DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 19 <-- 19 --> PDF |
evidentiranja učinka odnosno uspjeha u radu, standardizacijom alata i radnih postupaka, ako je moguće i normiranjem rada te sličnim mjerama; zatim ekonomično trošenje materijala koje se postiže boljim iskorištenjem materijala (sirovine, pomoćnih materijala, alata), skra-enjem ciklusa proizvodnje (kamate na osnovna i obrtna sredstva) i sličnim mjerama i napokon ekonomski efikasnom mehanizacijom rada (konjska ili motorna vuča pri prašenju, zaštitnim radovima, radovima u šumskim rasadnicima i dr.); — pri onim radovima koji se plaćaju kombinirano, tj. po vremenu a dodatna zaduženja posebno, koji se vrše uglavnom na otvorenom a kojih se vrijeme može razmjerno tačno utvrditi, treba razlikovati razne grupe: radnike na transportnim fazama iskorišćivanja šuma (tovaraši na izvlačenju, kirijaši, traktoristi, šoferi, šumsko-željezničko osoblje, grupe radnika koje poslužuju žičare, točila i si., utovarači koji su vezani za sredstva (kamione, vagone i si.) ili radnike pri mehaniziranim šumskokulturni m radovim a (kirijaši, traktoristi, šoferi, grupe radnika koji poslužuju ta sredstva i si.) — koji su vezani za sredstva šumsko-privredne organizacije a radove vrše uglavnom grupirano, pod stalnom kontrolom; njihovo radno vrijeme uglavnom ne možemo skratiti, jer je gotovo izuzetno moguće uvesti pri njima dvije smjene rada. pa ta sredstva ne bi bila dovoljno iskorištena, jer ona pretežno traže propisno dugotrajno razdužavanje i zadužavanje prilikom dnevne primopredaje osnovnih sredstava između odnosne dvojice radnika; zbog toga bolje je po potrebi platiti i po 1 sat prekovremenog rada dnevno (po 3 sata subotu i ponedjeljak), pa i više — nego li dozvoliti da se snizi iskorištenje razmjerno skupocjenih i deficitnih kapaciteta; to što se radno vrijeme tih grupa radnika ne skraćuje — ne znači da ne treba povisiti proizvodnost njihova rada; naprotiv, upravo ovdje potrebno je osigurati u toku radnog vremena najracionalnije iskorištenje kapaciteta, eliminiranje suvišne radne snage, racionalizaciju rada i živog i minulog uz postizavanje najbolje moguće kvalitete radnih učinaka; prema potrebi, može se ostvariti i koja sitna tehnička racionalizacija sredstava rada, pa i potpunija mehanizacija, a negdje će biti potrebno nabaviti još vlastitih zaprega da bi se putem njih, uz njihovo što potpunije iskorišća vanje u toku godine — moglo uspješno kočiti nabijanje odnosnih cijena usluga sa strane privatnog sektora (najamni kirijaši i si.); da bi se pak neka mehanizirana oruđa za rad (točila, žičare, šumske željeznice i si.) pri kojima su razmjerno lake primopredaje što potpunije iskorišćavala u toku godine (tzv. ekstenzivno) — moguće je organizirati rad pomoću njih i u nedjeljama i prazničnim danima, i to putem upošljavanja još 1/e dodatnih radnika te utvrđivanja redoslijeda radnih smjena i tzv. radnika »skakača« analogno uobičajenom, na primjer u industrijskim pogonima koji svakoga dana (kontinuirano) rade u jednoj radnoj smjeni; pri aktiviranju suvišne dosad latentno nedovoljno zaposlene radne snage ili pri odgovarajućem porastu proizvodnosti živog rada za oko 16,6% — u navedenoan slučaju i ne treba upošljavati dodatnu radnu snagu za svakodnevno iskorišća van je navedenih mehaniziranih oruđa za rađ putem jedne radne smjene; režijska terensko osoblje, vezano direktno uz proizvodnju (poslovođe, čuvari šuma, požarnici, čuvari skladišta i si.); radno vrijeme poslovođa može se smanjiti, pogotovu ako se smanji radno vrijeme neposrednih proizvođača (fizičkih radnika), ako ih se snabdije prikladnim prevoznim sredstvima za 381 |