DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 20 <-- 20 --> PDF |
obilazak prostranijeg ili udaljenijih radilišta te strojevima potrebnim za razna izračunavanja; čuvari šuma vrše dužnost koja je više vezana za objekt nego li za stanovito radno vrijeme, oni se oslanjaju na organizaciju obavještavanja o štetama i organizaciju svoje službe čuvanja a ne samo na jednostavne obilaske relativno vrlo prostranih terena — i njima se može skratiti radno vrijeme, naročito ako ih se snabdije prikladnim prevoznim sredstvima, ako se osigura ažurno osuđivanje i naplaćivanje šumskih šteta te organizira odgovarajuća propaganda na selu putem narodnih vlasti, škola, društvenih organizacija i si.; požarnici vrše uglavnom sezonsku dužnost sličnu onoj čuvara šuma, pa se i njihovo radno vrijeme može skratiti putem analognih mjera — ili u najgorem slučaju platiti im po radnom danu 1 sat prekovremenog rada, pa i više, ako je to opravdano u datim uvjetima kada je bogatstvo velikog šumskog fonda u akutnoj opasnosti; radno vrijeme čuvara skladišta i si. praktički se ne da skratiti već je racionalnije platiti po radnom danu 1 sat prekovremenog rada, pa i više, iako se područje efikasnog čuvanja može povećati ograđivanjem skladišta, alarmnim napravama i si.; — pri pomoćnom osoblju u režiji (čistači, kuhari, štal-majstori i si.) može se skratiti radno vrijeme putem racionalizacije rada, sitnih tehničkih racionalizacija pa i uvođenjem stanovite sitne mehanizacije, eventualno putem primjene utvrđivanja redoslijeda radnih smjena i radnika »skakača«, ali negdje će trebati i nadalje tolerirati tjedno 48-satno radno vrijeme, što predstavlja obavezu plaćanja 1 prekovremenog radnog sata dnevno; — pri radovima u radionicama (kolarska, kovačnica, remontna radionica i si.) može se skratiti radno vrijeme; ekonomski temelj tom skraćenju treba da bude: racionalizacija rada putem specijalizacije radnika, uvođenja manjih pa sve većih serija, bolje organizacije radnog mjesta, tehničke racionalizacije alata, uvođenja mehanizacije i si. U svim tim slučajevima moguće je više-manje i kontrolirati radno vrijeme, pa i mjeru njegovog skraćenja. Naprotiv, radno vrijeme i mjeru njegova skraćenja praktički nije moguće kontrolirati pri svima onim radovima, koji .se rr.se na otvorenom putemraspršenih radnika ili manjih grupa radnika a plaćaju se na temelju učinka (norme, akorda). Takvih radova ima na pr. u Šumskom gospodarstvu Sisak oko 66"%! To nije moguće izvršiti naročito pri takvim radovima, kada ih vrši domaća radna snaga koja ne stanuje u radničkim nastambama (redovito nedaleko radilišta), a upotrebljuje vlastiti alat koji sa sobom donosi na radilište od kuće. To su naročito sjekači koji rade ručnim oruđem; oni npr. u Šumskom gospodarstvu Sisak obuhvaćaju oko 55% radne snage zaposlene u djelatnosti iskorišćivanja šuma! Kako da se osigura skraćenje prosječnog tjednog radnog vremena takve radne snage? Ako se toj radnoj snazi poniogne da racionalizacijom povisi proizvodnost živog rada za 14,3%, odnosno za oko 20% — hoće li ona spontano skratiti svoje radno vrijeme ili će raditi jednako dugo kao i dosad ostvarujući tim putem za 14.3 %, odnosno za oko 20 % veće osobne dohotke (uz dosadašnje osobne dohotke po jedinici učinka!)? Budući da je životni standard vrlo rastegljiv i nikad nije previsok, naročito u uvjetima vrlo niskih osobnih dohodaka po radnom satu odnosno po jedinici učinka (zbog plafoniranja cijena šumskih proizvoda i niske proizvodnosti rada), vjerujemo da će pretegnuti zasad posljednje; zasad takvi radnici ne će skratiti svoje radno vrijeme već će samo financijskim putem povisiti svoj životni standard! Jedino onda kada bude u svim poduzećima (industrije, saobra 382 |