DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 11 <-- 11 --> PDF |
organizacijama, a u poduzećima za preradu drva još i više — radi se o potrebnom porastu proizvodnosti živog rada od oko 20´% (odnosno od oko 12,52´% ili dapače 11,50%)! Radna organizacija trebat će aktivirati njezine rezerve i putem povisivanjaekonomičnosti uz pomoć racionalizacije minulog rada. To također u načelu ne traži nikakvih dodatnih ulaganja sredstava već traži samo umjesniji rad i poslovanje, koji ima za posljedicu smanjenje troškova i povišenje prihoda. Nadalje radna organizacija trebat će putem produženja pogonskog vremena, uz istu proizvodnost rada i ekonomičnost, povećati obujam ukupne proizvodnje dakle i ukupnu akumulaciju, što znači uz ista osnovna sredstva — povećatirentabilnost poslovanja, uz pomoć racionalizacije proizvodnje. To također ne traži nikakvih dodatnih ulaganja sredstava, pa u načelu ni umjesniji rad, već traži veći obujam proizvodnje — a to znači veći obujam predmeta rada (naročito sirovine s obzirom na kapacitet sirovinske baze), više radne snage i osiguranje realizacije viška proizvodnje na tržištu. Napokon, ako ni taj put ne zadovolji, tj. ne aktivira dovoljno rezervi za prelaz na skraćeno radno vrijeme, radnoj organizaciji preostaje put ulaganjavlastitih sredstava, a ako ih nema dovoljno — uzajmljenih sredstava, u sitne tehničke racionalizacije, u mehanizaciju, u preseljenja, u rekonstrukciju, u modernizaciju (automatizaciju, automaciju). u nova odjeljenja, i pogone. Sve to u načelu olakšava rad, traži veću kvalificiranost radnika, omogućuje porast proizvodnosti živog rada i porast ekonomičnosti, a budući da se traži velika ekonomska efikasnost ulaganja — podiže rentabilnost poslovanja radne organizacije. Prema vrsti proizvodnje, uvjetima u kojima posluje i radi radna organizacija — ona će iskoristiti navedene ekonomske temelje i putove skraćivanja prosječnog radnog vremena. Kako´ se vidi iz navedenog — poželjno je da pri tem ide navedenim redoslijedom: proizvodnost živog rada putem racionalizacije, ekonomičnost putem racionalizacije, rentabilnost putem racionalizacije u obliku produženja pogonskog vremena i putem dodatnih ulaganja (u mehanizaciju i si.). Ako neki od tih putova, prema navedenom redoslijedu, nije ostvariv u datom razdoblju, može ga se momentano i preskočiti, ali treba istodobno poduzimati mjere da se on iskoristi u što bližoj budućnosti. U uvjetima nezaposlenosti, dovoljne sirovinske baze i osigurane realizacije — put podizanja rentabilnosti pomoću racionalizacije u obliku produženja pogonskog vremena može dapače doći i na prvo mjesto, jer pored toga što omogućuje skraćenje radnog vremena radnika uz njegov rad dosadašnjeg nivoa umješnosti on osigurava ujedno i veći obujam proizvodnje ili omogućuje smanjenje obujma oruđa za rad pri istom obujmu proizvodnje (npr. u iskorišćivanju šuma). U tom poglavlju mi smo teorijski odvojeno osvijetlili pojedine navedene putove, odnosno ekonomske izvore, uvođenja skraćenog 42-satnog tjednog radnog vremena. Faktično ti su izvori, odnosno putovi, međusobno dijalektički povezani: povišenje proizvodnosti živog rada povisuje ekonomičnost i rentabilnost poslovanja; povišenje ekonomičnosti povisuje rentabilnost poslovanja; povišenje rentabilnosti poslovanja putem investicijskih ulaganja temelji se na povišenju proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti poslovanja. Pri konkretnom korištenju tih izvora odnosno putova ne treba zaboraviti na njihovu kompleksnu povezanost, ali pri njihovu otkrivanju dobro će nam doći njihovo međusobno razlikovanje prema našem prikazu. Dapače vidimo da do podizanja rentabilnosti |