DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 5 <-- 5 --> PDF |
mogu se sniziti čak i na (39:45) X 100 = 86,6%. To je pak ekvivalentno dodatnom godišnjem odmoru od 40,9 dana. Ukoliko za datu proizvodnju vrijedi da radnik osmog sata radne smjene izvrši umjesto prosječnog (100%:8) = 12,5´% učinka čitave 8-satne radne smjene samo oko 7% učinka čitave 8-*atne radne smjene — pri organizaciji rada putem 7-satnih smjena može se očekivati da će se ti rezultati sniziti samo na (100% — 7%) = 93%; ukoliko se pak pritom pola-satni odmor proporcionalno reducira na 26,25 minuta — može se očekivati da će se ti rezultati 393,75 sniziti dapače i samo na (93% = 93%. 1,0096 =) 93,89%. Pri orga390,00 nizaciji prosječno 42-satnog tjednog rada radnika putem 8-satnih radnih smjena — pri datoj proizvodnji radnik će u osmom satu radne smjene također podbacivati svoju prosječnu proizvodnost — iako nešto manje zbog kraćeg tjednog radnog vremena — pa ne će ostvariti predviđenih 93% odnosno 93,89% rezultata. Odatle se vidi da sve to treba putem pokusa i mjerenja utvrditi za svaku proizvodnju, jer je ljudski rad vrlo plastično dijalektički ovisan o radnim uvjetima pa i o organizaciji radnog vremena radnika. Zbog rizika podbacivanja planskih rezultata dosadašnjeg nivoa organizacije radnog vremena radnika, traži se da kolektiv radne organizacije, pošto dobro prouči odnosne elaborate, putem organa samoupravljanja prihvati takav prelaz na skraćeno radno vrijeme, a zatim da to odobri nadležna općinska skupština i nadležni republički sekretarijat za rad. Tek se onda smije prići ostvarenju skraćivanja radnog vremena, jer se tek onda može smatrati da je navedeni riziko te akcije u racionalnim granicama. Zadatak je koristan i uzvišen — za njega je vrijedno boriti se svim snagama! No, ostvarivanju tog zadatka treba prići ozbiljno, studiozno. Prije svega postavlja se pitanje: koji su teorijski ekonomski temelji putova aktiviranja rezervi u radnoj organizaciji u cilju uvođenja skraćenog 42-satnog tjednog radnog vremena? To ćemo ukratko obraditi u slijedećem poglavlju. EKONOMSKI TEMELJI RAZNIH PUTOVA UVOĐENJA SKRAĆENOG 42-SATNOG TJEDNOG RADNOG VREMENA RADNIKA U RADNIM ORGANIZACIJAMA Navedenu osnovnu postavku moguće je ostvariti na nekoliko načina: 1) Proizvodnost živo g rada treba povisiti na (48:42) X 100 = 114,29% odnosno čak na (45:39) X 100 = 125,38%, odnosno samo na (100:93) X 100 = 107,52% odnosno dapače samo na (100 : 93,89) . 100 = 206,50%; zbog jednostavnijeg izražavanja u daljnjem tekstu i tablici navodit ćemo samo podatak od 114,3%. To povišenje proizvodnosti živog rada treba izvršiti bez posebnih ulaganja, tj. racionalizacijom živo g rada (nauka o radu). Pritom ist i radnici ostvaruju ist i obujam proizvodnje, osobnih dohodaka i akumulacije — samo u okviru smanjenog radnog vremena. Osobni dohoci i akumulacija po učinku (jedinici proizvodnje) ostaju isti . Osobni do |