smanjenje materijalnih troškova mogu se derivirati kao posljedice umjesnijeg živog rada, a to znači kao posebni oblici povišenja proizvodnosti živog rada, odnosno kao povišenje proizvodnosti (živog i minulog) rada. Sto se na taj način može postići — objašnjavamo putem slijedećih dviju stavki: Pritom isti radnici u kraće, tj. 42-satno tjedno radno vrijeme, ostvaruju manji obujam proizvodnje, pa i manje ukupne osobne dohotke, jer im proizvodnost živog rada nije porasla. Da bi se ostvario ist i obujam proizvodnje, potrebna je dodatn a radna snaga, po broju radnika 14,3%) ranijeg broja radne snage. Taj ukupni, za 14,3´% povećani broj radnika, prima zajedno ist e ukupne osobne dohotke kao ranije. To znači da su osobni dohoci po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) i po radnom satu ostali ist i kao ranije. Budući da je porasla ekonomičnost (minulog rada), ukupna akumulacija je već a a — pri istom obujmu proizvodnje — već a je i akumulacija po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje). Povišenje životnog standarda našeg radnog čovjeka pri toj varijanti sastojalo bi se: u brojnijem zapošljavanju radnika, ali bi na nj negativno djelovalo sniženje osobnih dohodaka pojedinog radnika u toku čitave godine. To posljednje ne smije se dozvoliti, jer je nivo osobnih dohodaka naših šumskih i drvarskih radnika srazmjerno nizak u našoj privredi (zbog plafoniranih cijena ključnih proizvoda, zaostalosti grana i niske proizvodnoist rada). Prema tome, potrebno je na teret ranije navedene povećane ukupne akumulacije — za 14,3% povisiti osobne dohotke po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje), dakle i po radnom satu, po radniku godišnje i ukupno godišnje. Dakle, ako nije ostvarena veća ukupna akumulacija od za to potrebnog iznosa — akumulacija ostaje jednak a ranijoj, i to ukupno i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje). Time bi se povišenje životnog standarda našeg radnog čovjeka sastojalo: u brojnijem zapošljavanju radnika, u skraćenju njegova prosječnog sedmičnog radnog vremena, u povišenju njegovih osobnih dohodaka po prosječnom radnom satu. 3) a. Proizvodnost živog i minulog rada. tj. ekonomičnost, mogu ostati nepromijenjeni po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) ah može narasti obujam proizvodnje, pa uslijed toga i njezina ukupna akumulacija. To se može ostvariti npr. produženjem pogonskog vremena (uvođenjem još jedne ili dviju radnih smjena, uvođenjem radnog vremena u nedjeljne i ostale praznične dane, ukratko — povišenjem prosječnog koeficijenta radnih smjena) — pomoću posebnog oblika racionalizacije proizvodnje koji se temelji na specijalnim metodama organizacije radnih smjena. Doduše pritom redovno se snizuju troškovi 368 |