DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Broj koza u 1964. je vrlo malen da bi mogao značajnije utjecati na proizvodnju
stočarstva u Jugoslaviji. Proizvodnja kozarstva se skoro isključivo
troši u domaćinstvu.


5. 3. 4. Utjecaj zabrane na ekonomiku sela
Kozarstvo u času donošenja zakonskih odredaba o likvidaciji nije bio takav
privredni faktor, koji bi bitno utjecao na tok privrednog razvoja u Jugoslaviji
u cjelini.


likvidacijom koza nastao je izvjestan poremećaj u sitnom individualnom
seljačkom gazdinstvu nerazvijenih područja. U nekim krajevima došlo je do
zamjene koze drugim vrstama stoke naročito u predjelima jako udaljenih od
industrije i saobraćajnih sredstava. Broj ovaca je porastao u nekim krajevima
Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. No do najveće zamjene koza ovcama
došlo je u Dalmaciji, gdje je broj ovaca godine 1960. dosegao najveću poslijeratnu
cifru od 932.000 grla.


6. Sječa u kozarskim
šumama, primarni faktor regresije vegetacije kao priprema za
destruktivnu akciju koza. (Dalmacija, Bukovica). Orig.
Međutim u mnogim krškim područjima koja su obrasla gustim niskim šumama
i šikarama bijelog i crnog graba, hrasta, crnog jasena i bukve nije moglo
doći do zamjene koze ovcom jer ovca nije podesna vrsta za iskorišćenje
takvih formacija. U takvim područjima, inače industrijski nerazvijenim i udaljenim,
sa slabim saobraćajnim vezama, kotarski narodni odbori su tolerirali
izvjestan broj koza balkanske rase na slobodnoj ispaši, na površinama koje su
kamenite i na kojima je erozija odavno prestala, a koje nisu ni za kakvu drugu
rentabilniju kulturu.


Međutim u toku perioda 1961—1964: počele su se domaće a i križane koze
pojavljivati na slobodnoj ispaši i u raznim drugim krajevima primorskog i
kontinentalnog područja, u kojima se ni pod kakvim uslovima nebi smjelo
dozvoliti njihovo držanje. Njihov broj zasada istina nije velik, ali ta pojava


301




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Šumski fond u Jugoslaviji bio je 1947. god. 774 mil. m3 a 1961. god. 955 mil.
m3 ili više za 22%. To povećanje je rezultat raznih mjera izvršenih u šumama,
kao što su: prorjeđivanje, očetinjavanje, pošumljavanje ogoljelih površina, zabrana
paše općenito a posebno zabrana paše koza. I ako zabrana koza nije
bila jedan od važnijih faktora povećanja šumskog fonda i prirasta ipak je u
izvjesnoj mjeri doprinijela tom povećanju.


5. 3. 2. Utjecaj na korišćenje zemljišta
Utjecaj zabrane koza, uz ostale mjere, odrazio se pozitivno na razne kategorije
korišeenja zemljišta:
a) u šumskoj proizvodnji, o čemu je bilo govora u prethodnoj glavi
b) u poljoprivrednoj proizvodnji: uslijed smanjenja erozije umanjio se u
izvjesnoj mjeri i destruktivni utjecaj voda na poljoprivredne kulture


c) na području akumulacijskih bazena hidrocentrala, spriječilo se njihovo
zatrpavanje. Zaštita akumulacijskih jezera hidrocentrala je od ogromne
važnosti za Jugoslaviju: Oko 80lo/o proizvedene elektroenergije otpada
na hidrocentrale, koja stalno raste. God. 1939. bilo je proizvedeno 566
mil. kWh a 1963. god. 8.028 mil. kWh hidroelektroenergije,


d) na jadranskom turističkom području uslijed zabrane koza na mnogim
površinama obnovila se šumska vegetacija i omogućilo pošumljavanje i
parkiranje uz turistička mjesta i autoputove


e) u šumama jele i smrče omogućena je prirodna obnova tih šuma.


5. 3. 3. Utjecaj na stočnu proizvodnju
Sto se tiče proizvodnje mlijeka ona je i pored likvidacije koza znatno
porasla, jer je porasla proizvodnja po jednoj kravi muzari, kako se to vidi iz
tabele br. 15.


Tab. 15
Proizvodnja mlijeka u Jugoslaviji u mil. litarai)


Godina Ukupna proizvodnja mlijeka Kravlje Ovčje i kozje


1956. 2.024 1.801 223
1957. 2.309 2.094 215
1959. 2.451 2.231 220
1960. 2.434 2.214 220
1962. 2.326 2.153 173


Stanje na tržištu mesom pokazuje porast zaklanih goveda od 1956. god.
1,388.000 grla na 1,949.000 grla 1962. g. Poremećaji u snabdijevanju goveđim
mesom poslije 1962. g. i skok cijena nastali su uslijed deficita stočne hrane i
općeg porasta cijena, a ne uslijed zabrane koza. Klanje sitne stoke ovaca
i koza palo je od 1956. g. 4,935.000 grla na 4,166.000 grla 1962. god. Taj pad
je prouzrokovan uglavnom opadanjem broja ovaca a ne koza, jer se kozje meso
malo trošilo u gradovima koji su glavni potrošači mesa. Zabrana koza je izazvala
poremećaje u snabdijevanju mesom samo u nekim nerazvijenim krajevima.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Si,


ta pretežno poljopr. pro
podložna crotiji Hat bojimo.
treba tii´juiitt j/oioanc, ispašu.


>koza,


vit


J-> / /a


Karta, ir 2.
/oefruč/e eoft marjftt A sutrta
«i kojima treAa utcljučiti
i spa i u iota.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 30     <-- 30 -->        PDF

L
ju gr OJ Imo i ja.


f it f*f Jp im*


ritčja ntalrocontraia.


u.
kojima trria uključiti t´jpašuioza.
,JL...-´


Karta br.t.
frim o r J 6 o p/ant j
L0podru € it na. Lo>e » u tr**oa00 JU MOMO\
turirtit*o
ts &{ju—./"




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 31     <-- 31 -->        PDF

površinama organizira jedan racionalni uzgoj koza, ukoliko odgovaraju postavljenim
uslovima:



da uzgoj koza na njima na bilo koji način ne ugrožava susjedne poljoprivredne
kulture, proizvodne šume te naselja i saobraćaj,

da nisu u području akumulacijskih bazena hidrocentrala,

da nisu u neposrednom turističkom području.
Osim toga postoje znatne površine obnovljenih niskih šuma u kontin. području,
u kojima se vrši očetinjavanje na većim površinama. Na tim površinama
se proizvode znatne količine ogrjevnog i celuloznog drveta, a granje sa
lišćem ostaje obično u šumi. U šumama, koje se nalaze uz dobre izvozne putove
i na plodnim šumskim tlima kontinentalnog područja, moguće je korišćenje
proizvedenog lisnika za ishranu koza a djelomično i ostale stoke, putem specijalnih
farma.


Međutim za racionalno korišćenje šumskih površina za jedan rentabilan
uzgoj koza nužne su prethodne studije ekonomske strukture područja, stanja
erozijskih procesa, stepena degradacije postojeće šumske vegetacije i njene
proizvodne snage. Na osnovu takvih studija mogu se ograničiti rajoni kontroliranog
uzgoja određenog broja domaćih koza.


Sa takvih gledišta pristupilo se u okviru Instituta prethodnim studijama
i istraživanjima uzgoja ishrane koza na način i na mjestima koji isključuju
njeno štetno djelovanje i omogućuju jednu rentabilnu proizvodnju.


Navedena gledišta kao i rezultati pomenutih istraživanja ne čine zasada
sastavni dio službenog stava, u ovoj oblasti. Osnovni principi politike u oblasti
korišćenja šuma putem jednog racionalnog i rentabilnog kozarstva, kao i tehnika
takvog korišćenja predmet su predavanja koje će autor održati na Seminaru
FAO o politici uzgoja koza na Mediteranu. Ta materija kao prikaz rada
Seminara bit će posebno objavljeni u Šumarskom listu.


LITERATURA


1.
Ziani P.: Interdiction du parcours des caprins en Yougoslavie. FAO (SCM) 62
23/8a-D. Dubrovnik 62.
2.
Etude sur le parcours des chevres. Note de Secretariat. FAO (SCM)62 (l)/8a-A
Dubrovnik 1962.
3. Mediterranean Developement Project. Rome 1957.
4. Ing. T. Nikolovski: Problem uzgoja koza u Makedoniji. Skopje 1962. (rukopis).
5. Dr
Kraljić B.: Veličina šumske paše u Jugoslaviji. Skopje 1960.
6. Foret et päturage. FAO — Rome 1952.
7. Grazing and forest economy. FAO — Rome 1953.
8. Dr Rako A.: Uzgoj mliječnih koza. Zagreb 1949.
L´elevage đes caprins en Yougoslavie et ses problemes


RESUME


Dans 1´ introduction 1´ A. presente un bref expose su 1´ effectif du troupeau caprin
ainsi que sur le röle de 1´ elevage des caprins dans la region mediterraneenne.
L´ influence destructive du parcours caprin sur la vegetation forestiere et sur le
sol doit etre prise en consideration dans 1´ ensemble de 1´ economie pastorale de menu
betail oü 1´ action directe de 1´ homme par des coupes execessives et incendies joue le
röle primaire dans le degradation des sols en Mediterranee. La vaine päture des c a-
p r i n s constitue une phase intennediaire de ce processus et eile est d´ une portee




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Ova procjena rezultata zabrane koza na šumsku vegetaciju i eroziju je
sasvim općenita. Međutim na osnovu ankete izvršene ´1964. god., mogao se
utvrditi ipak relativni stepen obnove šuma u pojedimm područjima prema
stanju prije zabrane. Rezultate te ankete dajemo u nižoj tabeli broj 14. za
područje uže Srbije i Kosovo-Metohijske oblasti:


Tab. 14.
Površina Površina
Područje područja
km2 U šuma h a
u »/e u "k
Uža Srbija i Kosovsko-
Metohijska oblast 66.855 100 2,152.439 100
Anketirana oblast 38.792 58 100 1,245.758 58 100
Stepen uspjeha obnove šuma:
Odličan 4.425 11,4 172.068 13,7
Osrednji 29.579 76,3 979.437 78,7
Stanje bez promjene
ili pogoršano 4.788 12,3 95.253 7,7


Slični su rezultati u Makedoniji, Sj. Bosni i na području Like u Hrvatskoj
dok su rezultati u Hercegovini, Crnoj Gori i Dalmaciji slabiji.


5.
Stambena kuća u jednom kozarskom području. (Dalmacija, Bukovica). Orig.
Anketa je pokazala:



da zabrana koza uvijek daje bolje rezultate, ako je u isto vrijeme regulirana
sječa drveta za ogrjev i ispašu ostale stoke,

da se u kontinentalnom području Jugoslavije zahvaljujući zabrani koza
moglo pristupiti očetinjavanju degradiranih šuma i šikara u nešto većim
razmjerima.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 24     <-- 24 -->        PDF

298




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 23     <-- 23 -->        PDF


veliki procenat šuma tj. niskih šuma i šikara 45,0—63,6% koje omogućuju
držanje koza,
— slaba naseljenost općina krškog područja 22—26´%,



pretežna većina aktivnog poljoprivrednog stanovništva u sve tri općine
73—90,5%,

u općinama jadranskog krškog područja (Obrovac, Bileća) karakteristična
je struktura broja stanovnika prema izvorima prihoda: znatno
se povećao broj stanovnika čiji su izvori prihoda mješoviti tj. od poljoprivrede
i nepoljoprivrednih djelatnosti. Ti odnosi kao i tendencija ka
povećanju nepoljoprivrednih izvora prihoda prikazani su na grafikonu
broj 2.
5. 3. Procjena rezultata zabrane
5. 3. 1. Utjecaj zabrane koza na šumsku vegetaciju i eroziju
Utjecaj zabrane koza na progresiju vegetacije i melioraciju tla je sasvim
šumskom vegetacijom na kojima se i koza ishranjivala. Taj utjecaj može da
se odnosi na progresiju šumske vegetacije i melioracije tla, kao i ekonomsku
vrijednost tih procesa.


Utjecaj zabrane koza na progresiju vegetacije i melioraciju tla je sasvim
različit ako su poslije koza odnosne površine ostale na miru ili ako je koza
zamijenjena sa govedima ili ovcama (kao u Dalmaciji). Opažanja izvršena u
Lici, gdje se povećao broj goveda u šumi, pokazuje da goveda vrše isti utjecaj
na šumsku vegetaciju kao i koza, ali samo na površinama pristupnim i prohodnim
za goveda. Ako je koza zamijenjena ovcom, onda u otvorenim šikarama
u kojima ne može doći do sklapa, ovca brsti i dalje sav prizemni sloj
do 80 cm, dok stabalca rastu u visinu. U sklopljene guste šikare naročito one
bijeloga i crnoga graba kao i bukve, ovca ne ulazi, i one se razvijaju kao
sitne šume panjače.


Rezultati zabrane koza na šumsku vegetaciju mogu se pratiti po cijeloj
Jugoslaviji. Oni su bolji na nekarbonatnim geol. podlogama i u unutrašnjosti,
a slabiji na vapencima i aridnim primorskim područjima. U Srbiji, Makedoniji,
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini tereni koji su prije izgledali potpuno goli danas
predstavljaju površine obrasle niskim šumama kojima visina često iznosi od
4 — 5 metara.


U Hrvatskoj su najznačajniji uspjesi postignuti u Lici i to na par stotina
kilometara dugačkom potezu šikara na sjevernim padinama Velebita, zatim u
ličkom Sredogorju.


Isto tako se mogu konstatirati značajni uspjesi na obnovi šumske vegetacije
u Srbiji u cijelom slivu rijeke Morave a naročito u Grdeličkoj klisuri.


S druge strane zabrana koza nije imala nikakvog utjecaja na obnovu šuma
u mnogim krajevima bivšeg područja držanja koza, gdje je koza zamijenjena
ovcom i govedom i gdje se nastavila nekontrolirana ispaša i kresanje lisnika
koji i dalje služi za djelomičnu ishranu ovaca i goveda, a naročito još gdje
se nastavila i prekomjerna sječa drveta za ogrjev.


Što se tiče utjecaja na eroziju, taj nesumnjivo postoji, ali nema još potrebnih
komparativnih opažanja koja bi pokazala utjecaj zabrane koza na eroziju
u mnogim područjima. Na eroziju je veliki utjecaj imala obnova travnog pokrivača,
koji se pojavio kod potpune zabrane paše.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 22     <-- 22 -->        PDF

erozije, povećanje broja tih koza za nas nije interesantno, jer se one drže u
štali ili na vezu. Kako se iz tabele vidi najveće povećanje apsolutno i po
km2 ostvarilo se u Kosovo-Metohijskoj oblasti. Povećanje broja koza balkanske
rase u periodu 1961—1964. nastupilo je kao posljedica privremene tolerancije
izvjesnog broja tih koza (osim u Dalmaciji, gdje su se stalno odžale u istom
broju) još i u nekim drugim krajevima krškog područja Jugosiavije: Hercegovine,
Crne Gore kao i Kosovo-Metohijske oblasti. To su nerazvijena područja
sa malim procentom obradivog zemljišta i velikom površinom niskih šuma i
šikara koje zauzimaju preko polovicu površine područja.


Povećanje broja koza balkanske rase ostvarilo se uglavnom u slijedećim
krajevima:


Tab. 11.
Kosovo-Met obi j ska oblast 12.000 komada


Hercegovina 8.400 komada
Crna Gora (Nikšić) 6.000 komada
Razni krajevi uže rbijSe 6.000 komada


Svega : 32.400 komada


ili 60% od ukupnog broja koza balkanske rase 1964. g.


Da bi se dobio bolji uvid u ekonomsku strukturu tih područja donosimo
osnovne podatke (vidi tab. 13.) za 3 općine tih područja: Obrovac u Dalmaciji,
Bileća u Hercegovini i Orlane u Kosovsko-Metohijskoj oblasti. Te općine mogu
da posluže kao reprezentanti odnosno uzorci strukture navedenih užih područja.


U tim općinama je kozarstvo odavna bilo glavni izvor prehrane stanovništva.
Međutim kako ćemo vidjeti iz tabele br. 17. ta se situacija danas već
znatno izmijenila. Iz te tabele se vide zajedničke karakteristike tih područja
kao što su:


— mali procenat obradivih poljopriv. zemljišta 5—16% od ukupne površine,
Gi´ailfcOB br. 2.
Strufctura elCfiĐTiu.»lva opatija* Obrovao.Blleea i Orlaxa prams Izvorima
prl&oaa. Jt
loo


prihodi ođ aepoljopriv
radalh döiataosü


aaoTltl prinudi i
poljoprivreda arn´OlJoprivreda
« đeiatjsAavl
prlnođl aaso od poljoprivreda


. Öbrcräo
Aj*roJ atttBosßitea Loa s^iß zxii Ja »--...-ti }*« »)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Tab. 10.


Vrsta stoke
Sitna stoka na
ispaši 1953.
u 000 grla
šumskoj
g-i)
l0/o
Šumska paša
u 1000 tona
sijena */B
Ovce
Koze
Ukupno :
199
621
820
23
77
100
207,25
693,84
901,09
23
77
100


i) Podaci iz Dr. B. Kraljić: »Veličina šumske ispaše u Jugoslaviji« 1960.
»Stat. Bilten i stočarstvo 1953.«


4. 2. Štetne posljedice ispaše koza sa društvenog gledišta
Sa općeg društvenog gledišta proizvodnja kozarstva dobi ja poseban aspekt:
neposredni utjecaj proizvodnje kozarstva na šumsku vegetaciju kao i njen posredni
utjecaj na režim voda uopće, a s time i na poljoprivredna zemljišta,
naselja i objekte, nesumnjivo je destruktivan i negativan, ako se ta proizvodnja
vrši na način, kako se je već vijekovima na Mediteranu i vršila tj. slobodnom,
ničim ograničenom pustopašioom, ali uvijek u zajednici sa drugim destruktivnim
faktorima: neracionalnom sječom šuma i pustopašicom ovaca.


Ako privremeno pretpostavimo, da je ispaša koza jedini uzrok opće degregacije
šuma i zemljišta kao i pojave bujica, o čemu ćemo još detaljnije raspravljati u
slijedećoj glavi, onda bi indirektni troškovi po jednoj kozi iznosili prema računima
ing. T. Nikolovskog a za područje Narodne Republike Makedonije:


A) Tekuća vrijednost šteta, godišnja tangenta šteta od erozije 4.080.—


B) Godišnja tangenta za obnovu početnog stanja:


a) pošumljavanje 250.—
b) melioracija šikara 450.—
c) uređenje bujica 300.— 1.000.—
5.080.—
Ako tome dodamo direktne rashode od: 4.073.—
9.153.—
Odbivši prihode naprijed iskazane:
Dobijemo negativnu vrijednost proizvodnje od:
6.890.—
—2.163.—


Prema tome sa društvenog gledišta neracionalna proizvodnja kozarstva
je nerentabilna, jer društvo treba da ulaže znatna sredstva za obnovu degradiranih
šuma i zaštitu tla od erozije, pojave kojima je ispaša koza i ako ne
jedini uzrok, kao što smo gore pretpostavili, ipak jedan od važnijih.


Štetan utjecaj koza uvijek u zajednici sa prekomjernom sječom drveta i
ispašom ovaca kako smo naprijed pokazali očituje se na ekonomski razvoj
putem povećanja erozije, naglog oticanja voda i uništavanja šumske vegetacije
kao izvora proizvodnje.


Prema tome treba razlikovati slijedeće štetne utjecaje tih faktora:
a) uništavanje poljoprivrednih i šumskih plodnih zemljišta sa erozijom
b) poplave poljoprivrednih zemljišta u nizinama
c) zasipavanje poljoprivrednih zemljišta u nizinama kamenjem i pijeskom
d) razaranje saobraćajnih putova, željezničkih pruga i autoputova od bujica
e) zatrpavanje akumulacijskih bazena hidrocentrala.


293




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 18     <-- 18 -->        PDF

pitanje od interesa kod donošenja smjernica jedne politike koju treba provoditi
u oblastima gdje je ekstenzivna pašnjačka privreda sitnom stokom dominantna.
Pomenuta istraživanja, koja su vršena u Jugoslaviji obuhvatila su kvantitativno
mjerenje izvjesnih veličina u tom procesu. No treba odmah dodati da
te veličine jako variraju prema prilikama, tako da je potrebno izvršiti još
mnoga mjerenja, da bi se moglo raspolagati sa sigurnijim prosjekom za jedno
područje.


Količina izbojaka, koju koza obrsti u jednom danu znatno varira. Mjerenja,
koja su bila izvršena na četiri razna pašnjaka i u raznim godišnjim dobima
pokazala su slijedeće količine:


I. II. III. IV.
kg 2.280 3,105 4.385 2.820
sati 9,30 11 12 9


U gornjem pregledu trajanje brsta iskazano je po odbitku izležavanja stoke.
Kao što se vidi prosječno dnevno koze su brstile 3.163 kg.


Zajednička ispaša sitne i krupne stoke još uvijek zauzima u Jugoslaviji
ogromne razmjere po površini, iako u ukupnoj ishrani stoke prema istraživanjima
Dr. Kraljić a učestvuje tek sa 13.04%. Površina šuma i šumskog
zemljišta na kojoj se vrši ispaša iznosi 77% od ukupne šumske površine u Jugoslaviji
(Vidi tabelu 9.).


Tab. 9.
Korištenje šumskih površina za ispašu i kapacitet tih površina 1953.1)


Ukupno 9.634 7.418 2.746 4.385 59,7
Krupna stoka — — 1.455 2.225 52,9
Sitna stoka — — 1.291 2.160 67,3


U tablici 9. vidi se da je kapacitet šumskih površina na kojima se stvarno
pase znatno preiskorišćen i da sitna stoka znatno jače iskorišćava šumsku
ispašu (+ 67,3%) od krupne stoke (+ 52,9%), isto je i razumljivo s obzirom
na njenu veću pokretljivost. Od ukupnog broja sitne stoke na šumskoj ispaši
otpadalo je 1953. godine na kozu 77% po broju i po količini iskorišćenog krmiva
što je u skladu sa rezultatima opažanja o ulozi ovaca i koza u procesu regresije
šumske vegetacije (vidi tablicu 10.).




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Koza 1. Ponikle biljke šumskih vrsta
koza potpuno pojede do
zemlje i onemogućava obnovu.
2. Sve izbojke, pupove i grančice
debele 4—5 m/m koza
potpuno pojede, a deblje
grančice ogoli, i to sve do
visine propinjanja, t. j . oko
180 cm. Međutim koza iskoIz
flore pašnjaka koza bira
biljke koje su više od ostalog
travnog pokrivača kao i
polugrmlje. Pojedinačne grmove
Paliurusa, Juniperusa
i druge koza potpuno obrsti.
risti svaku mogućnost kao
kamen, rašlje na drvetu da
se ispenje što više u potrazi
za brstom. Postojeće šumske
vrste uslijed stalnog odgrizanja
zaostaju u rastu i
poprimaju karakteristične
čun j äste oblike sa sitnim
lišćem.
3. Čestim prolazima, gaženjem
i brstom koza otvara u šikarama
na strminama posebne
prolaze (kozje staze)
koje se lako pretvaraju u
vododerine.


Ovca 1. Ponikle biljke šumskih vr-g kl. Čestim odgrizanjem i gažesta
ovca obrsti isto kao i* njem travne vegetacije nekoza.
staje sa pašnjaka čitav niz


vrsta u prvom redu legumi


2. Sve izbojke šumskih vrsta
noza. Travnjak se otvara


prizemne i vršne do 80 cm


utjecaju atmosferilija.


visine ovca brsti kao i koza,
ali za razliku od koze od-2. Čestim prolazima, gaženjem
griza samo lišće i pupove i ispašom ovca otvara na
bez grančica. strmim pašnjacima posebne


staze koje predstavljaju pr


3.
Čestim prolazima, gaževe
početke erozije.


njem i brstom ovca otvara
u šikarama na strminama 3. Ovce čupaju na pašnjacima


posebne prolaze koji se lako neke vrste koje su obično
pretvaraju u vododerine. manje vrijednosti.


4.
Uslijed prekomjerne ispaše
ovaca, na mnogim pašnjacima
naseljava se vegetacija
koja za stočarstvo nema nikakve
vrijednosti, kao npr.
Juniperus sp., Vaccinium
sp., Drypis sp. i mnoge
druge.
Ova djelatnost ovaca i koza bila je i dosada poznata svakom stručnjaku


iz ove oblasti. Postavlja se međutim pitanje: koliko je kvantitativno učešće pojedinih
vrsta stoke i direktno čovjeka u procesu denudacije i degradacije jednog
degradiranog područja i koje mjesto oni zauzimaju u tom procesu. Ovo je




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 16     <-- 16 -->        PDF

rodnu obnovu šumske vegetacije iz sjemena, ali ne da je potpuno unište. Bilo
je nužno da šumska vegetacija postane u cijelosti pristupna — do samog pupa


— destruktivnom djelovanju prekomjernog odgrizanja u prvom redu koze, a
onda i ovce, pa da proces regresije šumske vegetacije zauzme katastrofalne
razmjere, koji je doveo do uništenja šuma. Tu presudnu fazu u procesu uništavanja
šuma izvršio je čovjek sa svojim direktnim destruktivnim djelovanjem
na šumsku vegetaciju: prekomjernom sječom drveta za ogrjev i ostale
svoje potrebe, stvorio je od visokih šuma niske šume i na koncu šikare koje
koje su predstavljale najpodesniji oblik za ishranu koza ali i posljednji stadij
šumske vegetacije pred uništenjem. Da je taj proces doista tako tekao dokazuju
ostaci nekadanjih kozarskih šuma u kojima su se koze ishranjivale stotinama
godina bez ikakvih posljedica na proizvodnost tih šuma (razumije se lisnika) i
bez tragova erozije tla, sve dok nije počela prekomjerna sječa drveta u tim
šumama.
Paralelno sa tim procesom razvijao se i proces degradacije tla erozijom u
kojemu je odlučujuću ulogu igrala ovca.


Pregled faktora regresije vegetacije i degradacije tla u jednom sistemu
ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sitnom stokom dan je u tabeli br. 8.


Tab. 8.
Pregled faktora regresije vegetacije degredacije tla.


Faktor
degradacije Šume, šikare i šibljaci Travnjaci i kamenjare
Čovjek,
direktno
1. Siječe visoko šumsko drveće,
bez osigurane obnove
šuma iz sjemena t. j . pretvara
visoke šume u niske
šume, koje su podesnije za
ispašu i brst.
2. Vrši "neredovne i česte sječe
niske šume i pretvara ih
u šikare i šibljake, koji
predstavljaju najpodesniji
oblik za brst koze.
1. Kopa zaostale panjeve šumskih
vrsta za ogrjev.
2. Ćupa za ogrjev razno sitno
grmlje sa korijenom kao što
su: Euphorbia spinosa,
Astragalus sp., Helichrysum
itd. i otvara put eroziji.
3. U šikarama vrši sječu debljih
panjeva do zemlje, koji
se na suncu često suše i
nedaju više izbojke. Šikare
se pretvaraju u šibljake i
gärige.
i. Čupa sa korijenom razno
ljekovito i industrijsko bilje
za prodaju.
4. Vrši krčenje šuma na strmim
padinama radi poljoprivrednog
iskorištenja i izlaže
zemljište erozijskim
procesima .
1. Radi privremenog poboljšanja
paše pali kamenjarsku
i travnjačku vegetaciju.
5. Namjernim ili nenamjernim
požarevima uništava šumsku
vegetaciju.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Prema tome uzrok nestajanju šuma i postanku degradiranih površina Mediterana
treba tražiti u analizi privredne djelatnosti pašnjačkog gazdinstva sitnom
stokom.


U svakoj mediteranskoj zemlji postoji određeni procenat sitne stoke ovaca
i koza, kojima se uvijek pridružuje izvjestan broj krupne stoke (iz razloga
kojega smo naprijed spomenuli). Prema tome i ovca kao i svaka stoka mora da
ima udjela u procesu degradacije. Ako ispitamo areale ishrane pojedinih vrsta
stoke onda se može utvrditi slijedeće (ispitano na području Dalmacije):


1.
Otvorene degradirane šume ovce i koze, često i goveda u zajedničkom
stadu
2.
Otvorene šikare i niske šume ovce i koze, često i goveda u zajedničkom
stadu
3.
Zatvorne šikare bjeloga graba ili
makije koza
4.
Šikare i niske šume na kamenitim
površinama koza
5.
Rijetki šibljaci: paliuretumi, juniperetumi
i drugo ovce i koze u zajedničkom stadu
6.
Ciste kamenjare svih tipova bez
šumske vegetacije ovce i goveda
7. Gusti šibljaci
koza
8.
Visokoplaninski pašnjaci iznad gornje
granice šuma ovce i goveda
U gornjem pregledu, tipovi vegatacije 1—7 koji služe kao baza za ishranu
pojedinim vrstama stoke nisu ništa drugo nego intermediarni degradacijski
stadiji u jednom procesu regresije vegetacije i degradacije tla, koji je obično
počeo u jednoj klimatogenoj šumskoj zajednici, a završava se sa čistim kamenim
supstratima bez vegetacije ih erodiranim površinama u pokretu također
bez vegetacije. Površine na kojima se danas ovca i koza zajednički ishranjuju
razvojem regresije vegetacije i napredovanjem degradacije tla konačno će iskorištavati
samo ovca. Jedino na visokoplaninskim pašnjacima iznad gornje granice
šuma (tip 8) dolazi redovito samo ovca ili sa govedima. Ovca ne može
jedino fizički da nastupi na jako kamenitim krševitim površinama. Iz gornjega
slijedi, da se koza i ovca u svom destruktivnom, a i privrednom djelovanju
dopunjuju aktuelno u zajedničkom stadu na odgovarajuće obraslim šumskim
površinama, a historijski sukcesivno na goletima i kamenjarima (izuzev visokoplaninske
pašnjake) na kojima je nakon likvidacije zajedničkog stada ostala,
uslijed nestajanja krmne baze za kozu, samo ovca. Zajedničko stado ovaca,
koza i goveda, uvijek se nužno formira na određenom stepenu degradacije
šumske vegetacije i koje najintenzivnije, ali i najneracionalnije iskorištava
travni i šumski pokrivač.


Međutim proces regresije vegetacije u prirodnom arealu šuma nije počeo
djelovanjem ni koze ni ovce. Koza i ovca su mogle jedino da onemoguće pri




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Koliko je učešće tih tipova domaćinstava u pojedinim područjima Jugoslavije
nije statistički iskazano. Tip I kod kojega najveći dio dohotka potječe od kozarstva
bio je prije rata jako raširen u velikom dijelu krškog područja i kosovsko-metohijske
oblasti. Danas se taj tip zadržao u neznatnom broju domaćinstava u teško pristupnim
krajevima krškog područja Jugoslavije. Mnogo rašireniji je tip II sa ovčarstvom kao
bazom. Sa razvojem i poboljšanjem saobraćajnih veza danas na krškom području
Jugoslavije sve više prevlađuje tip IV, a u plodnijim područjima tip III.


U kontinentalnom području Srbije općenito je raširen tip III, dok je u blizini
gradova i velikih industrija razvijen tip IV kod nepoljoprivrednog stanovništva. Procijenjeno
je da se bar polovica ukupnog broja koza križanaca sanske rase nalazi
kod fabričkih radnika ili nepoljoprivrednog stanovništva na periferiji gradova. U
grafikonima su odnosi između pojedinih izvora prihoda šematski označeni jednakim.
Razumije se da postoji cio niz prelaza unutar tipa i između tipova prema učešću
pojedinih izvora prihoda.


Proizvodnja kozarstva u Jugoslaviji je danas 1964. godine lokalnog značaja
i to u nekim nerazvijenim područjima Sjeverne Dalmacije, Hercegovine, Crne
Gore i Kosovo-Metohijske oblasti. No i u tim vrlo ograničenim područjima koza
ne igra više osnovnu ulogu u ekonomici sela kao nekad. Raslojavanjem sela
znatan dio stanovništva tih područja odlazi, a i ono koje ostaje orijentira se
na prihode nepoljoprivrednih djelatnosti. Međutim i pored toga postoji tendencija
za povečanje broja koza domaće rase u tim područjima, o čemu ćemo
još govoriti.


4. ŠTETNE POSLJEDICE ISPAÖE KOZA
4. 1. Štetne posljedice ispaše koza na vegetaciju i tlo
Pojave degradacije tla i aktivnih erozionih procesa uslijed pogoršanja režima
voda na prostranim površinama ´ mediteranskog područja smatrane su
uvijek kao posljedica uništavanja šuma, a skoro kao jedini uzrok nestajanju šuma
uvijek se povljivala ispaša koza. Takav zaključak je kako smo već naglasili
očito vrlo brzo donesen. Postoje, kako ćemo još vidjeti, pojave degradacije
zemljišta u kojima koza nije imala udjela. Sigurno je da samo brštenje šumskog
drveća kozama i ako je vrlo štetno za samo drveće, ne može dovesti do
degradacije i denudacije takvog stepena i na takvim prostranstvima kakva ona
postoje danas na Mediteranu, nego mora da je postojao i da danas postoji
jedan cijeli kompleks korelativno vezanih destruktivnih faktora, koji je pod
određenim uslovima fizičke sredine doveo do takvog stanja tla na Mediteranu.
Nema sumnje da taj kompleks destruktivnih faktora treba tražiti
u postojanju jedne određene ekonomike, odnosno načina privređivanja i to u
cjelini, a ne u pojedinačno izdvojenim dijelovima njegovog proizvodnog procesa
kao što je »ispaša koza«. Taj način privređivanja koji u raznim zemljama
Mediterana ima svoje diferencijalne odlike, ima zajedničku proizvodnu osnovu:
ekstenzivnu pašnjačku proizvodnju sitnom stokom, kojoj se prema prilikama
pridružuju pomoćna stada goveda i konja, dijelom kao dopunska, proizvodna
a dijelom kao radna ili transportna stoka. Ponegdje su takva gazdinstva stabilna
i vezana za primitivnu poljoprivredu, a ponegdje su migracijska. U nekim
zemljama su se opet iz ranijih čistih pašnjačkih tipova razvili današnji
tipovi sa manje više primitivnom poljoprivredom kao osnovom, a sa pašnjačkom
proizvodnjom sitne stoke kao dopunom i uvijek sigurnom rezervom. Takvi
tipovi pašnjačkih gazdinstava sitnom stokom predstavljali su u Jugoslaviji
ogromnu većinu.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 13     <-- 13 -->        PDF

1.
proizvodnja kozarstva čini osnovni pretežni dio dohotka jednog seoskog
domaćinstva. Dopunski izvori dohotka: primitivno ratarstvo i sezonski
ih povremeni rad u industriji;
2.
proizvodnja kozarstva je dopunski dio proizvodnje ovčarstva koje je
osnovno. Ostali dopunski izvori dohotka: primitivno ratarstvo i sezonski
ih povremeni rad u industriji;
3.
proizvodnja kozarstva čini dopunski dio poljoprivredne proizvodnje,
ostali dopunski dijelovi mogu biti: ovčarstvo i rad u industriji;
3. Posljednja faza regresije šum. vegetacije i intenzivne degradacije tla kao posljedica
prekomjerne ispaše zajedničkog stada koza i ovaca. (Dalmacija, Bukovica). Orig
4.
proizvodnja kozarstva čini dopunski dio nepoljoprivrednih izvora prihoda
u industriji i drugim djelatnostima.
Navedenei tipovi strukture dohotka domaćinstva prikazani su šematski na
slijedećim grafikonima:


Grafikon br. 1.
Tipovi struktur« ««Ijaciln douciut««« kos»r«cla podxuoja


iaduatrija iadiiatri ja industrijo pol joprvr
poljoprif. poljopti». otcara no oTcaratTo
OTcarstvo kozaratvo kozeretvo koüarptTo


industrija
kosarstio oTČaretfo poijopri»


i


nepoijopr.
dal a tucati




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 12     <-- 12 -->        PDF

b) Proizvodi koji se redovno ne prodaju


— đubreta 220 kg X 10.— Din 2.200.—
Osim tih redovnih godišnjih prihoda dolaze i povremeni prihodi od prodaje
odraslih koza i njihovih koža:
1 odrasla koza prema težini . . . . . . . Din 7 — 10.000.—


Rashodi koje vlasnik izdaje u gotovom po 1 kozi na području Sjeverne Dalmacije:


— Taksa šum. upravi za ispašu i brst .. . . . Din 200.—
— Porezi prema katastarskom čistom prihodu
.. . „ 160.—
— Sol
.´ „ 600.—
— Općinska
taksa , 100.—
Sveg a Din 1.060.—
Potrebnu radnu snagu za čuvanje stada na paši, spremanje krme za zimsku
ishranu, muženje i striženje, njega i održavanje stada i transport proizvoda
na cijelom kraškom području Jugoslavije redovno daje samo domaćinstvo. Za
te poslove se nikad ne uzima plaćena radna snaga.


Nema sumnje da je proizvodnja kozarstva pod tim uslovima u područjima
koja su dovoljno obrasla sa listopadnim niskim šumama i šikarama za vlasnika
od znatne koristi. To se može ocijeniti i po tome što znatan broj naselja jadranskog
krškog područja naročito onih sa slabijim saobraćajnim vezama traže
dozvole za držanje koza.


3. 4. Bruto produkt od uzgoja koza
Bruto produkt posebno za proizvodnju kozarstva u Jugoslaviji nije statistički
iskazan. On je sadržan u bruto produktu poljoprivredne odnosno stočarske
proizvodnje.


Privredna uloga kozarstva u Jugoslaviji prije zabrane mogla bi se ocijeniti
i .°a volumenom onog dijela proizvodnje sitnih individualnih proizvođača, vlasnika
kozjih stada, koji dolazi na tržište. Međutim, od nemale je važnosti u
ekonomici jednog područja i onaj dio proizvodnje kojega troši samo .domaćinstvo.
Taj odnos je vrlo teško dati, jer u toj oblasti ne postoje detaljni podaci.
U statističkim iskazima zaklane stoke, koze se obično iskazuju skupa s ovcama.
Radi orijentacije navodimo podatke iz St. god. 1960. prema kojemu je prosječno
od 1952. do 1960. u Jugoslaviji bilo godišnje zaklano 4,952 mil. ovaca i koza,
od toga na klaonicama 1,865 mil. grla. Međutim, to ne znači, da je razlika bila
potrošenea u domaćinstvu, jer se sitna stoka u znatnoj količini klala i kod
samih mesara, dakle na tržištu. Na tržište je dolazila znatna količina kozjeg
mlijeka: prosječno u periodu 1930/39 oko 191 mil. lit. ili 10% od ukupne količine,
dok je u periodu 1957/1960 dolazilo svega 17 mil. lit. ili 0,7%.


U 1964. g. kod brojnog stanja koza od 108.000 glava proizvodnja mlijeka
iznosi oko 70 mil. lit., a proizvodnja jaradi oko 120.000 komada.


3. 5. Zaključne napomene o privrednoj ulozi kozarstva
Utjecaj uzgoja koza na privredu sela u Jugoslaviji prije zabrane može se
kategorizirati po učešću kojega je imala proizvodnja kozarstva u ukupnoj proizvodnji
jednog seoskog domaćinstva. Sa tog gledišta mogu se u Jugoslaviji razlikovati
slijedeći tipovi seljačkih domaćinstava:




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Tab. 7.
Područje Površinakm2Broj
stanovnika Ukupno
Broj koza
na km2 na 100
stanovnika
Hrvatske 56.538 4,115.000 24.600 0,4 0,5
Dalmacija 12.043 758.000 22.300 2,0 3,0
Sj. Dalmacija 2.228 99.000 21.000 9,4 21,3
Općina Obrovac 509 13.360 20.000 39,3 150,0


Iz gornje se tabele vidi da je broj koza:


— za cijelu Hrvatsku po km2 0,4 a na 100 stanovnika 0,5
— za općinu Obrovac po km2 39,3 a na 100 stanovnika 150,0.
Kao što se vidi razlika je između stvarnog opterećenja i prosječnog vrlo
velika.


3. 3. Direktne koristi od uzgoja koza
Polazeći od vrijednosti proizvodnje po jednoj kozi mi možemo značaj i
ulogu te proizvodnje posmatrati sa gledišta sitnog proizvođača posjednika koza.
Bilans te proizvodnje po jednoj kozi prema ing. Nikolovsk m bio je u
Makedoniji na bazi cijena od 1961. godine slijedeći:


a) Prihodi:
Godišnje


1. Mlijeko 110 lit. X 25 Din
2.750—
2. Meso 8 kg X 300 Din
2.400.—
3. Kozina 0,5 kg X 600 Din
300.—
4. Koža, 1 kom X 1.000 Din
1.00O.—
5. Đubar 220 kg X 2 Din
... . 440—
6.890.—
b) Neposredni rashodi:


1. Taksa za ispašu i brst 1 kom X 600 Din
600.—
2. Porez na prihod i samodoprinos l,5B/o
100.—
3. Transportni troškovi proizvoda
60.—
4. Dopunska ishrana (sol i krma)
1.000.—
5. Troškovi njege i održavanja stada
800.—
6. Troškovi muže i striga
110.—
7. Osiguranje i rizik od elementarija
200.—
8. Režija vlasnika
1.200.—
4.073.—
Razlika a — b = + 2.717 —


Sa gledišta vlasnika stada ta proizvodnja koja odbacuje čisti prihod od
Din 2.717 po kozi je nesumnjivo rentabilna. Ona bi izgledala još rentabilnija
na jadranskom području, gdje je stavka za dopunsku ishranu mnogo manja.


Direktni prihodi od jedne koze balkanske rase na krškom području
Jugoslavije.


a) Proizvodi koji se iznose na tržište svake godine po 1 kozi


— jarića 1,15 kom X 4.000.—
= Din 4.600.—
— mlijeko 60 lit. X 100.—
= „ 6.000.—

dlake 0,3 kg X 400.— = „ 120.—
Sveg a Din 10.720.—
285




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 10     <-- 10 -->        PDF

284




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Tab. 4.
Struktura ukupnog broja koza po vlasništvu 1952.1)


Koza 1952. u Jugoslaviji ukupno 827.700!
Poljoprivredna dobra 1.600
Zadruge 152.400
Privatnici 663.700


´) Stat. Bilt. 1953.


Broj od 663.700 koza privatnika bio je raspoređen na seljake prema veličini
njihovog zemljišnog posjeda kako slijedi:


Tab. 6.
Privatni posjednici koza po veličini zemljišnog posjeda1)


Broj zemljopos,jednika Broj koza u
Kategorija posjednika u % ukupnog broja % ukupnog
1953. broja 1952.


Ukupno 100 IOOI
Bezzemljaši i posjednici do 1 h
hha
aa 21 10
Posjednici od 1 — 3 ha 29 25
Posjednici od 3 — 8 ha 34 33
Posjednici preko 8 ha 16 20


l) Stat. Bilt. 1953.


Prema tome dvije kategorije zemljoradnika od 3—8 ha i preko 8 ha, kojih
je prema popisu od 1953. godine bilo 50% od ukupnog broja, držali su 53%
od ukupnog broja koza prema popisu 1952. god. Nema sumnje, da je divlja,
ničim ograničena ispaša koza privatnika u Jugoslaviji bila jedan od osnovnih
uzroka njihovog štetnog djelovanja. Danas 1964. godine, koze se nalaze potpuno
u privatnom vlasništvu, zadruge ni državna poljoprivredna dobra nemaju köza.


3. 2. Broj koza po km* i na 100 stanovnika
U tabeli 5. iskazan je broj koza po ha i na 100 stanovnika za godinu 1950.
i 1964. Iz te tabele se vidi da je 1950. god. sa ispašom koza bila najviše opterećena
Hercegovina: Po km2 je bilo 12 koza a na 100 stanovnika 28 koza. God.
1964. najjače opterećenje je u Dalmaciji: 2 koze po km2 i 3 na 100| stanovnika.
Međutim prava slika opterećenja jednog područja sa brojem koza ne može se
dobiti podjelom ukupnog broja koza na površinu ili stanovništvo većih administrativnih
jedinica. U nižoj tabeli dali smo broj koza po km2 i na 100 stanovnika
za cijelu Hrvatsku, zatim za jedan njezin dio: Dalmaciju, zatim za sjeverni
dio Dalmacije i na kraju za općinu Obrovac.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 8     <-- 8 -->        PDF

mliječnih koza u štalskom uzgoju, bilo na osnovu tolerancije izuzetno od propisa
zakona o zabrani držanja koza na slobodnoj ispaši. Stanje u 1964v godini
upoređeno sa stanjem iz 1950. godine dano je u tabeli broj 5.


Iz te se tabele vidi da je koncem maja 1964. god. u Jugoslaviji bilo:


— križanih mliječnih sanskih koza u štalskom uzgoju 51.700
— balkanskih domaćih koza na slobodnoj ispaši 56.600
— Ukupno 108.300
Broj koza u Jugoslaviji 1950. god. iznosio je 786.170 glava. Prema tome je
broj koza 1964. godine iznosio svega 13,7% od ukupnog broja koza 1950. godine,
ili 13% od ukupnog broja koza 1952. godine tj. neposredno pred početak izvršenja
zakona o zabrani.


2.
Pretvaranje niskih šuma u otvorene šikare podesne za ispašu zajedničkog stada
koza i ovaca. (Dalmacija, Bukvica). (Foto Sorić).
3. PRIVREDNA ULOGA KOZARSTVA U JUGOSLAVIJI
PRIJE ZABRANE ´
3. 1. Vlasništvo koza
Kod razmatranja privredne uloge kozarstva u Jugoslaviji prije zabrane
treba imati u vidu da su se koze nalazile pretežno u privatnom vlasništvu sitnih
i srednjih seljaka dok je manji broj bio u rukama zadruga. Godine 1952.,
prije izvršenja zabrane, struktura posjednika koza po sektorima vlasništva bila
je slijedeća:




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 7     <-- 7 -->        PDF

držanja koza, ali to je bila samo završna faza jednog procesa koji je davno prije
počeo. Uzroci opadanju broja koza su višestruki:
a) privredni razvoj, koji je utjecao na napuštanje poljoprivrede u degradiranim
područjima;
b) znatno smanjenje površina niskih šuma i šikara, koje su bile glavni izvor
ishrane koza;
c) pošumljavanje i regeneracija šikara kao i druge mjere šumske administracije,
koje su smanjivale površine za brst koza;
d) prelaz na ovcu u nekim krajevima, čije je proizvode (vuna) domaćinstvo
i tržište uvijek više tražilo.


Tab. 2.


Kretanje broja KOZA u Jugoslaviji i u pojedinim Narodnim Republikama (St. god.)


u 000 grla


Godina Ukupno
(cijela Jugoslavija)
Srbija Hrvatska Slovenija Bosna i
Hercegovina
Makedonija Crna
Gora
1931. 2.814 533
1935. 116
1938. 1.890
1939. 509 137
1945. 1.450 558
1947. 501
1949. 1.320 740 166 25 252 47 90
1950. 786 348 143 25 142 42
1951. 730 49
1952. 828 354 157 30 118 69 89
1953. 621 278 153 26 21 54 89
1955. 218 77 102 23 12 4
1956. 26 — 26 — — 1
1961. 19 — 19 — — — —
1964. 108 52 24 — 20 1 11
Tab. 3


Kretanje broja OVACA u Jugoslaviji ukupno i u pojedinim Narodnim Republikama
(St. god. FNRJ)


Godina Ukupno
(cijela Jugoslavija)
Srbija Hrvatska Slovenija Bosna i
Hercegovina
Makedonija Crna
Gora
1931. 12.287 5.898 1.536 80 2.304 1.897 577
1951. 10.276 4.814 1.144 120 1.664 2.022 513
1961. 10.842 4.975 1.254 53 2.149 1.802 609
Razlika
1931/61. — 1.445 — 923 — 282 — 27 + 155 — 95 + 32


2. 2. Broj koza u Jugoslaviji 1964. god.
Anketom izvršenom u toku IV i V mj. 1964. utvrđen je broj koza koji se
danas nalazi na području Jugoslavije bilo na osnovu odobrenja o držanju




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 4     <-- 4 -->        PDF


iz aspsolutnog prirasta broja sitne stoke: i pored toga što je u nekim zemljama
broj sitne stoke u opadanju, na cijelom mediteranskom području
(uključiv Albaniju i Bugarsku) porastao je broj sitne stoke od 178,000.000
grla oko 1938. godine na 196.000.000 grla oko 1956/57. godine. Od ukupnog
porasta od 20,000.000 grla otpada 3,000.000 na koze a 17 milijuna na ovce.
Fosmatrajući sa druge strane utjecaj ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva
sa
sitnom stokom na šumsku vegetaciju posebno i općenito na režim voda u


jednom području treba odmah istaknuti, da je utjecaj destruktivan.


Suprotnost između ekonomske uloge te privredne grane i njenog negativnog
destruktivnog utjecaja neposredno na šumu i šumsko tlo, a posebno na
poljoprivredna zemljišta, naselja i saobraćaj uslijed pogoršanja režima voda,
predstavlja jedan od teških i vrlo složenih ekonomskih i tehničkih problema
mediteranskog područja. Nužno je radi toga da se razmotri problem paš


1 Regresija šum. vegetacije: pretvaranje sječom visokih šuma u niske i u šikare.
(Lika). Orig.


njačkog gospodarstva sa sitnom stokom i njenog stalnog porasta u kompleksu
ekonomskog problema racionalnog iskorišćavanja zemljišta u vezi sa ishranom
stanovništva, zaštitom šumskog fonda područja i poboljšanja režima voda.


Koji su faktori utjecali na pojavu, razvoj i održavanje ekstenzivnog pašnjačkog
gospodarstva sitnom stokom? Kod razmatranja tog pitanja treba imati
u vidu, da je koza nađena u ostacima ljudskih naselja već u neolitiku, tako da
je ona jedna od prvih domaćih životinja. Prema tome porijeklo proizvodnje
ekstenzivnog pašnjačkog gospodrastva sitnom stokom pada u prahistoriju ljudskog
roda. Međutim, nas zanimaju oni faktori koji danas održavaju i povećavaju
kapacitete ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sitnom stokom u mediteranskom
području. To su uglavnom slijedeći:


1.
apsolutni porast stanovništva: na mediteranskom području je stanovništvo
od 1938. do 1953. god. poraslo za 60,000.000*).
*) Stat. God. FNRJ 1961.


278




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE


GODIŠTE 88
SRPANJ — KOLOVOZ GODINA 1964.


PROBLEMI UZGOJA KOZA U JUGOSLAVIJI


PETAR ZIANI


(Rad izrađen u Institutu za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu)


SADRŽAJ


1. Uvod
2. Brojno stanje koza
2.1. Kretanje broja koza u Jugoslaviji
2.2 Brojno stanje koza u Jugoslaviji 1964 g.
3. Privredna uloga kozarstva u Jugoslaviji prije zabrane
3.1. Vlasništvo koza
3.2 Broj koza po km2 i 100 stanovnika
3.3 Direktne koristi od uzgoja koza
3.4 Bruto produkt od uzgoja koza
3.5. Zaključne napomene o privrednoj ulozi kozarstva
4. štetne posljedice ispaše koza
4.1. Štetne posljedice ispaše koza na vegetaciju i tlo
4.2. Štetne posljedice ispaše koza sa društvenog gledišta
5. Zabrana koza u Jugoslaviji
5.1.
Cilj zabrane i ušlo vi izvršenja
5.2. Izvršenje zabrane
5.3. Procjena rezultata zabrane
5.31. Utjecaj zabrane na šumsku vegetaciju i eroziju
5.3.2. Utjecaj zabrane na iskorištenje zemljišta
5.3.3. Utjecaj zabrane na stočnu proizvodnju
5.3.4. Utjecaj zabrane na ekonomiku sela.
6. Zaključci.
1. UVOD
U ekonomici većine mediteranskih zemalja veliki značaj ima ekstenzivno
paišnjačko gospodarstvo sa sitnom stokom, kao osnovni i dopunski izvor ishrane
stanovništva, a djelomično i kao proizvodnja za izvoz. Taj se značaj kvantitativno
ogleda:



u gustoći sitne stoke na 1 km2. Većina mediteranskih zemalja imaju srednju
(30—60 kom/km2) do visoku gustoću po km2 (60—100 kom/km2);

u količini sitne stoke na 100 stanovnika. Većina zemalja ima znatnu količinu
sitne stoke na 100 stanovnika; npr. Španija i Tunis od 100—150 glava,
Grčka i Turska 150—200 glava a Libija i Maroko do 300 glava;

u procentu učešća sitne stoke u ukupnom stočnom fondu. Tabela br. 3. pokazuje,
da sitna stoka u većini mediteranskih Zemalja zauzima od 25—65%
od ukupnog stočnog fonda;


ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 28     <-- 28 -->        PDF

prijeti da ponegdje prijeđe u stihiju, koju će kasnije teško biti spriječiti i
kontrolirati.


6. ZAKLJUČCI
Iz dosadanjeg se izlaganja mogu povući slijedeći zaključci:


1. Zabranom koza u Jugoslaviji — uz ostale poduzete mjere — postignuti
su vidni pozitivni rezultati:
a) znatne površine degradiranih šuma i šikara su se obnovile. To je pozitivno
utjecalo^ na smanjenje erozije i destruktivnog djelovanja voda na
poljoprivredne kulture;


b) povećao se šumski fond i prirast šuma;
c) nestankom koza u jelovim šumama, koje čine glavnu bazu naše drvarske
industrije omogućeno je njihovo pomlađenje;


d| nestankom koza iz slivnog područja akumulacijskih jezera hidrocentrala
u znatnoj mjeri je spriječeno zatrpavanje tih jezera nanosima
bujica;


e) nestankom
koza sa jadranskog primorskog turističkog područja, obnovile
su se mnoge niske šume i makije, i omogućeno je pošumljavanje okolice
turističkih mjesta i autoputeva, što je sve skupa doprinijelo oživljavanju
pejsaža i omogućilo osnivanje turističkih kampova.


2. Zabrana koza sama po sebi nije općenito dovoljna da se postignu efikasniji
rezultati u gore navedenim oblastima. Potrebno je da zabranu koza u
nekom području uvijek prati reguliranje sječe šuma i ispaše ostalih vrsta
stoke: ovaca i goveda.
3. Na osnovu rezultata i iskustava postignutih u periodu zabrane koza kao
i na osnovu analize privrednog značaja i važnosti pojedinih područja u ekonomici
zemlje mogu se odrediti i izdvojiti oblasti u kojima treba potpuno
isključiti držanje koza na slobodnoj ispaši, a eventualno dozvoliti ograničen
broj mliječnih koza u stajskom uzgoju. To su:
-
poljoprivredna područja u slivu rijeka Save, Morave; i Vardara kao i
u nekim manjim susjednim slivovima Makedonije i Srbije


— područje četinarskih proizvodnih šuma
—- slivovi akumulacijskih bazena hidrocentrala i
— turističko područje, jadransko primorsko i planinsko Jugoslavije.
Ta su područja prikazana na kartama br. 1, 2, 3 i 4.
O.tala područja na sjeveru Jugoslavije nisu spominjana, jer problem ispaše
koisa u tim područjima ne postoji i nije nikada ni postojao.


4. Problem racionalnog i rentabilnog uzgoja koza. Samom činjenicom da
u Jugoslaviji postoje područja toleriranog držanja koza, bez obzira što one u
tim područjima uglavnom ne pričinjaju nikakve štete ostalim privrednim djelatnostima
i bez obzira što je ta tolerancija formulirana kao privremena, postavlja
se problem jednog racionalnog i rentabilnog uzgoja koza. U Jugoslaviji
naime postoje takva područja koja su obrasla sa takvim šumskim zajednicama,
odnosno njihovim, degradacijskim stadijima, koji ni danas a ni u perspektivi
nisu od nikakvog značaja za jednu rentabilniju šumsku, a ni drugu proizvodnju,
ali su u velikoj mjeri podesne za ishranu stoke, a naročito koza. Takvih
šumskih zajednica ima u većoj mjeri na jadranskom krSkom području, na
kojima je erozija odavna završena. Nema nikakve zaprege da se na takvim
302




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 32     <-- 32 -->        PDF

decisive pour la regression de la vegetation forestiere, alors que la vaine päture des


o v i n s represente la phase finale de la degradation du sol et par consequent
1´ ouverture des processsus intensifs d´ erosion.
Dans le chapitre se rapportant au nombre de caprins en Yougoslavie 1" A. a
präsente les donnees d´ oü il ressort que 1´ effectif du cheptel caprin de Yougoslavie
en 1931 s´ elevait ä 2,184.000 de tetes, alors qu´en 1961 il a tombe ä 19.000 de tetes
pour augmenter ensuite ä 108.000 de tetes en 1964.


A partir de 1948 jusqu´ ä 1953 ils ont ete promulguees en Yougoslavie des lois
speciales interdisant le parcours des caprins. L´ exception a ete faite seulement pour
la chevre laitiere amelioree en stabulation en nombre reduit autorise par la commune.
Outre cela il existe des arrondissements qui on tolere — en depit des prescriptions
de la loi — le parcours d´un certain nombre de chevres de la race balkanique sur
des päturages ouverts dans les regions non developpees oü la päture des caprins n´ a
pu entrainer aucun dommage ni aux forets productives ni aux cultures agricoles.
Pour ces regions on a presente les tableaux et les graphiques d´ oü il ressort que le
plus grand pourcentage de ces superficies font les forets degradees et les broussailes
et que la plus grande partie de benefices provient ici des recettes de 1´ exploitation
agricole oü plutöt de 1´ evelage des bestiaux.


Bien que la päture de la chevre ne represente la seule cause de la degradation
du sol on a estime que 1´ interdiction du parcours aurait pour effet un renouvellement
de la vegetation forestiere et empecherait 1´ action destructive de 1´ eau dans
les regions ayant une grande importance pour 1´ economie du pays comme par
exemple:


— les regions
agricoles dans les bassins des fleuves de Sava, de Morava et de
Vardar;
— les forets productives resineuses qui constituent la base principale pour
1´ approvisionnement en matteres premieres des industries forestieres en
Yougoslavie, aiinsi que
— les regions littorales et montagnardes ayant un caractere touristique.
En 1964 lors d´ une enquete on a fait une evaluation des resultats obtenus par
1´ interdiction du parcours des caprins et an a pu constater que cet interdiction a
produit un effet positif dans les regions sus-mentionnees. Aussi 1´ accroissement des
forets a augments ce qui pourrait etre attribue en partie ä 1´ interdiction du parcours
de la chevre. Encore bien meilleurs resultats ont ete constates dans les regions
oü en. meme temps furent reglementes les coupes du bois ä brüler ainsi que le päturage
des ovins.


Partant des resultats accomplis 1´ A- est d´ avis qu´ il est necessaire d elimiiner
d´ une maniere complete le parcours des caprins dans les regions mentionnšes de
production agricole et forestiere, dans les bassins de reception des usines hydroelectriques,
ainsi que dans les regions touristiques. Toutefois il faudrait permettre
1´ elevage de la chevre amelioree de la race indigene:



sur des superficies occupees par les formations forestieres qui peuvent etre
noises en valeur d´ une maniere rentable seulement par un elevage rationnel
des caprins, ainsi que

sur des superficies oü le parcours caprin ne pourrait menacer d´ aucune
faeconomiques.
L´ Etablissement et la delimitation des regions appropriees ä un elevage rationnel
de la chevre balkanique peuvent etre effectućs seulement sur une base des etudes
prealables de la structure economique, de 1´ intensite du processus d´ erosion,
ainsi que de 1´ etat de la vegetation forestiere existante et sa productivite.


30«




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Kao što se vidi iz ovog kratkog uvoda problem ispaše koza smo postavili
kao problem ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sitnom stokom t. j . ovcom
i kozom uopće, a ne specifično kao problem ispaše koza, jer se — kako će se
to još vidjeti iz daljnjeg izlaganja — obje ove vrste sitne stoke u procesu
ekstenzivnog iskorišćavanja degradiranih kategorija zemljišta korelativno dopunjuju,
ali se dopunjuju također i u svom destruktivnom djelovanju na biljni
pokrivač i režim voda, međusobno s jedne strane, a sa direktnim destruktivnim
dejlovanjem čovjeka (neracionalna sječa drveta, požar i dr.) sa druge strane.
Vrlo se često međutim smatralo, da je koza glavni uzročnik denudacije i degradacije
znatnih površina mediteranskog područja, pa se borba protiv destruktivnog
utjecaja sitne stoke na šumski pokrivač i režim voda uglavnom odnosila
na kozu. Na taj način postavljeno i formulirano t. zv. »kozje pitanje« t. j . destruktivni
utjecaj koze na šumsku vegetaciju i režim voda. Ono se pokušavalo
u raznim zemljama riješiti na razne načine. U nekim, područjima su koze (ali
i ovce) nestale uslijed razvoja drugih privrednih grana. U većini pak mediteranskih
zemalja pokušalo se štetan utjecaj koza umanjiti ili ograničiti samo
administrativnim zabranama i propisima. Mnogi se autori slažu, da sve te administrativne
mjere bez odgovarajuće ekonomske podloge nisu uglavnom bile
jako efikasne, jer je ukupan broj sitne stoke na koncu ipak rastao, a s njime
i degradacija područja. Pri provođenju svih tih mjera obično se prećutno pre^lazilo
preko štetnog utjecaja direktnog djelovanja čovjeka i prekomjerne ispaše
ovaca. Mi ćemo iz tih razloga naročitu pažnju posvetiti kozi, ah uvijek u korelaciji
sa ispašom ovaca i direktnim destruktivnim djelovanjem čovjeka, gdje
god to bude potrebno.


Na mediteranskom području uzgajaju se razne pasmine koza i njeni križanci.
Nas ovdje uglavnom zanimaju nesekcionirane vrste koje se u znatnom
broju ishranjuju slobodnom ispašom odnosno brstom na prostranim površinama
šikara i i degradiranih šuma mediteranskog područja. U takve se ubrajaju u
prvom redu evropska koza odnosno njena geografska varianta balkanska koza,
koju ćemo u našem izlaganju stalno imati u vidu. Mnoge druge koze mediteranskog
područja, afričke ili azijske, su joj po načinu ishrane mnogo slične.


2. KRETANJE BROJA KOZA
Kod prikaza kretanja broja koza u Jugoslaviji iznijet ćemo i kretanje broja
ovaca, jer se u mnogim krajevima držanje tih vrsta stoke dopunjuje, a u nekim
se opet isključuje sa držanjem koze.


1. 2. Kretanje broja koza u Jugoslaviji
Kretanje broja koza u Jugoslaviji dano je u tabeli broj 2., a ovaca u tabeli
broj 3. za cijelu Jugoslaviju i pojedine Narodne Republike.
Karakteristike kretanja brojnog stanja tih vrsta stoke u tom periodu jesu
slijedeće:


— broj ovaca oscilira godinama oko broja od 11 mil. grla;
Oscilacije broja ovaca su normalna pojava u stočarstvu mnogih zemalja:
one potječu dijelom od situacije na tržištu, ali najviše od proizvodnje stočne
hrane; jake suše mogu da snize proizvodnju krme, što povlači iznošenje većih
količina stoke na tržište, isto tako velike epidemije utječu na oscilaciju broja
tih vrsta.


Sasvim suprotno kod kretanja broja koza je očigledna stalna tendencija
padanja. Brži pad broja koza uslijedio je poslije donošenja zakona o zabrani




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 5     <-- 5 -->        PDF

2.
Krajnji nepovoljni klimatski uslovi za poljoprivredne kulture i potrebe velikih
investicija za rentabilnu i sigurnu proljoprivrednu proizvodnju.
3.
Pomanjkanje poljoprivrednih obradivih površina uslijed degradacije tla.
4.
Industrijska nerazvijenost većine mediteranskih zemalja.
5.
Ekstenzivno stočarstvo sitnom stokom iskorišćuje putem ispaše i brsta teško
pristupnu krmu koja se na drugi način vrlo teško dade iskoristiti.
*) Stat. God. FNRJ 1961.


6. U strukturi troškova proizvodnje ekstenzivnog stočarstva sitnom stokom,
troškovi za nabavku stočne hrane općenito su neuporedivo mnogo niži nego
kod stajskog stočarstva, gdje ovi troškovi čine često i do 80% uikupnih troškova.
Odnos između broja ovaca i koza u ukupnom broju sitne stoke u raznim
mediteranskim zemljama je različit i ovisi o raznim faktorima, pored ostalih
i o datim prirodnim uslovima: visoko planinski pašnjaci i prostrane obešumljene
površine "uslovljuju razvoj ovčarstva, dok velike površine šikara i degradiranih
šuma razvoj kozarstva. U Tabeli br. 1. dan je ukupni broj stoke mediteranskih
zemalja i struktura u procentima. Takva struktura je znatnim dijelom
posljedica načina ishrane. Neselekcionirana koza je specijalizirana vrsta šikara
i degradiranih šuma, dok je ovca vrsta travnjaka i kamenjara. I ovca se može
djelomično hraniti brstom šumskih vrsta, ali joj je potrebna dopunska ishrana
sijenom, dok koza može kao uzdržnu i proizvodnu hranu iskoristiti i sami brst.
Koza je zadržala te osobine od svojih divljih predaka blagodareći neprekidnom
slobodnom životu.


Tab. 1.
Ukupan broj sitne stoke mediteranskih zemalja i njegova struktura u procentima
Oko 1956/57. god.*


Ukupan broj sitne Ovaca Koza
Zemlja stoke u 000 komada »/o Vo


Turska 44.460 63 - 37
Sirija 6.440 73 27
Libanon 530 15 85
Irak 13.000 77 23
Egipat 2.000 62 38
Libija 2.220 50 50
Tunis 4.350 70 30
Alžir 9.560 67 33
Maroko 26.800 60 40
Portugal 4.300 83 17
Španija 31.200 81 19
Italija* 11.725 83 19
Jugoslavija 10.820 98 2
Albanija** 2.400 62 38
Grčka 14.170 65 35
Bugarska** 9.753 91 9


* Prema stanju 1954. god.
** Prema stanju iz 1939. god. 1 Mediterraneau Development Project FAO, 1955.
Calendario Atlante Agostini 1942. Rapport FAO (SCH) 60/6.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 21     <-- 21 -->        PDF

karama. Te mjere se odnose na zabranu paše, resurekcijske sječe, očetinjavanje
i dr. a izvršene su na površini od 1,267.000 ha.


3.
U nekim krajevima krškog područja koza je automatski nestala i zamijejenjena
ovcom uslijed krajnje degradacije i nestajanja šikara.
4.
Industrijska proizvodnja u Jugoslaviji je jako porasla tako da je znatan
dio stanovništva dobio zaradu u industriji. Porast ukupne industrijske proizvodnje
u Jugoslaviji pokazuju indeksi u nižoj tabeli na bazi 1939:100.
Indexi porasta industrijske proizvodnje u Jugoslaviji1)


1939. 1946. 1948. 1950. 1952. 1954. 1956. 1958. 1960. 1961.
100 79 150 172 164 208 266 345 451 483


i) St. God. 1957., 1958., 1961.


Uslijed toga se izvršila urbanizacija stanovništva Jugoslavije i znatno povećao
procenat nepolj oprivrednog stanovništva.


Tab. 12.


Porast nepoljoprivređnog stanovništva u Jugoslaviji1)


Godin a 1939. 1959. 1961.
Nepoljoprivrednog stanovništva 25»/o 48»/o 49,5´°/o


i) St. God. 1957., 1958., 1961.


Pod takvim uslovima nije zabrana koza proizvela u zemlji kao cjelini neke
znatnije poremećaje, osim sasvim lokalno.


5.
Struktura posjednika koza je u času izvršenja zabrane bila takva, da je
53% koza bilo u posjedu srednjih i bogatijih seljaka koji su imali od 3—8 ha
i preko 8 ha zemljišta. Prema tome likvidacija se mogla izvršiti bez znatnih
potresa za većinu seljačkih domaćinstava.
5.
2. Izvršenje zabrane
Do godine 1961. izvršenje zakona o zabrani koza bilo je skoro potpuno.
Uslijed specifičnih prilika koje su vladale u Jugoslaviji u periodu donošenja tih
zakona 1949—1953. zabrana se morala donijeti generalno tj. za cijelu zemlju,
ali se ipak ostavila mogućnost da se u pojedinim krajevima dozvoli držanje
mliječnih sanskih koza u stajskom uzgoju na osnovu posebnih odobrenja, a
osim toga su pojedini kotari mogli da donesu odluke o privremenoj toleranciji
izvjesnog broja balkanskih koza na slobodnoj ispaši u nerazvijenim područjima
zemlje, u kojima nije bilo opasnosti da se pojača erozija i štetno djelovanje
voda. Na taj način je 1961. god. ostalo oko 19.000 koza na području općine
Obrovac u Hrvatskoj. Od 1961. godine do 1964. tolerancije su protegnute na
još neke općine na području SR BiH (Mostar), SR Crne Gore (Nikšić) i Kosovsko-
Metohijske oblasti.


Brojno stanje koza 1964. god. utvrđeno anketom dano je u tabeli 5. Iz
te se tabele vidi da je broj koza balkanske rase na slobodnoj ispaši bio 56.000
glava, dok je mješanih sanskih koza bilo 51.700 ih ukupno 108.300 glava. God.
1961. bilo je u Jugoslaviji svega 19.000 koza balkanske rase, dok broj sanskih
koza te godine nije bio poznat. Prema tome povećanje broja balkanskih koza
u toku 1961—1964. iznosio je 37.600 komada. Sto se tiče povećanja broja
sanskih miješanih koza, sa gledišta održavanja i obnove šume i sprečavanja




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 20     <-- 20 -->        PDF

5. ZABRANA KOZA U JUGOSLAVIJI
5. 1. Cilj zabrane i uslovi izvršenja
Pogoršanje režima voda u brdskim predjelima uslijed neracionalne ispaše
i sječe šuma imali su za posljedicu uništavanje šuma i plodnog tla kao i velike
poplave u nizinama i uništavanje poljoprivrednih kultura. Iako ispaša koza nije
jedini uzrok degradacije brdskih predjela kako smo vidjeli, smatralo se da će
se zabranom ispaše koza i neracionalnih sječa niskih šuma i šikara u znatnoj
mjeri obnoviti šumska vegetacija i na taj način smiriti procesi erozije i spriječiti
destruktivno djelovanje vode. To je bilo od naročite važnosti u slivovima
rijeka Neretve, Vardara i Save koje su se skoro svake godine izlivale iz svojih
korita i uništavale poljoprivrdne kulture i naselja. Osim toga te mjere trebale
su da imaju efekat i na zaštitu akumulacijskih bazena hidrocentrala od akumulacije,
zaštitu saobraćajnih putova i objekata od razaranja bujicama i povećanje
prirasta šuma uslijed bolje i brže obnove.


U tu svrhu su pored već postojećih mjera na reguliranju sječe šuma
doneseni i republički zakoni o zabrani ispaše koza u cijeloj zemlji. U nekim
Narodnim Republikama doneseni su posebni zakoni o zabrani držanja koza:
U Makedonije 1948., a u Hrvatskoj 1954. godine, a u međuvremenu i u ostalim
Republikama.


4.
Stado koza brsti ostatke grma Paliurus aculeatus. (Dalmacija, Bukovica). Orig.
Ekonomski i društveni uslovi, koji su omogućili zabranu držanja koza bili
su slijedeći:


1.
Broj koza u Jugoslaviji u vrijeme kad je ustvari počelo izvršenje odredaba
Zakona o zabrani iznosio je oko 828.000 prema 10,500.000 ovaca, te nije
više značio u ishrani stanovništva ono što je na pr. značio 1931. godine, kad
ih je bilo skoro četiri puta više.
2.
Baza za ishranu koza jako se umanjila uslijed raznih meliorativnih mjera
izvršenih naročito u periodu od 1947. do 1961. u degradiranim šumama i ši